Na RTL-u uskoro počinje novi kviz zabavnog formata pod nazivom “Tko bi rekao”. Domaća je to inačica svjetske franšize, a u RTL-ovoj verziji Meri Goldašić i Borko Perić vođe su svojih timova, u svakoj epizodi s drugim suigračem, dok njihovo nadmetanje znanjem moderira glumac Matija Kačan.

U prikazivanje kreće 16. travnja u 21.15 u programu RTL-a, a dok uzbuđenja ne počnu, s Meri Goldašić razgovarali smo o pojedinostima novog kviza i njezinih televizijskih angažmana.

Meri, uskoro ćemo vas gledati u RTL-ovu kvizu “Tko bi rekao”, i to kao kapetanicu tima. Kakvi ste s televizijskim kvizovima i nadmetanjima znanja, a, još važnije, kakvi ste bili u kvizu “Tko bi rekao”?

- Volim kvizove, ali više volim dinamiku nego činjenice. Nisam tip koji zna sve glavne gradove napamet, ali sam jako brza u zaključivanju i intuiciji. U “Tko bi rekao” bila sam upravo takva. Nekad sam bila uvjerena da sam genij, a onda bi se pokazalo da sam potpuno pogriješila, ali s velikim samopouzdanjem. Mislim da je to i zabava ovog formata. Nije poanta samo znati nego i reagirati, riskirati i ne shvaćati se preozbiljno.

Kako biste iz prve ruke opisali taj projekt i mislite li da će zaživjeti u nas?

- Projekt je jako živ, brz i zabavan. Nema ukočenosti ni pretjerane ozbiljnosti. Sve je nekako bliže gledateljima jer se fokus ne stavlja samo na točne odgovore nego i na karaktere, reakcije i dinamiku. Mislim da će zaživjeti jer ljudima treba sadržaj koji ih opusti. Ovo je kviz koji možete gledati i s obitelji i s društvom, bez pritiska da morate znati odgovore da biste uživali.

Svaku epizodu činite Matija, Borko i vi, ali i vaši gosti. Jeste li poznavali Matiju i Borka prije ovog projekta i kakva je bila atmosfera na snimanjima?

- Poznavali smo se površno, ali tek smo kroz ovaj projekt razvili dinamiku. S Borkom se vrlo brzo stvorilo simpatično rivalstvo, a Matija je savršen moderator tog našeg nadmetanja. Atmosfera na snimanju je bila jako opuštena, puno smijeha i improvizacije. Često bi nešto krenulo po planu, a završilo potpuno drukčije jer bismo se zapetljali u komentare i podbadanja.

Kakav je bio kontakt s publikom, jer na kraju publika je ta koja osvaja nagrade?

- Publika donosi posebnu energiju. Kad imate ljude ispred sebe koji reagiraju, navijaju i smiju se, sve dobije dodatnu dimenziju. Osjeti se da nisu samo promatrači nego dio igre. Ta interakcija daje cijelom kvizu živost i nepredvidljivost.

S prethodnim projektima, koja vam je najdraža, a koja najteža pojedinost prilikom proizvodnje televizijskog programa?

- Najdraži mi je trenutak kad se upale kamere i sve krene spontano, tada nestane trema i ostane samo igra. Najteže je čekanje. Televizija traži puno pripreme, dogovora i ponavljanja, a ja sam po naravi brza i volim odmah akciju. Naučila sam se strpljenju.

Tko vam je u životu dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Najbolji savjet koji sam dobila bio je da ne pokušavam biti svima simpatična. Kad to pokušavate, izgubite sebe. Kad ste svoji, možda vas neće svi voljeti, ali oni koji ostanu vaša su publika.

Što ste tijekom televizijske karijere naučili o sebi, drugima, svijetu oko nas?

- Naučila sam da kamera jako brzo razotkrije tko ste. Ne možete dugo glumiti. Također sam naučila da publika osjeti iskrenost i reagira na nju. Televizija me naučila i fleksibilnosti jer se stvari često promjene u posljednji tren.

Postoji li neki profesionalni izazov ili neostvarena želja koju biste još htjeli ostvariti?

- Uvijek me privlače formati u kojima mogu biti svoja. Voljela bih raditi projekt koji spaja humor, spontanost i razgovor s ljudima. Volim izazove koji me izbacuju iz zone komfora.

Budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koja su vama omiljena TV lica?

- Volim ljude koji imaju karakter i ne boje se biti drukčiji. Cijenim voditelje koji su prirodni i brzi u reakcijama jer to televiziji daje život. Ali top tri su mi definitivno Antonija Blaće, Mojmira Pastorčić i Zoran Šprajc. Neka se Matija i Borko ne ljute!

I za kraj, kada ne proizvodite televizijski program, uz kakav se sadržaj opuštate ispred malih ekrana?

- Opuštam se uz lagane formate. Volim nešto što me nasmije ili opusti nakon napornog dana. Nekad su to emisije, nekad serije, a nekad samo nešto spontano, bez previše razmišljanja.