Niko Tokić Kartelo privukao je pozornost šire domaće javnosti svojom kandidaturom za predsjednika Republike Hrvatske krajem prošle godine, posebice kada je prilikom predaje potpisa pred kamerama izjavio: "Mama, uspio sam!" Tokić Kartelo je zapravo poznatiji u gospodarskim krugovima kao uspješan poduzetnik, u tom dijelu pliva posljednjih trideset godina i sada je dio svog poslovnog iskustva voljan podijeliti s mladim osobama koje ulaze u svijet poduzetništva. Zbog toga je pred registracijom udruga upravo pod nazivom "Mama, uspio sam". Tokić se odaziva na pozive onih koji drže da imaju što od njega naučiti, pa ga je tako put doveo i u Slavoniju, gdje smo razgovarali o njegovoj novoj misiji.

- Kako imam dobro posložen posao, tako sam nakon kraćeg izleta u politiku objavio vijest koja je postala viralna, a to je da želim pomoći mladim poduzetnicima da postanu samostalni i, ono što je još važnije, naučiti ih upravljati uspješnim životom. A upravljati uspješnim životom još je teže nego otvoriti vlastiti biznis. I to se dobro primilo, dobio sam na tisuće poruka, e-mailova, počeo sam prvo na njih odgovarati, pa se i osobno nalaziti s onima koji su tražili savjet. Potom je tu bilo i financijske potpore s moje strane. Prvi takav organiziraniji susret dogodio se u Kninu... I tako se rodila ideja da se osnuje udruga. Ne bojim se ući u takvu širinu jer sam siguran da će se još naći ljudi poput mene, koji neće skrivati svoje poduzetničke tajne. Riječ je o tome što je u formi udruge moguće privući sredstva drugih zainteresiranih donatora, jer jasno je kako ja sam ipak ne mogu sve financirati. Sada mogu javno reći da dobivamo rješenje za osnivanje udruge "Mama, uspio sam" i udruga će se baviti svim onim što sam 30 godina radio u tišini, a sada ću to raditi javno.

Obitelj je motivacija

Pomoć mladim ljudima, bar koliko razaznajem iz našeg razgovora, nije samo u novcu...

- Pomoć mladim ljudima nije samo novac, nekada tu treba savjet, neka lijepa riječ, pa, ako hoćete, i zagrljaj. Nije mi to teško raditi jer mladi ljudi daju posebnu energiju, a ono što sam ja osjetio, a vjerojatno većina naših političara nije bila u takvoj vrsti kontakta, jest da mladi imaju povjerenje u mene, da sam ja njihov most povjerenja i međusobnog spajanja. Jer imate mladih ljudi koji su već ostvarili neki uspjeh, imate one koji imaju viška kapitala, a imate i one koji su već malo zašli prema 50-im godinama a nisu se ostvarili, ali su njihove ideje ostale i oni bi ih poklonili. Zašto sve to ne bismo spojili, omogućili da te ideje, prema mojoj procjeni i procjeni moga tima, postanu nešto što će pomoći hrvatskom društvu?

Zaključno, želim pomoći mladim ljudima da budu financijski neovisni i društveno korisni sada, a onda i oni jednog dana neka isto tako pomognu. I još nešto, na svim tim našim sastancima inzistiram na jednom - stvarajte obitelj. Zašto? Zato što je obitelj na kraju, i u dobru i zlu, jedina prava motivacija.

Kada se u Hrvatskoj krenulo u promicanje inicijative za širenje poduzetništva, jedna od osnovnih poruka bila je "ne bojte se neuspjeha". Je li to i danas, posebice među mladima, aktualno?

- Nekada mladom čovjeku, kada saslušate njegove ideje, treba reći i: nije to za tebe. Super je kad netko želi biti svoj gazda, zapošljavati, i kada to ima na papiru. No kad s njim pričaš, osjetiš da nije "na ti" u odnosu s ljudima, da ne zna sastaviti ekipu koja će danas-sutra raditi za njega. A taj početni neuspjeh može biti put prema nekoj lošoj odluci, pa da izgubiš volju za daljnjim radom. Ja sam uvijek imao dva ili tri posla, jer danas s jednim poslom ne možeš ništa. Imam tri firme i, bez obzira na dobre prihode, nisam siguran da mogu odmah podići 200-300 tisuća eura i reći: to je moje. To je uvijek u nekom materijalu, pa, ako hoćete, i u budućem problemu ako ti netko ne plati račun.

