Zima dolazi, a cijene nafte, naftnih derivata i prirodnog plina strelovito rastu, zbog eskalacije ratnih sukoba na Bliskom istoku. Ne nazire se kraj rastu cijena, zbog sve većih ograničenja i teškoća u isporuci tih energenata iz zemalja Perzijskog zaljeva.

Cijene Brent sirove nafte u srijedu su u Europi dosegle razinu od gotovo 108 dolara po barelu, što je oko 22 dolara više nego prije mjesec dana, a cijena prirodnog plina na referentnoj TTF burzi dosegnula je gotovo 83 eura po megavatsatu (MWh), što nije zabilježeno još od kraja 2022., odnosno početka 2023., nakon ruske agresije na Ukrajinu.

“Tek je počelo"

Kako će se cijene kretati, razgovarali smo s nekoliko stručnjaka za naftu i plin, ali nitko od njih ne želi davati prognoze, ističući kako je u ovom trenutku jedino sigurno da će cijene dodatno rasti. Ako vojnopolitička situacija na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu dodatno eskalira, cijena nafte na europskom tržištu uskoro bi mogla dosegnuti i gotovo 150 dolara po barelu, a cijenu plina, s obzirom na to da europska skladišta nisu popunjena do razina na kojima su obično u ovo doba godine, nitko ne želi prognozirati, ističući kako će se ona formirati s obzirom na potražnju i dostupnost plina na svjetskim tržištima, te bi mogla doći blizu cijena iz 2022. godine, kada je iznosila i po 300 eura po megavatsatu.

- Tek je počelo. Situacija je sve složenija, mogućnost isporuke nafte i plina iz arapskih zemalja sve je manja, a to znači da će cijena i dalje rasti - rekao je jedan od naših sugovornika.

Saudijska Arabija prošlog je tjedna zatvorila naftovod koji vodi do luke Yanbu u Crvenom moru, kojim je izvozila, prema nekim procjenama, oko četiri posto svjetske količine sirove nafte. Proiranski hutisti su osvajanjem luke Mocha i otoka Perim u tjesnacu Bab el Mandeb stekli kontrolu nad prometom nafte i prirodnog plina prema Crvenom moru i europskim tržištima, a Hormuški tjesnac i dalje je pod blokadom, iako kroz njega uspijeva proći određena količina nafte i plina.

- Bit će problema s dostupnim količinama nafte, ali to je lakše nadoknaditi, jer se nafta može lako skladištiti, a mnoge zemlje su to već i učinile. Plin bi mogao biti puno veći problem, jer nedostaje skladišnih kapaciteta, kao i kapaciteta za njegovo ukapljivanje te brodova za prijevoz ukapljenog plina morem. Katar, odnosno njegova kompanija Qatar Gas, već je od SAD-a zatražio da mu proda dio njegove proizvodnje ukapljenog prirodnog plina, s obzirom na to da su mogućnosti Katra za izvoz plina morem ograničene zbog blokade Hormuza, a kako bi osigurali ispunjavanje ugovora koje imaju sa svojim kupcima. SAD će tu vjerojatno reagirati, jer tamošnje velike energetske kompanije imaju udjele u proizvodnji i izvozu plina iz Perzijskog zaljeva. To će značiti samo jedno - dodatni rast cijene plina, zbog manjka količina - rekao je naš sugovornik.

Pritisak u SAD-u

Sa sirovom naftom i derivatima situacija je više nego složena. Prije sankcija Rusiji Europa je uvozila velike količine nafte i dizela iz Rusije, s tim što se ruski dizel dodatno prerađivao u europskim rafinerijama kako bi zadovoljio ekološke norme EU-a. Nakon znatnog smanjenja uvoza iz Rusije i Ukrajine Europa se okrenula arapskim zemljama, ali i Indiji za uvoz dizela, kao i SAD-u koji trad,icionalno ima viškove dizela u rafinerijskoj proizvodnji, jer tamošnje tržište troši znatno više benzina nego dizela.

- To je rubno funkcioniralo, količine koje su se uvozile iz zemalja Perzijskog zaljeva i Indije bile su jedva dovoljne i prije zatvaranja Hormuza, a sada je povećan uvoz iz Indije i SAD-a. Međutim, i u SAD-u postoji pritisak transportne industrije i poljoprivrede, koji su najveći potrošači dizela, da se izvoz smanji, jer je cijena dizela i tamo znatno rasla, upravo zbog izvoza u Europu. Cijene dizela u Europi su oko 1600 dolara po toni, u veletrgovini, ne u prodaji na malo, pa američki proizvođači radije izvoze u Europu, zbog čega je i cijena galona dizela u SAD-u narasla na više od šest dolara. Dizela će u Europi vjerojatno biti dovoljno, ali bit će skup - kaže jedan od naših sugovornika.