Marko Kutlić na Zagrebački festival vraća se s pjesmom “Uzmi i drugi dio mene”. U intervjuu nam je ispričao što ga je motiviralo da se prijavi na Festival, detalje pjesme, ali i pozadinu svoje karijere. Komentirao je da nije imao plan ići na Festival, no pjesma “Uzmi i drugi dio mene” tamo ga je odvela.

– Dogodila mi se u trenutku kad sam bio dovoljno otvoren da ju čujem i dovoljno iskren da ju ne ignoriram. Nisam ju birao glavom, nego nečim dubljim. I u tom smislu, prijava na Festival nije bila strateška odluka, nego prirodan nastavak onoga što se već počelo događati u meni – kaže pjevač.

Kako je tekla suradnja s Miroslavom Rusom, autorom pjesme?

– S Miroslav Rusom nisam radio pjesmu od nule. On ju je već napisao. Ja sam ju samo prepoznao. U početku sam ju gotovo odbacio, jer sam imao druge planove i htio sam ići isključivo sa svojim, autorskim stvarima. Ali nešto me nije pustilo. Kad sam ju ponovno poslušao, pogodila me točno tamo gdje sam bio najtanji. Imao sam osjećaj kao da je netko drugi izgovorio ono što sam ja dugo nosio u sebi, ali nisam znao kako sam to izgovoriti. Od tog trenutka više nije bilo dileme. Nisam ju puno dirao, nisam ju pokušavao “popraviti”. Samo sam ju pokušao otpjevati onako kako je tražila da bude otpjevana.

Što očekuješ od nastupa na Zagrebačkom festivalu te kako se pripremaš za njega?

– Ne očekujem ništa, osim toga da ljudima dam ono što im imam dati, a na njima je da to uzmu ili ne. Ne idem tamo po plasman ni po potvrdu. Idem stati na pozornicu i otpjevati pjesmu koju sam pronašao u jednom vrlo tihom, mračnom prostoru unutar sebe. Priprema za mene nije samo proba i tehnika. Priprema je da dođem u stanje u kojem mogu biti potpuno prisutan i iskren. Ako uspijem prenijeti tu emociju i ako bar jedna osoba u publici osjeti to što sam osjećao dok smo pjesmu stvarali, to mi je dovoljno.

Kakvi su planovi nakon Festivala?

– Ići dalje, jer, kako kaže naziv moje pjesme i ovogodišnje koncertne turneje – Moram dalje. Ne zaustavljati se. Ne vraćati se na staro samo zato što je poznato. Raditi glazbu koja ima smisla i za mene i za ljude koji ju slušaju. Ako taj put nešto nosi, onda ću ga pratiti. Ako ne nosi, opet ću ići dalje. Više nemam potrebu forsirati stvari. Naučio sam da ono što treba doći – dođe.

Odakle najčešće crpiš inspiraciju za pjesme?

– Iz života. Iz onoga što me slomi i iz onoga što me sastavi. Iz tišine, iz odnosa, iz gubitaka, iz trenutaka kad nemam odgovore. Ne pišem da bih napisao pjesmu, nego da bih preživio ono što proživljavam. Iskustvo – ono je izvor na kojem pjesma izlazi. Ponekad inspiracija dođe iz nečega vrlo malog – pogleda, rečenice, susreta. A ponekad iz dubokih lomova koje ne možeš ignorirati. U posljednje vrijeme najviše me inspirira istina. Ona koja je lijepa, ali i ona koja nije uvijek lijepa, ali je stvarna.

Kako su tvoji glazbeni idoli i omiljeni glazbenici utjecali prije na tvoju glazbu u odnosu prema danas?

– Danas ih više slušam kao ljude koji su me oblikovali nego kao nekoga koga trebam slijediti. Ono što me kod njih uvijek privlačilo nije bio zvuk, nego iskrenost. Moji pjevački uzori bili su Toše Proeski, Oliver Dragojević i Davorin Popović Pimpek, od njih sam puno dobio, naučio i zbog njihovih izvedbi zavolio pjevanje. Bili su tu i mnogi drugi autori i pjevači koji su utjecali na moj razvoj, Sting, Seal, Eros Ramazzotti ili Kurt Cobain, kad slušam nekoga poput njega, ne slušam ga zbog produkcije ili forme, nego zbog toga što nema filtar. To je ono što me inspirira – da i sam skinem sve što je višak i ostanem samo s onim što je stvarno.

Je li tvoje prošlogodišnje putovanje utjecalo na neke od novijih pjesama?

– Jest. I to jako. Taj me period ogolio do kraja. Maknuo me iz svega što sam mislio da jesam i ostavio me samo sa sobom. Na putu sam naučio ponovno slušati. Sebe, ljude, tišinu. Glazba se tamo vratila na svoje najjednostavnije mjesto – glas i instrument, bez dekoracije. I to me promijenilo. Ne znam koliko se to vidi izvana, ali iznutra je sve drukčije. Danas ne stvaram iz potrebe da nešto postignem, nego iz potrebe da budem iskren. I to je velika razlika. Napokon sam stigao kući. n