Zagrebačka grupa Detour ove godine obilježava 20 godina rada. Tim povodom razgovarali smo s frontmenom Nenadom Borgudanom te pjevačicama Ivanom Giova Radan i Laurom John.

Kada danas pogledate sve što ste prošli, jeste li mogli zamisliti da će projekt trajati toliko dugo i ostati toliko prepoznatljiv na domaćoj sceni?

NENAD: Ja inače nisam čovjek od planova pa tako ni tada nije bilo plana, a ni primisli da bi moglo ovoliko trajati. Još uvijek se čudim.

Novi singl "Preko prepreka" donosi emotivnu, ali i vrlo životnu poruku. O čemu zapravo govori pjesma i koliko ste se osobno pronašli u toj temi?

NENAD: Pjesma ima univerzalnu poruku. Život je pun prepreka, malih i velikih, fizičkih i psiholoških… I mnoge nisu univerzalne, već potpuno osobne. Tako da je motivacija za pjesma sigurno autobiografska i osobna.

Detour je kroz godine uspio zadržati autentičan zvuk, a opet se stalno razvijati. Koliko je danas teško ostati svoj u vremenu brzih trendova i instant glazbe?

NENAD: To je stvar odluke. Davno sam, autorski, prestali pratiti trendove jer to nema nikakvog smisla, naročito ako se želiš baviti glazbom cijeli život.

Nenade, Detour je tijekom godina prošao kroz nekoliko različitih faza i vokalnih suradnji. Kako danas izgleda dinamika između vas, Laure i Ivane i što je donijela ova nova energija u bend?

NENAD: Laura i Ivana su prije svega sjajni likovi i dobre prijateljice, a nadalje profesionalne i jako dobre u onome što rade. Tako da smo prijatelji, a poslovna dinamika je uglavnom ista kao i do njihovog ulaska u bend. Ja kao autor pjesama, producent i aranžer postavljam vokalno-interpretacijske "zadatke" koje one rješavaju vrlo uspješno.

Laura i Ivana, publika vas je vrlo brzo prihvatila kao važan dio Detourove priče. Kako je bilo ući u bend koji već ima toliko veliku i vjernu publiku?

IVANA: Pa, iskreno, kada sam ušla u bend, nisam razmišljala u što ulazim, hahaha. Ja sam onaj tip osobe: "Aha, ok, ovo mi vibrira dobro, može, idemo radit'!" Ne osvrćem se puno unatrag niti gledam previše naprijed. Postoji nekoliko smiješnih crtica vezanih uz moj ulazak u bend, ali o tome nekom drugom prilikom.

LAURA: Lagala bih kad bih sad rekla da je bilo lako. Nije. Prvenstveno jer je u samom startu odgovornost u mojoj glavi prelazila razinu "uživaj i zabavi se". Nastupi do Detoura nisu nosili onu težinu perfekcionizma jer se nekako uvijek možeš snaći s tonom, s tekstom… Ovdje je publika pomno znala svaki stih, nema prostora za improvizaciju. S vremenom je sve postalo lakše kada sam ja postala sigurnija u sadržaj i materijal s kojim radim. Danas i kada sebe zapitam "znam li tekst ove pjesme?", ona samo krene kliziti preko mojih usta.

Vaše pjesme često publika opisuje kao soundtrack svakodnevice, emotivne, iskrene i bliske ljudima. Koliko vam znači kada čujete da se ljudi pronalaze u vašim tekstovima?

NENAD: To mi možda najviše znači u cijelom tom pozivu. Daje osjećaj korisnosti i zadovoljstva. Ispunjavajući je osjećaj čuti da je tvoja pjesma nekome pomogla ili uljepšala neke životne situacije.

Detour uspijeva spojiti radijski uspjeh, kvalitetnu autorsku glazbu i koncertnu emociju. U čemu mislite da leži tajna vaše dugovječnosti?

NENAD: Meni je malo teže govoriti na taj način o pjesmama i o tome zašto ispunjavaju sva tri kriterija koje ste naveli… Ali moja autorska namjera je da pjesme imaju više evergrinsku, nego trendovsku kvalitetu i naravno da imaju nivo koji Detour zaslužuje, a to na svu sreću funkcionira. Što se koncertne emocije tiče, to je uvijek sjajna ekipa glazbenika, tako da se očito radi o spretnim odabirima suradnika.

Koliko se danas razlikuje stvaranje glazbe u odnosu na vaše početke? Je li tehnologija olakšala proces ili možda oduzela dio romantike stvaranja?

NENAD: Čarolija stvaranja, ako si je ikada osjetio, ne nestaje i ništa je ne može zamijeniti. Tehnologija je znatno olakšala i ubrzala proces nastanka pjesama, ali to je samo infrastruktura, sam čin pisanja, imaginacije i kretivnosti je uvijek jezgra, sve ostalo su pomoćna sredstva, nadogradnja i artikulacija u željenom smjeru.

Nakon 20 godina karijere i brojnih hitova, što vas danas još uvijek najviše motivira i veseli kada je riječ o Detouru?

NENAD: Zapravo sve vezano uz bend… Pisanje pjesama, probe, studio, putovanja, koncerti…

Laura i Ivana, koliko se privatno razlikujete od energije koju publika vidi na pozornici i postoji li neka pjesma Detoura koju danas doživljavate drukčije nego prvi put kada ste je otpjevale?

IVANA: Na pozornicu ne nosim ništa osim tog trenutka. Ali mislim da energija ostaje ista na pozornici i "iza" pozornice, sve to sam ja. Ne šaljem na pozornicu nikoga umjesto sebe. Publika osjeti ako nisi iskren. I pjesme to osjete. Što se tiče pjesama, kako su legle na prvu, tako su tim putem krenule do danas, ali valjda kako se i ja mijenjam, tu i tamo u pjesmi čujem i osjetim nešto drukčije, kao da prvi put to čujem. Fora su ti momenti, kako te samo "lupe".

LAURA: Razlikuje se jedino to što na pozornici postanem neka ažurirana verzija sebe. Sve što jesam privatno, na pozornici se pojača za nekoliko decibela. To je spoj mog karaktera, zanosa koncerta i osjećaja povezanosti s glazbom, bendom i publikom. Zasigurno postoji, neke pjesme u određenom trenutku života otključaju skroz neko drugo značenje, u nekima tragaš za značenjima koja možda nisi iskusio… Ciklus je to. Neke pjesme su u nastajanju imale posve drukčije značenje za mene negoli sada godinama naprijed, poput "Imaš sebe", "Kako sutra izgleda"...

Kao dvije snažne ženske energije unutar benda, koliko vam znači međusobna podrška i koliko je upravo ta povezanost važna za atmosferu koju Detour prenosi publici uživo?

IVANA: S obzirom na to da sam prije Detoura uvijek bila jedina žena u bendu, ovo je bilo novo iskustvo za koje nisam znala što mi donosi. A donijelo je zaista međusobnu podršku i povezanost na koju se tako slatko nas dvije znamo i dan danas nasmijati jer nas još uvijek zna iznenaditi dokud je to otišlo. Mislim da se to nekako osjeti i na našim koncertima. Zato se možda često i priča u medijima o toj nekoj "super energiji" koju donosimo uživo.

LAURA: Pa, sigurno jako puno znači - potpuno je drukčija priča kada imaš još jednu ženu u bendu. A spoj nas dvije… To vam je ono - zmaj s dvije glave. Bendu smo donijele drukčiji "filter" iste, dobre slike.