Nakon 17 godina provedenih u Frajlama Nataša Mihajlović otvorila je novo glazbeno poglavlje i potpuno se posvetila samostalnoj karijeri. Riječ je o vrsnoj glazbenici i pjevačici, koja se već u Frajlama isticala snažnim i prepoznatljivim vokalom, pa ne iznenđuje što je u tako kratkom vremenu za svoje pjesme već osvojila tri nagrade, a njezinu "novu" karijeru prati publika iz cijele regije.

Ovo je ljeto većinom provela u Dalmaciji, gdje je snimljen i spot za njezinu posljednju pjesmu "Kroz vatru i vodu". Taj dio Hrvatske u Natašinu životu ima posebno mjesto – uz njega je vežu obiteljske uspomene i godine odrastanja, a, kako kaže, posebno bliska joj je i Slavonija. Koncert s Frajlama u prepunoj osječkoj dvorani Gradski vrt i danas pamti kao jedan od najljepših u karijeri. Slavonce opisuje kao vedre ljude koji vole dobru glazbu, a povratku pred slavonsku publiku osobito se veseli.

U razgovoru za Glas Slavonije ta atraktivna Novosađanka govori o novoj pjesmi, odlasku iz Frajli i sjajnom početku samostalnog puta, ljubavi, ali i o osobnoj inicijativi "Probudi me, zovi me" te prvom albumu i turneji koju priprema.

“Kroz vatru i vodu" donosi vam jedno sasvim novo glazbeno poglavlje, a pjesmu ste nedavno predstavili i hrvatskoj publici. Jeste li zadovoljni kako je pronašla put do publike?

- Pjesma je premijerno izvedena na Ohrid Festu, krajem kolovoza. Izvedena je u revijalnom dijelu. Kad sam izišla na scenu, već u prvim taktovima osjetila se promjena u energiji. Slijedio je pljesak nakon prvog refrena. Čim sam sišla s pozornice, ljudi su mi čestitali, kako moji kolege iz regije tako i ljudi iz publike, i dobila sam komentare da je pjesma pravi hit i da odmah ulazi u uho. Nakon što je pjesma objavljena, pratila sam komentare koje su mi ljudi slali, da im se jako sviđa pjesma, da ih podsjeća na neku talijansku pjesmu i da ih vodi na more. Volim čuti komentare i drago mi je što sam dobila tako dobre reakcije, a i dalje ih dobivam. Pjesma je imala svoju premijeru na Naxi radiju, koji se sluša u cijeloj regiji.

Spot za "Kroz vatru i vodu" sniman je na atraktivnoj Punti Planki u Dalmaciji, mjestu koje se pokazalo gotovo savršenom kulisom za priču o vatri, vodi, ljubavi i hrabrosti. Čija je bila ideja za tu lokaciju?

- Moj redatelj spota, Hrvoje Radeljić, koji je iz Splita, kao i cijela ekipa, predložio je nekoliko lokacija na tom dijelu obale i Punta Planka mi je sa svojom pričom bila znak da se tamo treba snimati spot, jer potpuno pristaje tematici cijele pjesme. Snimanje je proteklo sjajno, dobro smo se zabavljali i dobili smo ono što smo željeli – predivnu morsku atmosferu. Snimanje spota trajalo je dva dana. Prvi dan snimali smo temu vode, za koju sam nosila plavi kostim, a sutradan crveni. Željela sam na licu imati simbole i vatre i vode. Kostime sam osmislila sama. Imam sjajnu krojačicu u Novom Sadu s kojom surađujem i koja ispunjava sve moje zamisli i zahtjeve. Za mene je kostim jako važan dio priče o samoj pjesmi. I sama volim nositi razne ekstravagantne stvari, a ovo je dodatno pojačalo cjelokupan dojam pjesme. Najizazovnije je bilo biti u kostimu koji je pripijen uz tijelo na 50 stupnjeva, dok se penješ po stijenama. Istovremeno treba pozirati i izgledati kao da mi ništa od toga ne smeta. I da, da šminka ostane na mjestu. Srećom, vjetar je napravio dobru frizuru. Moja prva pjesma, koja je izišla prije dvije godine, također je snimana u Dalmaciji, u Šibeniku, gdje sam vozila i gliser po moru i jedan oldtimer, Corvettu iz '79. Pjesma "Stranac" priča je o bivšoj ljubavi, gdje emocije više ne postoje, ali da, kada se dogodi da sretnemo nekoga tko nam je bio srcu drag, ne budemo stranci, nego da se s poštovanjem i prijateljstvom odnosimo prema svemu što smo prošli s tom osobom. Pjesma je moj prvijenac i jako mi je važna, i kao autorici i kao pjevačici. Mislim da će ta pjesma biti moja "osobna iskaznica".

