Nakon što je prošlog tjedna slavila na Dori, grupa Lelek ponosno nosi naslov predstavnika Hrvatske na nadolazećem Eurosongu u Beču. Manje od tri mjeseca ostalo je do Izbora za Pjesmu Eurovizije, a hrvatske predstavnice nastavljaju raditi na svome nastupu, imati medijske aktivnosti i sve ostalo čime se eurovizijski predstavnici bave. U finalu Dore pjesma "Andromeda" Lelek je dobio najviše bodova od glazbenih žirija, ali i od publike. Apsolutna pobjeda na Dori popularnim lelekicama je vjetar u leđa ususret svih priprema koje im predstoje na putu do nedalekog Beča.

Priznanje za trud

Inka Večerina Perušić, Judita Štorga, Korina Olivia Rogić, Lara Brtan i Marina Ramljak čine Lelek. S vještim vokalisticama te njihovim menadžerom i autorom pjesme "Andromeda" Tomislavom Rosom razgovarali smo nakon njihove pobjede na Dori.

Lelek, čestitke na pobjedi na Dori i plasmanu na Eurosong u Beču. Inka, koliko ste se nadale ili vjerovale u pobjedu te što vam ona predstavlja?

INKA: Hvala vam odsrca. Naravno da smo se nadale, jer svatko tko stane na tu pozornicu potajno vjeruje da je moguće, ali istovremeno smo bile svjesne koliko je konkurencija jaka i koliko je Dora nepredvidiva. U proces smo ušle s jasnom idejom i velikom količinom rada iza sebe, ali bez osjećaja da nam išta pripada unaprijed. Pobjeda nam predstavlja potvrdu da publika i žiri prepoznaju priču koju nosimo i način na koji je izvodimo. To nam je i veliko priznanje za sav trud uložen u vokale, koncept i svaki detalj nastupa. Istovremeno, osjećamo i odgovornost jer sada predstavljamo Hrvatsku na velikoj europskoj pozornici. Odlazak u Beč doživljavamo kao priliku da pokažemo dio naše kulture i identiteta pred milijunima gledatelja, ali i kao novi početak jednog još većeg poglavlja za Lelek.

Judita, kakvi su vam planovi? Što vas očekuje u nadolazeća tri mjeseca i jeste li uzbuđene?

JUDITA: Sljedeća tri mjeseca bit će nam najintenzivnije razdoblje dosad. Fokus nam je prvenstveno na pripremama za Eurosong u Beču, doradama nastupa, dodatnom radu na vokalima i prilagodbi televizijskom formatu koji je produkcijski još zahtjevniji od Dore. Paralelno s tim očekuje nas niz promotivnih aktivnosti, intervjua i gostovanja, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Radimo i na novim pjesmama za album, jer ne želimo da cijela priča stane samo na jednom nastupu. Važno nam je zadržati kontinuitet i iskoristiti ovaj trenutak da predstavimo širu sliku onoga što Lelek jest. Naravno da smo uzbuđene, ali možda više od uzbuđenja osjećamo veliku želju da svaki korak napravimo promišljeno. Ovo je razdoblje koje traži puno rada, ali i donosi priliku kakvu ne dobivaš često.

Korina, za razliku od vaše lanjske pjesme "Soul of my soul", pjesmu "Andromeda" izvodite jedino na hrvatskom jeziku. Zašto vam je upravo ovu pjesmu s ovom tematikom važno predstaviti na našem jeziku?

KORINA OLIVIA: Od početka smo osjećale da ova pjesma mora ostati na hrvatskom jeziku jer njezina priča proizlazi iz prostora i tradicije iz koje dolazimo. Hrvatski jezik nosi određene naglaske, izgovor i način pjevanja koji su povezani s etnoizričajem i to bi se prijevodom neminovno izgubilo. Izvedbeno nam je prirodno pjevati na vlastitom jeziku. Upravo kroz autentičnost vjerujemo da publika lakše prihvati pjesmu, čak i kad ne razumije svaku riječ. Na pozornici želimo prenijeti identitet, a on se najjasnije čuje kad pjevaš na jeziku na kojem si odrastao.

