U sklopu projekta FUZ&JA na FFOS-u je održano predavanje poznate hrvatske kvizašice Morane Zibar "Kvizaški mindset i kako ga steći: ili čemu me naučio fakultet, a čemu život". Kroz osobnu priču i raznoliko profesionalno iskustvo Morana je predstavila svoj put od strastvene čitateljice knjiga do poznate "lovkinje" u Potjeri.

Morana je predavanje počela razmatranjem svojega "analognog" djetinjstva i onoga što ju je u najvećoj mjeri oblikovalo i kao osobu i kao kvizašicu, a riječ je upravo o "kvizaškom mozgu". Kao jedino dijete fakultetski obrazovanih roditelja, Morana je od prvoga dana pokazivala veliku ljubav prema čitanju, ali i gledanju tadašnjeg najpoznatijeg kviza, Kviskoteke. Unatoč tome što je u njoj rasla želja za pokazivanjem stečenoga znanja, prilika u skladu s njezinim širokim interesima jednostavno nije bilo, što ju je u konačnici navelo na pohađanje različitih školskih i izvanškolskih aktivnosti, koje su uvelike pridonijele njezinoj neumoljivoj želji za znanjem.

Nakon kratkog osvrta na djetinjstvo i začetke svoje znatiželje Zibar se dotaknula i početaka sudjelovanja na kvizovima, različitih formata. U ranim dvadesetima prvi put odlazi na pub-kviz i uviđa koliko joj se sviđa biti dijelom takve, prijateljsko-natjecateljske, atmosfere. Iako su njezini prvi koraci u pub-kvizovima bili obilježeni s nešto manje strategije nego danas, Morana smatra da su to bila jednako vrijedna iskustva kao i ona koja su slijedila. Osim pub-kvizova, Morana se okušala i u vrlo poznatom Svjetskom kviz prvenstvu, za koje i danas tvrdi da joj je bilo prekrasno iskustvo koje ju je dodatno oblikovalo kao kvizašicu.

Sljedeći dio predavanja Morana je posvetila upravo putu do Potjere i savjetima za kvizaše u nastanku. Kada je Potjera tražila svoje "lovce", na testiranje za njih odazvao se velik broj muškaraca i žena. Testiranje se sastojalo od pisanog i usmenog dijela, no dio zainteresiranih odustao je zbog nelagode pred kamerama. Morana se tu posebno istaknula kao osoba s velikim iskustvom i vrlo prirodnim ponašanjem pred kamerama, o čemu svjedoči upravo to što ju u Potjeri gledamo i danas. Govoreći iz osobnog iskustva, Morana je publici dala realističan uvid u to da kviz za nju nikada nije bio poput ispita, nego prilika za samostalnu procjenu znanja i sudjelovanje.

Kao neke od najvažnijih karakteristika dobroga kvizaša navodi organsko učenje, koje se treba odvijati cijeli život i biti potaknuto nepresušnom znatiželjom, kao i širok raspon interesa. Istaknula je i važnost toga da sve oko sebe promatramo kao pitanja na koja želimo pronaći odgovore te da je, za nju, kvizaško stanje uma vrlo korisno i poželjno, a njime se također možemo povezati s drugima u najneočekivanijim situacijama, primjerice u New Yorku s taksistom s Mauricijusa.

Predavanje je zaključila mišlju da opća kultura i praćenje vijesti mogu pružiti kvalitetnu podlogu svačijem znanju, koje je od velike važnosti u današnjem svijetu umjetne inteligencije i prezasićenosti informacijama. Nakon predavanja slijedila su zanimljiva pitanja iz publike, koja su varirala od najzapostavljenijeg područja, honorara i umjetne inteligencije sve do lijepih i manje lijepih trenutaka pred kamerama, za koje ističe da nas ne trebaju obeshrabriti te da uvijek treba ići naprijed, unatoč pogreškama i (samo)kritici.