Kantautorica i glazbenica Erna Imamović udružila je snage s jednim od najprepoznatljivijih vokala domaće scene, Marinom Jurićem Čivrom, u novom emotivnom singlu "Samo ovaj dan", s kojim će se predstaviti publici na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu.

“Samo ovaj dan" pjesma je s elementima countryja i bluesa koja progovara o trenucima kada ljubav stoji na rubu, ali nada još uvijek ne nestaje. Glazbu potpisuje Erna, a aranžman zajednički oblikuju Erna i Gabor Racz. Tekst pjesme napisao je Dinko Fazinić, donoseći introspektivnu i emotivnu priču o odnosu koji se ne želi tek tako prepustiti zaboravu. Uz Ernu i Marina Jurića Čivru na vokalima, pjesmu instrumentalno nose Erna i Edvin Đerahović na akustičnim gitarama, Gabor Racz na električnoj i bas-gitari te Hammond klavijaturama, a bubnjeve je odsvirao Ivan Vodopijec.

Kako je počela vaša glazbena karijera i koji su bili ključni momenti koji su vas doveli do Zagrebačkog festivala?

- Moji prvi glazbeni koraci bili su u djevojačkom zboru XVI. gimnazije te sam tamo jako puno naučila o samoj tehnici pjevanja. Oduvijek me žanrovski zanimao mjuzikl, uvijek sam maštala o kazališnoj pozornici. Gitaru sam počela vrlo rano svirati, sa 12 godina, te sam se također istovremeno pratila na gitari i pjevala, što je za početak "multitaskinga" između pjevanja i sviranja veoma pomoglo. Na studiju politologije priključila sam se i našoj kantautorskoj sceni novije generacije koju je tada pokrenula Nina Romić svojim programom "Začarana močvara". Tamo sam ostvarila neke od svojih prvih nastupa, koji su mi mnogo značili i gdje sam imala priliku predstaviti vlastitu glazbu široj publici.

Kako ste doživjeli suradnju s drugim hrvatskim umjetnicima prije ove pjesme s Čivrom?

- Neki od mojih jako dobrih prijatelja iz djetinjstva i osnovne škole danas su renomirani glazbenici, poput klavirista Filipa Gjuda, bubnjarke Brune Matić te basista Petra Makara. Mi smo doista startali u isto vrijeme, naravno, život nas je odveo nekad u različite smjerove i na različita mjesta, ali pamtim te početke uz te divne ljude i suradnike i doista mi je drago da smo svi i dalje 100-postotno u glazbi.

Kako biste opisali svoj glazbeni stil i kako se on razvio tijekom godina?

- Mislim da je nekad najteže opisati vlastiti glazbeni stil, jer postoji mnogo različitih glazbenih utjecaja kroz različite životne faze, ali svakako bih izdvojila blues i rock – glazbeni stilovi s kojima sam odrasla. Samo sviranje gitare je također utjecalo i na moju glazbu jer sam ljubitelj 1970-ih i 1980-ih. Moj je glazbeni stil varirao tako od utjecaja američkog folka - Joan Baez, Melanie Saffke pa do Janis Joplin i Ette James. Potom, nakon dugogodišnjeg bavljenja glazbom, malo sam zašla i u 'jazzy' vode s pjesmom "Ne skrivaj se od mene", poslije sam malo eksperimentirala s pop-zvukom, što se čuje u pjesmi "Samo ti i ja" i "Ne mirim se". Nakon pjesme "How do you love me", s kojom sam se 2024. predstavila na Dori, shvatila sam da je to moj autentičan zvuk blues pomiješan sa snažnijom emocijom rocka.

Kako je došlo do suradnje s Marinom Jurićem Čivrom za ovu pjesmu koju ćete predstaviti na festivalu?

- Do suradnje je dolazilo u etapama, jer sam dugo tražila vokalnog suputnika za "Samo ovaj dan", ali se neko vrijeme stvari nisu poklapale, dok moj prijatelj Davor Franjić nije predložio Marina… i tad je sve dobilo smisao! Javili smo se Marinu, koji je vrlo brzo odreagirao na snimku pjesme koju smo mu poslali kao demosnimku mene s gitarom. Njemu se pjesma na prvu svidjela, to je taj poseban klik koji se dogodi kad dođe pravi trenutak.

Kako ste zajedno radili na stvaranju pjesme – tko je dao glavni doprinos tekstu ili glazbi?

- Dosta smo razmišljali i promišljali oko variranja melodije, bilo je tu pitanja je li tonalitet dobar za Marina, s obzirom na to da muški vokal počinje svoju dionicu u dubokim lagama, a opet smo htjeli istaknuti i Marinov raskošni vokal, da se čuje ta boja i snaga u glasu. U jednom dijelu pjesme je kulminacija naših vokala, gdje smo u crescendu i mislim da se to savršeno poklopilo. Glasovi su ispričali tu jednu romantičnu priču o ljubavi bez predaje, počevši ispočetka sramežljivo i gotovo šaptom, a prema sredini pjesme osjeti se naboj u emociji i ekspresiji. Glazbu i melodiju potpisujem ja, aranžmanski mi je sa slide gitarama pomogao i gitarist i kolega Gabor Racz. Tekst potpisuje Dinko Fazinić.

Koji su vaši planovi nakon Zagrebačkog festivala – novi album, turneja ili nešto drugo?

- Moji planovi nakon festivala… rekla bih da se zahuktavaju… voljela bih za godinu dana završiti album… a svakako mi je želja nakon balade napraviti jednu bržu, prpošniju blues/rock pjesmu, a tko zna, možda će biti i natruha countryja, s obzirom na to da uskoro putujem u Texas.