Nakon godina provedenih u Frajlama, ove ste zime odlučili okrenuti novu stranicu i krenuti u samostalnu karijeru. Što je na kraju presudilo u toj odluci i je li postojao neki konkretan trenutak kada ste pomislili: "Sada je vrijeme za moj vlastiti put"?

- U bendu Frajle bila sam 17 godina. To je bila jedna životna avantura, puna glazbe, stvaranja, smijeha, pjevanja, putovanja, nespavanja, šminkanja i nastupanja. Veliko je iskustvo iza mene, pregršt koncerata, od malih do velikih pozornica. Najviše ću pamtiti naše vesele, smijehom ispunjene, divne koncerte, naravno i zajednička putovanja, priče i anegdote koje samo mi znamo. Moja odluka došla je prirodno i iz srca. Prije dvije godine zakoračila sam u solovode, a moja želja za samostalnim stvaralaštvom traje još odavno, ali je bilo potrebno vrijeme da sve što radim sazrije i, evo, sada je došao taj trenutak da se potpuno posvetim svojoj samostalnoj karijeri. S curama sam u kontaktu, nastavile su sa svojim aktivnostima. Pjesma "Stranac", iz 2024. godine, bila je uvod u moju solokarijeru, tada sam paralelno radila i s Frajlama.

Frajle su godinama bile prepoznatljiv regionalni bend i imale publiku od Hrvatske i Srbije do brojnih drugih zemalja. Sada, kada gradite vlastiti put, imate li osjećaj da se profil vaše publike promijenio? Tko su danas ljudi koji vas najviše prate i podržavaju?

- S obzirom na to da je jasno da je moj glazbeni stil drukčiji od onoga što sam radila u Frajlama, dio publike ostao je isti i jako mu se sviđa to što radim, a pojavila se i neka nova publika, koja sluša moje nove pjesme. Moj zvuk je pravi pop-zvuk, ja volim velike pjesme, Bog mi je dao veliki glas i takve pjesme biram za svoje nastupe i želim da ljudi to čuju. Tu su i raskošne balade, čak i zvuk filharmonije, kao u mojoj pjesmi "Nema nazad".

U samo nekoliko mjeseci solokarijere stigle su već tri nagrade, što je svakako lijep vjetar u leđa. Koliko se Nataša koju danas slušamo razlikuje od Nataše koja je pjevala u Frajlama – glazbeno, ali i osobno?

- Do sada sam objavila pet pjesama. Prva, "Stranac", odmah se zavrtjela na radiju, ljudi su je zavoljeli i za nju sam dobila prvu nagradu za "Najbolji projekt godine" od Naxi radija. Također sam dobila nagradu za pjesmu "Nema nazad" na Beogradskom proljeću prošle godine. Ovog ljeta dobila sam nagradu za najbolji duet, s Anom Petan, za pjesmu "Pod nogama" na festivalu Biser Jadrana u Tivtu. Svaka od tih nagrada ima posebno mjesto u mom srcu. Nagrada za najbolji projekt godine došla je na samom početku kao ogroman vjetar u leđa, zatim nagrada na Beogradskom proljeću za pjesmu koja je glazbeno i aranžerski drukčija zbog simfonijskog orkestra, koji je pjesmi dao duh Beča. Nagrada za duetsku pjesmu opet je posebna zbog te predivne suradnje s iznimno talentiranom umjetnicom s kojom je čast pjevati i dijeliti pozornicu. Sve te nagrade raduju i malu mene, koja je oduvijek maštala da će biti umjetnica, glazbenica, pjevačica i astronautkinja. Studirala sam francuski jezik, išla sam u jezičnu školu, jezici su moja druga ljubav, pa zato i pjevam na svim jezicima. A da nisam umjetnica, imala bih sigurno neku vrstu scene, možda katedru.

Paralelno s novom karijerom u vašem rodnom Novom Sadu pokrenuli ste društvenu inicijativu "Probudi me, zovi me", iza koje stoji vrlo osobna i bolna priča. Kako ste pronašli snagu za taj korak?

- Prije godinu i pol pustila sam u eter pjesmu "Probudi me, zovi me", koju sam posvetila svom bratu Raletu. Nažalost, napustio nas je prije 22 godine. S pjesmom sam pokrenula inicijativu "Probudi me, zovi me", organizirala sam panele u Beogradu i Novom Sadu, zajedno sa stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja, koji su na tu tešku temu davali odgovore o prevenciji suicida, depresije i anksioznosti. Povezala sam se s Centrom Srce iz Novog Sada, koji se bavi prevencijom suicida. Oni su volonterski centar, to je telefon koji možete nazvati kada ste uznemireni, kada vam je teško, a s druge strane su volonteri koji su osposobljeni za takvu vrstu razgovora. Imaju i chat, pa im se ljudi mogu obratiti i pisanim putem. Željela sam skrenuti pozornost na Centar Srce da ljudi znaju kako pomoć postoji, da ih uvijek netko želi čuti. Cilj mi je pomoći onima koji pomažu, da nam društvo bude sigurnije, zdravije i povezanije. Održala sam i humanitarni koncert za Centar Srce, a u sklopu njega i mali bazar na kojem smo prodajom stvari prikupljali novac za Srce. Planiram taj projekt nastaviti i regionalno, povezati što više ljudi.

