U svojoj karijeri dugoj skoro puna dva desetljeća Vlatko Štampar je svoj stand-up izričaj doveo na visoku razinu. Više od dva metra komedije stane u vještog arhitekta humora. Kamen po kamen – palača, šala po šala – stand-up komičar.

U karijeri imate nastupe pred velikim auditorijima, ali pretpostavljam da komičarski nastupi ne broje često tisuću i više ljudi u publici. Kako opisujete nastupe pred 50 ili 70-ak ljudi, a kako one s velikim auditorijem?

- Zbog kondicije i karijere super je imati sve različite izglede publike. Pred više stotina ljudi, sedamdesetak ili deset ljudi za jednim stolom. Neke fore bolje pašu za manje i intimnije prostore, ali treba znati iskoristiti i veliku masu publike i atmosferu koju ona stvara. Pri velikim prostorima i brojnom publikom treba pametno prilagoditi materijal te ne dužiti u pričanju fore kako bi publika ostala koncentrirana. Ako generalno moram birati, draži su mi manji prostori u kojima se mogu dogoditi i intimnije pojedinosti u trenucima nastupa, ali veliki nastupi su kao stvoreni za adrenalin i samo iskustvo. Atmosfera te ponese kao da ideš na vlakić smrti u lunaparku. I komičaru i samoj publici ta brojnost svih okupljenih bude posebna draž.

Ono što vas izdvaja u izričaju jest međimurski govor u nastupima. Je li u redu ako kažem da ste vi ambasador tog dijela Hrvatske kroz svoje nastupe?

- Cijeli moj život je krinka samo da to postanem i da širim svoje narječje okolo po Hrvatskoj (smijeh). Super mi je naglasiti da sam Međimurec, da je to moj kraj i da sam na to ponosan. Ali ne bih se u svakoj drugoj fori htio oslanjati na to pa da taj međimurski naglasak i izričaj bude štaka radi kojeg ne bih do kraja raspisivao i razrađivao fore. Super mi je mjestimično ubaciti u materijal neke pojedinosti, ali ne bih htio postati "onaj koji imitira Međimurca". Uvijek volim kad su tu različite fore i raznovrsni materijali.

Postoji li neka vaša šala s kojom vam ljudi prilaze u javnosti? Neki evergreen koji je najviše zapamćen među publikom? Hajde da nominiram neke, za mene su to "Barbara" ili "Djevojka na konju".

- Hahaha, pa da, "Mia i Barbara" mi je svijetlo-crna točka u karijeri. Kada sam osmislio tu foru, u studentskim ranim dvadesetim godinama, bila je najsmiješnija. Ali, opet, zato mi je i draga. Kako godine prolaze, kada se netko na ulici s deset metara zadere "Mia i Barbara", uvijek se nasmijemo u tom susretu i bude simpatičan trenutak. Pritom, nikome drugome nije jasno o čemu je riječ osim meni i tom prolazniku. Ako baš moram izdvojiti, to je onda "Mia i Barbara" i cijeli onaj skeč sa svadbom dosta ljudi zna.

Osim u Hrvatskoj, nastupate i izvan granica države. Kakva je domaća i regionalna stand-up scena? Prema mnogim komičarima i nastupima, možemo li reći da je scena stabilna i da raste?

- Scena je vrlo utabana. Na tjednoj bazi postoji ponuda stand-up nastupa po Hrvatskoj, u većim gradovima i po nekoliko nastupa. Kolega Vinčić puni Arenu, to je bilo nezamislivo do prije nekoliko godina. Scena je super, razvija se, publika prihvaća stand-up. Sad smo došli do faze gdje komičara ima dosta, bit će ih još više i najbolji će isplivati gore.

Kako Hrvati primaju šale na svoj račun?

- Od situacije do situacije. Ali sveukupno gledajući, rekao bih da se svi narodi Balkana znaju šaliti na svoj račun. Strancima nekad zna biti dosta čudno koliko mi, po njihovom sudu, znamo biti agresivni prema sebi i vrijeđamo se kroz šale. Ali rekao bih da je nama to izraz ljubavi. "Spuštamo" sami sebi, kolegama, frendovima, ženama, familiji; to nam je skroz normalno.

U nastupima ste opušteni, vedri, duhoviti… Sve što se od komičara zahtijeva. Jeste li i privatno tako odvažni?

- Pa zar ne čujete koliko odvažno razgovaramo cijelo ovo vrijeme (smijeh). Zapravo, na pozornici se osjećam najugodnije. Tamo se mogu razmahati i glumiti. Kao da nema krive stvari koju možeš napraviti na pozornici i na sceni se osjećam dosta slobodno. Privatno sam kao i svaka normalna osoba; kad sam s prijateljima, stalno se šalimo; kad je ozbiljna situacija, ozbiljni smo. Mislim da su velika i kriva očekivanja da u komičara i privatno šala šalu stiže.

I za kraj, je li smijeh lijek i kako se taj lijek uzima?

- Smijeh je lijek i uzima se po dva miligrama svako jutro. Upravo ga flaširam pa se možemo o eventualnoj dostavi i prema vašim čitateljima. n