Najvažnije mi je pronaći optimalan format za priče koje nastaju u mojoj glavi. Ponekad je to strip, ponekad knjiga, ponekad film. Kada pogledam nečiji film, često pomislim da bi ta priča bila bolje obrađena u nekom drugom formatu. Scenaristi i redatelji svaku ideju i priču vide isključivo kao film, ali ja mislim da je to pogrešno. Svaka priča ima svoj idealan format. Ne biram ih svjesno jer ideje su autonomne, to se događa organski kako se ideja razvija - kaže nam na početku razgovora Ugo Bienvenu, jedan od najtalentiranijih mlađih francuskih filmaša koji se na međunarodnoj sceni proslavio dugometražnim animiranim filmom Arco nedavno prikazanim i u domaćim kinima.

Ugo Bienvenu renesansni je kreativac i autor: scenarist, redatelj, animator, producent, autor stripova, ilustrator i izdavač. I život ga je nosio na sve strane svijeta. Odrastao je u Gvatemali, Čadu i Meksiku, a školovao na umjetničkim akademijama u Kaliforniji i Parizu. Njegov dugometražni animirani redateljski prvijenac "Arco" svjetsku je premijeru imao prošle godine u Cannesu, a ove godine osvojio Europsku filmsku nagradu za najbolji animirani dugometražni film te nominaciju za Oscara u istoj kategoriji.

- "Arco" smo dugo radili, četiri godine smo skupljali novac za produkciju i cijelo to vrijeme sam si govorio da ću napraviti strip ako ne skupimo financijska sredstva. Taj izbor da se do cilja može doći i drugim putem me čini slobodnim. Kreativna sloboda je ono što mi je najvažnije - otkrio nam je Ugo Bienvenu, s kojim smo razgovarali uz neobvezan ručak na nedavno završenom filmskom festivalu u Cannesu, gdje je francuski filmaš i autor bio dio inicijative "10 to Watch" koja svake godine predstavlja nove francuske filmske talente.

Je li vas iznenadio uspjeh Arca? Ipak vam je to dugometražni prvijenac.

- Ne, jer vjerujem u sebe i znam da je ono što radim dobro. I to nije umišljenost, jednostavno vjerujujem u sebe. Znam što želim i što me inspirira.

Što vas inspirira? Kakve filmove i autore volite?

- Pokušavam pratiti filmski repertoar, ali sam gotovo uvijek razočaran. Jako malo filmova danas me impresionira, ne mogu se sjetiti ni jednog naslova u posljednje vrijeme koji je na mene ostavio dojam. Ne vidim istinske autore, ne vidim filmske pjesnike. Odem u kino i dosadno mi je, nema originalnosti i autorstva. Imam osjećaj kao da gledam nekoga tko sastavlja IKEA namještaj ispred mene. Nedostaje mi poezije na filmu, nedostaje mi mašte.

U kojem se kreativom području najbolje osjećate? Je li to režija, pisanje, animacija, ilustriranje stripova...?

- Sve ima svoju dinamiku i baš zato obično radim na više projekata istovremeno. Dok sam radio Arco, istovremeno sam pripremao nekoliko knjiga i crtao stotine ilustracija. Volim raditi na stvarima koje imaju različitu vremensku dinamiku tako da nemam osjećaj da gubim vrijeme čekajući da se nešto dogodi. Jako volim pisati, a ispunjava me i crtanje, koje je također jedan oblik pisanja. Obje aktivnosti su jednostavne u svojoj formi, samo sjedneš i počneš stvarati. Produkcija i režiranje zahtijevaju vrijeme, treba pronaći novac, okupiti tim, pripremiti milijun stvari za snimanje. Ne kažem da je pisati jednostavno, ali ovisiš samo o sebi. Ponekad bih danima razmišljao, a onda bih sjeo i napisao tek nekoliko rečenica, ali kad jednom kreneš, onda jednostavno poteče.

Vraćate li svojim ostvarenjima nakon što ih završite i pomislite da ste mogli bolje ili drukčije?

- Ne. Sve što radim je rezultat tog kreativnog trenutka i ne vidim smisao bilo što naknadno mijenjati. To onda ne bih bio ja u tom trenutku, već ja iz neke budućnosti, a to mi zvuči kao prijevara. Svako autorsko djelo je i znak vremena u kojem je nastalo.

Odrastali ste i školovali se diljem svijeta u različitim kulturama, sredinama i jezicima. Koliko vas je to kao umjetnika i kreativca oblikovalo i utjecalo na vaš rad?

- Moj otac je bio diplomat, pa smo se često selili, iz Francuske sam otišao kad sam imao dvije godine i odrastao sam u Gvatemali, Čadu i Meksiku. Stalno sam bio stranac kamo god bih došao i sigurno je da je takvo odrastanje utjecalo na moja kasnija razmišljanja i kreativne procese. Imam vrlo analitički način promatranja stvari jer kad dođeš u neku stranu zemlju, moraš se prilagoditi novom načinu životu, moraš mnogo upijati i analizirati da bi bio prihvaćen u novoj sredini. Mislim da zato volim i pišem znanstvenu fantastiku jer je taj svijet eklektičan, u kojem je sve moguće povezati u jedan novi i drukčiji svijet.

Vidite li se u budućnosti u tom nekom fantastičnom svijetu, u prostoru znanstvene fantastike i futurističkih dimenzija?

- Ne pokušavam ništa kontrolirati. Mislim da kontrola šteti idejama i osakaćuje kreativnost, prepuštam se spontanosti i trenutnim inspiracijama.

U svom radu, između ostalog, istražujete odnos između tehnologije i ljudi, pa bih volio čuti vaš stav o umjetnoj inteligenciji. Je li to potencijalno koristan alat ili nešto što prijeti negativnim posljedicama unutar filmske industrije?

- Umjetna inteligencija nije alat, to je koncept, i to opasan koncept. To je autoimuna bolest koju smo razvili, samoubojstvo upakirano u lijepu privlačnu ambalažu. Ne mislim da smo na putu bez povratku, mislim da nove generacije ne razmišljaju u tom smjeru i da ih ne zanima umjetna inteligencija.

Jedno je nešto ne htjeti koristiti, a drugo možemo li kao društvo zaustaviti tehnološki napredak. To su dvije različite stvari.

- U pravu ste, ali ako govorimo o budućnosti čovječanstva općenito mislim da će najveći problem koji bi mogao napraviti ozbiljnu štetu biti voda. Količina vode koju smo samo prošle godine potrošili za naše osobne potrebe kao i one u industriji, uslugama itd. jednaka je količini flaširane vode za cijelo čovječanstvo. Ove godine ta će potrošnja biti dvostruko veća, sljedeće godine četiri puta veća i tako dalje. Moglo bi se dogoditi da u bliskoj budućnosti više neće biti dovoljno vode, drugim riječima sustav će se sam urušiti. Velika je opasnost da nećemo biti pripremljeni za stvarnost kakvu nam donosi budućnost. Umjetna intelegincija prijeti mnogim porama društva. Danas nas uče da AI može preciznije odrediti dijagnozu bolesnika i da će robot bolje operirati od kirurga. Drugim riječima čemu školovati buduće liječnike ako će AI to raditi bolje. Zaboravlja se da mi nismo koncepti, već živa bića. Ljudi nisu brojevi.