Malo ljudi zna da je Dalmacija zapravo mjesto vašeg odrastanja. Kakve vas uspomene vežu uz Dalmaciju i koliko je taj dio Hrvatske utjecao na vas, vašu osobnost, a možda i na glazbu koju danas stvarate?

- Moji baka i djed rodom su iz Lađevca, kod Slunja, kao i moja mama. Djed je dio života zbog posla stolara proveo u Novom Sadu, a onda se, početkom 1980-ih preselio u Dalmaciju, u Vodice. Tamo sam otkako znam za sebe, pola života provela sam tamo. Obožavam glazbeni potpis Mediterana, kao što volim izvođače, volim i skladatelje. Osobno, nosim tu neku opuštenost i ljubav prema moru. Mama mi je dala glas, a njoj je glazbeni talent dao djed Pero, koji je, dok je radio u svojoj radionici, uvijek glasno pjevao i nosio vedar i veseo duh. Kao mala dane sam provodila u moru, s društvom, puno sam se igrala u parku u Vodicama, išli smo na Murter, Prvić i slapove Krke. Danas je vrlo slično, samo što sada znam sve skrivene plaže i mjesta u okolici. Imam puno prijatelja koji su lokalci, tako da se zaista osjećam kao kod kuće.

Kakva iskustva imate iz Slavonije?

- S Frajlama sam mnogo nastupala u Slavoniji, u većini slavonskih gradova. Ona je po mentalitetu slična Vojvodini, Vojvođanima, konkretno, Novosađanima. Slavonci su veseli, vole dobru glazbu i jedva čekam zapjevati pred slavonskom publikom. Jedan od najljepših koncerata bio je u Osijeku, u dvorani Gradski vrt. Dvorana je bila krcata, ljudi su uglas pjevali sve naše pjesme, bis se tražio dva puta.

“Kroz vatru i vodu" govori o ljubavi koja se vraća u pravom trenutku i o emocijama koje se ponekad ne usudimo izgovoriti. Kakav vam je ljubavni status u ovom trenutku?

- Mi umjetnici moramo biti stalno zaljubljeni i zaneseni da bismo mogli stvarati. Tako da je moj odgovor – da, zaljubljena sam. Imala sam nekoliko velikih ljubavi u svom životu, koje su trajale po nekoliko godina. To su ljudi koji su me inspirirali, zbog kojih sam napisala mnoge pjesme. Trenutačno nemam vremena za vezu, ali sam zaljubljena u sve ono što radim. Prava ljubav, vjerujem, dolazi.

Uza sve što vam se trenutačno događa na profesionalnom planu, razmišljate li i o onom privatnom – o obitelji i majčinstvu? Kako inače provodite slobodno vrijeme, imate li zanimacije koje nemaju veze s glazbom?

- Trenutačno sam potpuno posvećena svojoj glazbi, strategijama, postavljam temelje za budućnost. Kad god imam priliku, svoje slobodno vrijeme provodim u prirodi, u šetnjama, na raftingu, kajaku ili na biciklu. Sportski sam tip i sportskog sam duha i na taj način najviše punim baterije.

Prvi album već je spreman i trebao bi izići iduće godine. Nakon svega što ste dosad prošli u ovoj prvoj fazi solo karijere, kakav ste album poželjeli ostaviti iza sebe – i možemo li nakon njegova izlaska očekivati i koncertnu turneju?

- Imam potpunu slobodu u pisanju, sve je mnogo osobnije i moj samostalni "potpis" tek će se čuti, što je nagovijestilo ovih pet pjesama koje su već u eteru. Moje pjesme su pop-pjesme i osjećam da su ljudi željni pravog pop-zvuka na našim prostorima. To volim, volim i slušati takvu glazbu, ona me pokreće. Tako da ću ići u tom smjeru, a tko zna, možda i samu sebe iznenadim u budućnosti. Moju publiku čeka jedan pravi pop-album. Naravno, planiram turneju nakon izlaska albuma, a već sam i samostalno nastupala u Hrvatskoj. Baš u kolovozu imala sam sjajan koncert u Novigradu. Svirala sam na gradskom trgu. U svakom slučaju, možete očekivati nastupe diljem regije.