Manje od mjesec dana ostalo je do najvećeg sportskog događaja. Jednom svake četiri godine, ovog ljeta u državama Sjeverne Amerike, Svjetsko nogometno prvenstvo jamac je dugog toplog ljeta.

U ovo doba za mjesec dana već ćemo biti uronjeni u more svakidašnjih pojedinosti nove svjetske smotre, a kao zagrijavanje za nadolazeće 104 utakmice, u našem televizijskom prilogu razgovarali smo s Lukom Petrincem. Komentator Hrvatske televizije na Svjetskom prvenstvu prenosit će utakmice naše reprezentacije, a o toj i brojnim drugim pojedinostima govorimo u intervjuu.

Luka, ovog ljeta gledat ćemo vas, a nešto više i slušati, u ulozi komentatora utakmica hrvatske reprezentacije na nadolazećem Svjetskom prvenstvu. Kako ste reagirali kada vam je ponuđena ta uloga?

- Kada mi je ponuđena uloga komentatora utakmica hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, moram priznati da sam na trenutak ostao bez riječi. U ovom poslu navikneš na razne situacije, ali ovakve ponude ipak te vrate u onu dječačku perspektivu — kada si utakmice gledao s obitelji, prijateljima, navijao, nervirao se i sanjao da ćeš jednog dana biti dio te priče. Prva reakcija bila je iskreno oduševljenje, a odmah nakon toga i svijest o odgovornosti koju takva uloga nosi. To je prilika koja se ne odbija, ali i zadatak koji nosi određenu težinu jer znate koliko ljudi kod kuće proživljava svaku utakmicu. Biti glas tih trenutaka za gledatelje nešto je posebno.

I prije ste pratili uspjehe i nastupe hrvatskih sportaša, no znam da je nogomet sport koji najradije pratite, stoga je ova prilika možda time i značajnija?

- Nogomet je definitivno sport koji me najviše obilježio, i privatno i profesionalno. Odrastao sam uz lopte, kvartovske utakmice i vikende rezervirane za nogomet. I danas, kad imam slobodnog vremena, najčešće ga provodim gledajući utakmice — bilo da je riječ o velikim derbijima bilo o nekim manje eksponiranim ligama. Upravo zato ova prilika ima posebnu težinu, jer se radi o nečemu što je dugo dio mog života. Pratio sam brojne uspjehe naših sportaša, ali nogomet ima tu specifičnu emociju i zajedništvo koje malo koji sport može nadmašiti.

Svjetsko prvenstvo je iza ugla; HRT je predstavio projekt praćenja, jeste li stoga mislima već u Sjevernoj Americi i s kolikim uzbuđenjem očekujete svjetsku smotru?

- Svjetsko prvenstvo je praktično pred vratima i naravno da su misli već dijelom u Americi. Uzbuđenje raste kako se turnir približava, pogotovo jer znamo da nas čeka jedno od najvećih i produkcijski najzahtjevnijih prvenstava do sada. Pred nama je svjetsko prvenstvo s rekordnim brojem reprezentacija, što i za nas znači više utakmica i posla. Ukupno ćemo imati 104 susreta, četrdeset više nego na prošlom svjetskom prvenstvu, u Kataru. Rekao bih da smo svi koji sudjelujemo u projektu već “unutra”. Pripreme su intenzivne, to je proces koji traje mjesecima. Osjećaj uzbuđenja raste iz dana u dan, pogotovo jer znamo da nas čeka turnir koji će se igrati u tri države, što samo po sebi donosi posebnu dimenziju.

Što očekujete u SAD-u, Kanadi i Meksiku u smislu organizacije, šušura, pompe i svega što čini veliki, ako ne i najveći, sportski događaj?

- Od organizacije u SAD-u, Kanadi i Meksiku očekujem spektakl u pravom smislu riječi. Amerikanci su poznati po produkciji i showu, a kada se to spoji s nogometnom strašću koja dolazi iz Meksika i sve većim interesom u Kanadi, vjerujem da ćemo dobiti jedinstveno prvenstvo. Očekujem pune stadione, sjajnu atmosferu i onu energiju koja se osjeti i preko malih ekrana.

PRIVATNA ARHIVA

Veselite li se prvenstvu povećanom na 48 reprezentacija? Koga vidite kao favorita te što očekujete od naše nogometne vrste?

- Proširenje na 48 reprezentacija sigurno će promijeniti dinamiku natjecanja. Bit će više utakmica, više prilika za iznenađenja i možda poneka nova nogometna priča koja će se izdvojiti. Što se favorita na papiru tiče, uvijek su tu standardne reprezentacije koje imaju širinu i iskustvo, ali svjetska prvenstva su nas mnogo puta naučilo da papir ne igra. Francuska i Španjolska su dvije reprezentacije koje osobno vidim kao najveće favorite. Što se tiče Hrvatske, mi smo svojim čudesnim rezultatima i uspjesima pokazali da pripadamo svjetskom vrhu i vjerujem da imamo kvalitetu za još jedan ozbiljan rezultat — uz onu prepoznatljivu borbenost i zajedništvo. Sve je moguće.

Svjetsko prvenstvo uvijek pobudi spektar emocija koje nisu nužno vezane za nogomet, sjećanja na minula izdanja mundijala i ostale pojedinosti. Meni je to JAR, kako se vi prisjećate svog prvog svjetskog prvenstva koje ste pratili?

- Svjetska prvenstva za mene su uvijek više od nogometa — to su uspomene, emocije i trenutci koji ostaju. Prvo koje sam radio i pratio, iako iz Zagreba, bilo je u Rusiji 2018. i onaj naš čudesan ulazak u finale. Kao klinac posebno pamtim 1998. godinu i broncu u Francuskoj. To su slike koje su mi i danas vrlo žive. Sjećam se gledanja utakmica s obitelji, komentiranja svake situacije, pa čak i pokušaja da oponašam komentatore pred televizorom — što je, gledano iz današnje perspektive, zapravo bio neki početak. Emocije čine svjetsko prvenstvo posebnim, jer nadilazi sam sport i tada zapravo počnete shvaćati veličinu tog događaja i koliko utječe na ljude i na društvo.

Kako vam prolazi tekuća poslovna godina?

- Tekuća poslovna godina je dinamična i zahtjevna, ali upravo takav ritam najviše odgovara ovom poslu. Puno projekata, priprema i terenskog rada — sve ono što čini ovu profesiju zanimljivom.

Budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koja su vama omiljena televizijska lica, neovisno kojom se TV formom bave?

- Što se tiče televizijskih lica, cijenim profesionalnost, autentičnost i sposobnost da prenesu emociju — bez obzira na format. Ima puno kolega koji to rade vrhunski, kako u sportu tako i izvan njega.

I za kraj, kada ne proizvodite televizijski program, uz kakve se sadržaje opuštate ispred malih ekrana?

- Kada ne radim, trudim se pronaći vrijeme za odmor uz sadržaje koji me mogu opustiti — često su to dokumentarci, pogotovo sportski, ali i serije koje nemaju veze sa sportom. Volim i povremeno “isključiti” sve i jednostavno pogledati utakmicu kao običan gledatelj, bez analize — iako, iskreno, to mi ne uspijeva baš uvijek.