Lara, vaš scenski nastup na Dori pripremala je Rebecca Krajnović. Koliko vam je važan segment scenskog nastupa? Možemo li očekivati da ćete za Beč mijenjati vizualni izgled koreografije, stajlinga i svega što se ubraja u scenski nastup?

LARA: Scenski nastup nam je jako važan jer "Andromeda" nije pjesma koja funkcionira samo kroz slušanje, nego i kroz doživljaj u prostoru. Rebecca je s nama radila vrlo detaljno, od pokreta do načina na koji stojimo i komuniciramo međusobno na pozornici. Kod ovakvog tipa skladbe svaki pogled i svaki korak imaju svoju ulogu i ništa nije slučajno. Za Eurosong je normalno da se nastup prilagođava većoj pozornici i televizijskoj produkciji, pa će sigurno biti određenih dorada i proširenja, ali ne želimo izgubiti prepoznatljivost koju smo postavile na Dori. Ideja je zadržati identitet nastupa, a istovremeno ga tehnički i vizualno nadograditi za veći prostor i drukčije kamere.

Marina, smatrate li da će europska publika prigrliti ovu pjesmu koja govori o temi u kojoj se mogu pronaći mnogi narodi istočne Europe, a u prenesenom značenju i svi drugi koji su na neki način osjetili teror rata i borbe za svoje?

MARINA: Vjerujemo da hoće jer pjesma, iako proizlazi iz konkretne povijesne priče, govori o univerzalnoj potrebi čovjeka da sačuva ono što jest. Mnogi narodi imaju vlastita iskustva stradanja, gubitka i borbe za opstanak i identitet, pa je ta tema šira od naše regije. Naša je želja bila ispričati priču dostojanstveno, bez dramatiziranja i bez podjela. Ako publika osjeti iskrenost u izvedbi, razumjet će poruku i bez poznavanja konteksta. U konačnici, radi se o ljudskoj priči, a takve priče prelaze granice.

Ozbiljan pristup

Tomislave, kao autor pjesme koja je rađena za Doru, koliko vam je saznanje da bi pjesma mogla dosegnuti Eurosong bila inspiracija i motivacija? Jeste li u nekim segmentima stvarali pjesmu već za pozornicu Eurosonga gdje su etno i domoljubni motivi ipak rijetko birani žanr i tematika?

TOMISLAV: Ideja nije bila pisati pjesmu kalkulirajući Eurosong, nego napisati priču koja ima smisla sama po sebi. Tema je zahtijevala ozbiljan pristup i istraživanje, a glavni cilj bio je da tekst bude vjerodostojan i da ne banalizira ono o čemu govori. Naravno da smo bili svjesni konteksta Dore, ali nismo razmišljali o trendovima ni o tome što je “tipično” za Eurosong. Upravo zato smo ostali vjerni etnoelementima i narativu koji proizlazi iz tradicije. Ako takva pjesma pronađe put do šire publike, onda to znači da publika prepoznaje sadržaj, a ne samo formu. Usto, bilo mi je važno da pjesma ima jasnu dramaturgiju koja može funkcionirati na velikoj pozornici. Razmišljao sam o tome kako će se graditi tenzija, gdje će se otvoriti prostor za višeglasje i kako ostaviti trenutak tišine koji može imati jednaku snagu kao i vrhunac. Eurosong jest velika produkcija, ali na kraju publika reagira na iskrenu emociju i uvjerljivost izvođača. Etno i domoljubni motivi možda nisu najčešći izbor, ali kad su autentični i izvedeni bez patetike, mogu biti iznimno snažni. Smatrao sam da nema potrebe prilagođavati identitet pjesme kako bi bila “eurovizijska”. Upravo suprotno, mislim da pozornica Eurosonga nagrađuje originalnost i jasnoću izraza. Ako pjesma nosi prepoznatljiv kulturni kod i univerzalnu emociju, ona ima potencijal komunicirati i izvan jezika i izvan konteksta iz kojeg dolazi. n