Definitivno najbolje što je napravio u 21. stoljeću
Niz lijepih i uglavnom nježnih pjesama koje stvaraju isto takvo ozračje nostalgije i sjete za davnim danima
U svojim kasnim godinama sir Paul McCartney (već su mu 84!) napravio je nekoliko dobrih albuma, primjerice “New” (2013.) i “Egypt Station” (2018.) te “McCartney III” (2020.), ali “The Boys of Dungeon Lane”, njegov dvanaesti studijski album, definitivno je najbolje što je napravio u 21. stoljeću. Štoviše, pogledamo li cjelokupnu njegovu solističku diskografsku karijeru koja traje od 1970. godine i albuma “McCartney”, ovaj album sigurno spada u red pet njegovih najboljih soloalbuma.
Refleksivni stihovi
Razlozi za ovaj veliki uspjeh, koji prate i uglavnom odlične recenzije te izvrsna prodaja (do broja jedan došao je u Engleskoj, Škotskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj...) svakako su u činjenici da je McCartney pravi rock umjetnik kojem godine ne smetaju, ali i u odluci da album posveti svom djetinjstvu, odrastanju i ljubavi prema rock glazbi. Pa kad se tako povežu gotovo svakom čovjeku draga sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost s, u McCartneyevom slučaju, prisjećanjem na rad s Beatlesima, onda u konačnici dobijemo divnu kolekciju nostalgičnih i refleksivnih stihova praćenih glazbom koja je zaštitni znak i Beatlesa i McCartneyja. A ta dva sastojka jednostavno moraju dovesti do odličnog albuma.
Dungeon Lane je cesta i ulica u dijelu Liverpoola zvanom Speke, području gdje je McCartney živio i koje mu je ostalo urezano u sjećanju pa je svoj nostalgični rock osvrt na prošlost odlučio nazvati po tom dijelu Liverpoola, a zanimljivo je da je pojam “The Boys of Dungeon Lane” prvi put spomenuo još 1991. godine u pjesmi “In Liverpool”. Nostalgija na ovom albumu udara nas već u prvoj pjesmi, vrlo dobroj “As You Lie There” u kojoj kroz srednje brzi rock ritam iznosi sjećanje na djevojku Jasmine o kojoj je maštao kao dječak. Tih prisjećanja na prve zaljubljenosti i opijenosti erotikom i ljepotom ženskog tijela McCartney će se na ovom albumu dotaknuti u još nekim pjesmama (“Mountain Top”, “We Two”), ali u prvom će planu ipak biti oni trenuci kad su oduševljeni i zaluđeni rock glazbom počeli svirati i maštati o slavi koju su kasnije i ostvarili.
Pjesma kojom McCartney zahvaljuje rock glazbi, svakako je sjajna rokerska i ritmična “Lost Horizon”, da bi se u akustičnoj i country zvuku okrenutoj “Down South” prisjetio svojih ranih druženja s Georgeom Harrisonom i zajedničkih maštanja o uspjehu. No, još je bolja “Days We Left Behind”, nježna oda ranim danima prijateljstva s Johnom Lennonom, realizirana kroz tipični bitlsovski akustični i pomalo folk uvod koji prati priču o dečkima iz Dungeon Lane područja. Niz ovih nostalgičnih bisera zaključuje sjajna “Home to Us” posvećena Liverpoolu kao gradu te izvedena u društvu s Ringom Starrom, jedinim preostalim živim članom Beatlesa, dok ih pratećim vokalima pomažu Chrissie Hynde iz grupe The Pretenders te Sharleen Spiteri, pjevačica grupe Texas.
Utjecaj Beatlesa
Naravno, prisjećanja na Beatles eru ima i u nekim drugim pjesmama, ako ne tekstom, onda bar glazbom. Tako, primjerice, ljubavne “Ripples in a Pond”, “Mountain Top” i “Come Inside” kombinacijom folka i psihodelije vuku na one žešće pjesme Beatlesa, dok su također ljubavne “Never Know”, “Life Can Be Hard” i “First Star of the Night” više okrenute onom nježnom, baladičnom odjeljku stvaralaštva Beatlesa. Za sam kraj McCartney se vraća djetinjstvu posvećujući dvije posljednje pjesme albuma, nježne i baladične “Salesman Saint” te “Momma Gets By”, sjećanjima na svoje roditelje, posebno voljenu majku koja je umrla kad je on imao samo 14 godina i kojoj je najljepši glazbeni spomenik podigao divnom baladom “Let It Be”.
Zasluge za konačan zvuk albuma svakako ima i producent Andrew Watt koji je s McCartneyjem radio punih pet godina stvarajući pjesme na različitim lokacijama, od Los Angelesa pa do studija Hogg Hill Mill u istočnom Sussexu gdje McCartney stvara većinu svojih pjesama. Zaključno, Paul McCartney svojim dvanaestim studijskim albumom nije ponudio ništa novo ni revolucionarno. No, stvorio je niz lijepih i uglavnom nježnih pjesama koje stvaraju isto takvo ozračje nostalgije i sjete za davnim danima mladosti.