Mladi imaju sada priliku i trebali bi ju iskoristiti - radite dva posla, pa i po 16 sati dnevno ako treba, jer nećete tako raditi cijeli život. S vremenom će se to smiriti, kada ostvarite svoj cilj. Ali nemojte pritom nikada uspoređivati stvaranje obitelj s financijama. Neuspjeh je sastavni dio svakog uspjeha. Također, nije dobro gledati biznis samo u jednoj poslovnoj godini. Kad kreneš od početka, ne znaš ništa, a postotak loših stvari postoji u svakoj statistici.

Kakav savjet imate za one koji drže kako moraju biti uključeni u svaki segmet, svaki detalj poslovanja, posebice kada se on razgrana?

- Mene često znaju pitati zašto ti puštaš druge da ti vode posao, zašto toliko izbivaš iz tvrtke. Kada sam svojevremeno uz najveću kontrolu vodio računa o svakoj kuni, dođeš do dva posto onoga što si ukupno zaradio. Nije to, istina, mali novac, ali tada nisam imao svoj život, nisam bio dovoljno ni s obitelji, a kamoli s prijateljima... Ali i s tih dva posto toliko ćeš izmaltretirati svoje ljude da oni neće znati za koga uopće rade. Treba znati povući ručnu. Još jedna poruka: nemojte da su vam prihodi važniji od samog radnika ili da je rast firme važniji od kontinuiteta zaposlenosti. Znam da nije lako, ali uvijek u prioritetu mora biti isplata plaće.

DARIO KUŠTRO

Preuzeti odgovornost

U vremenima smo velikih izazova, ovaj put geopolitičkih te očitog preslagivanja tržišnih i proizvodnih odnosa. Je li ovo možda prilika za mlade poduzetnike da pokrenu proizvodnju koja je bila realizirana izvan Hrvatske, pa i Europe?

- U Hrvatskoj se, kada je riječ o velikim industrijama, ne bi trebalo dogoditi ništa jer ih jednostavno nemamo, ali da, trebalo bi ovu situaciju iskoristiti tako da industrije koje nam nedostaju lagano obnavljamo kroz obrte i obiteljske tvrtke i počnemo proizvodnju onoga što nam nedostaje. Krenimo samo od poljoprivrede, koliko mi to hrane uvozimo? U rasporedu imam susret u Trnjanima s poduzetnicom kojoj ću pomoći da podigne svoje plastenike. No, ako mi to napravimo, što će joj to značiti ako država ne otkupljuje hranu koju će proizvoditi. Nije nužno uvijek samo dati novac, moraš se pobrinuti da se zaštiti proizvod. Uvozimo hranu koju bismo mi mogli proizvoditi. Može netko reći da će ona biti skuplja od uvozne, pa neka se onda država pobrine da ne bude. Ne radimo ništa glede zaštite naših proizvođača.

Je li konačno vrijeme da se mladi, posebice ovdje na istoku Hrvatske, više ne stide zato što se bave poljoprivredom, kao nečim krajnje neatraktivnim?

- To je vrijeme došlo i mladi se sve više bave poljoprivredom, ali, opet kažem, s mladima nitko ne razgovara. Od njih su svih digli ruke, a i oni sami znaju da, što god da počnu u tom nekom svom selu, postoji neki lokalni šerif bez kojeg ne može ništa početi, i to je ono što mlade nervira.

Ja s mladima radim na tome da budu svjesni kako u jednom trenutku trebaju preuzeti odgovornost. Već to što ostaju ovdje - dobro je, no treba potaknuti i naše iseljenike da se vrate, ali da se u to ne upetlja politika.

Kako oni koji su zainteresirani mogu doći do vas?

- Na društvenim sam mrežama, većina ima i moj broj telefona. Nakon osnutka udruge postavit ćemo i web-stranicu. Bit ćemo, nadam se, i nešto više u medijima, jer svima bi trebalo biti interesantno što to naša udruga radi, koja je njezina svrha i, u konačnici, koji će biti rezultati. Najvažnije je da sam ja ostao u javnom životu i da ću sve ono što sam radio u tišini sada raditi javno. Okupit ću tim, u njemu će biti i dio mladih s kojima sam radio i koji su dobili poziv za osnivačku skupštinu. Svi ćemo dati svoj doprinos u stvaranju mladih uspješnih i društveno odgovornih ljudi, koji će ostati u Hrvatskoj.