Mario Mamić, sin bivšeg čelnika NK Dinama Zdravka Mamića, u ponedjeljak je na osječkom Županijskom sudu posvjedočio da je konačnu odluku o kupnji i prodaji igrača Dinama donosio njegov otac Zdravko Mamić, s kojim je dogovarao i iznose svoje posredničke naknade u transferima.

Nakon što je pristupio u sudnicu predsjednik sudskog vijeća Davor Mitrović izvijestio ga je da kao sin provokrivljenog Zdravka Mamića nije dužan svjedočiti, no Mario Mamić je kazao da želi dati iskaz kao svjedok obrane.

U iskazu je ustvrdio da je mogao biti posrednik u transferima, bez obzira što je njegov otac bio član uprave Dinama, a s njim je dogovarao i iznose svoje posredničke naknade, ovisno o troškovima koji su se pojavili tijekom transfera.

O Dinamovim financijama odlučivao Zdravko Mamić

Ustvrdio je da su o financijama Dinama odlučivali Zdravko Mamić i on, a da suokrivljeni Damir Vrbanović i Zoran Mamić o tome nisu imali pravo glasa.

Na upite obrane kazao je da nema točno propisanog iznosa posredničkih naknada, da je FIFA o tome samo dala preporuku, a da iznos ove naknade ovisi o dogovoru stranaka u transferu.

S obzirom da se u optužnici Uskoka spominje veliki broj inozemnih tvrtki kojima je Dinamo plaćao posredničku naknadu u transferima Mamić je, na daljnje upite obrane kako se određivalo kojoj će se tvrtki plaćati naknada, kazao da se o tome odlučivalo prema potrebama realizacije nekog transfera.

Govoreći o transferu Luke Modrića u engleski Tottenham Mario Mamić je kazao da je taj transfer, vrijedan 23,5 milijuna eura, dogovoren s predsjednikom toga kluba Danielom Levyem, nakon neuspjelih pregovora s klubovima Chelsea i Manchester City koji su također pokazaivali interes za Modrića, ali Zdravko Mamić nije bio zadovoljan ponuđenim uvjetima.

Navodi kako je on zastupao Dinamo, Luku Modrća i Tottenham okrivljeni Nikky Arthur Vuksan,, a on je dobio posredničku naknadu od 2,3 milijuna eura.

Uskok u optužnici smatra da se u ovom transferu radilo o fiktivnom posredovanju društva "Real Sports Management" jer je ugovor o Modrićevom transferu sklopljen 26. travnja 2008., dok je navedena tvrtka registrirana tek 2. lipnja 2008., dakle skoro dva mjeseca kasnije.

Tužiteljstvo: U Dinamovoj dokumentaciji nema isprava o Modrićevu transferu

Tužiteljstvo tvrdi da u dokumentaciji pribavljenoj iz Dinama ne postoje vjerodostojne isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tvrtka "Real Sports Management" obavila bilo kakve radnje u ovom transferu, a da je svjedok Damir Jozić u svom iskazu u istrazi rekao kako u Modrićevom transferu Dinamo nije imao posrednika, već su sve detalje s predstavnicima Totttenhama" dogovorili Zdravko i Zoran Mamić.

Tužiteljstvo navodi da je Dinamo od 2008. do 2012. u nekoliko navrata uplatio 2,2 milijuna eura na račun tvrtke "Real Sport Management UK" u kojoj je ovlaštena osoba za raspolaganje novcem i stvarni vlasnik bio Mario Mamić.

Svjedok Mamić ustvrdio je da je s Vrbanovićem završio posao oko transfera Dejana Lovrena u francuski Lyon, vrijedan osam milijuna eura, za što je od Dinama naplatio 10 posto posredničke naknade, odnosno 800 tisuća eura, što je isplaćeno njegovoj tvrtki "Wang Corporation" iz Hong Koga.

Uskok tereti Damira Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom Mamićem i ostalim okrivljenicima, s tvrtkom, "Wang Corporation Limited", zaključio sporazum o posredovanju, kojim se Dinamo za posredovanje u transferu vrijednom oko devet milijuna eura, obvezao isplatiti naknadu od 900 tisuća eura.  

Uskok smatra da u dokumentaciji NK Dinama ne postoje vjerodostojne knjigovodstvene ili poslovne isprave koje bi dokazale da je usluga posredovanja tvrtke "Wang Corporation Limited" stvarno obavljena, dok iz evidencije Hrvatskog nogometnog saveza proizlazi da u tom transferu Dinamo nije imao posrednika.

U nastavku iskaza Mario Mamić je rekao da je Dinamo krajem 90-tih i početkom 2000-tih godina bio u očajnom stanju, s brojnim tužbama igrača, klupskih djelatnika i drugih vjerovnika pa je u tim vremenima klub financirala agencija "Mamić sport", u kojoj je tada radio.

Sporni transferi nogometnih zvijezda

Radilo se o milijunskim iznosima, u kunama. Riječ je bila o pozajmicama ili darovanju. To se plaćalo preko računa, ali i gotovinom, nekada smo dizali kredite, za koje smo znali zadužiti neke obiteljske nekretnine. Tvrtka mog oca "Česma" iz Bjelovara je također financirala Dinamo s milijunskim iznosima, pojasnio je Mario Mamić.

Tvrdi da je velik broj igrača tada podigao tužbe protiv Dinama, zbog neisplaćenih potraživanja, a da je njegov otac tada pokrivao dugove prema tim igračima koji su iznosili oko četiri milijuna eura. 

"Svaki euro koji je moj otac dao Dinamu je bio evidentiran, što je Dinamo vraćao mom ocu, koliko je mogao u skladu s ostvarenim prihodima. Na kraju su svi ti igrači bili isplaćeni, a novac je dao moj otac, i to u gotovini. Dinamo to nije platio jer nije imao novaca i račun im je u to vrijeme bio blokiran, jer klub nije bio likvidan", posvjedočio je Mario Mamić.

U ovom dijelu optužnice Uskok tereti bivšeg direktora Dinama Damira Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom i Mariom Mamićem, s okrivljenim Sandrom Stipanĉićem, voditeljem poslovanja tvrtke "Corporate Advantage Limited" zakljuĉio sporazum o preuzimanju duga kojim se Dinamo ovoj tvrtki obvezao isplatiti tri milijuna eura, na ime nepostojećih dugovanja koje klub ima prema skupini igrača, a što se igračima obvezala isplatiti ova tvrtka.  

Nakon toga je, smatra tužiteljstvo, Zdravko Mamić naložio plaćanje tri milijuna eura s Dinamovog računa tvrtki "Corporate Advantage Limited" iako su svi okrivljenici znali da Dinamo nije imao dugova prema ovim igraĉima niti je ta tvrtka igračima isplatila bilo kakav novac. Uskok tvrdi da je od toga iznosa naknadno 2,98 milijuna eura uplaćeno na račun Zdravka Mamića, čime mu je pribavljena protupravna korist.

Mario Mamić govorio je i o pojedinostima transfera Igora Bišćana, Maria Mandžukića, Vedrana Ćorluke, Nikole Pokrivača, Eduarda da Silve i drugih igrača. Glavna rasprava prekinuta je nakon što je svjedočio skoro pet sati, a nastavit će u utorak, kada bi trebao odgovarati na pitanja Uskokovih tužitelja.

Mario Mamić sporazumno osuđen nakon priznanja krajem 2024.

Nekadašnji Uskokov okrivljenik u ovom predmetu Mario Mamić je 16. prosinca 2024. priznao krivnju za sudjelovanje u izvlačenju novca iz Dinama u sklopu zločinačkog udruženja, u tzv. aferi Dinamo 2, a 19. prosinca iste godine je i osuđen temeljem sporazuma s tužiteljstvom.

Mario Mamić je tada bezuvjetno kažnjen s godinu i četiri mjeseca  zatvora, izrečena mu je sporedna novčana kazna od 750 tisuća eura, a oštećeniku NK Dinamu morao je nadoknaditi štetu od 2,08 milijuna eura te platiti troškove postupka od 70 tisuća eura.

Na izdržavanje kazne otišao je u ožujku 2025. godine, a iz zatvora je izašao u veljači 2026. godine, na temelju molbe za uvjetni otpust, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

U tzv. aferi "Dinamo 2", za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale da su Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura.

Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom, pa je, temeljem sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog 2023. priznao i Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Istovremeno s Mariom Mamićem krivnju je, u prosincu 2024. priznao i Stipančić, koji je osuđen na  11 mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.