Radoboj, malo zagorsko čudo na obroncima Strahinjčice: Zeleni bregi, šumska kupka i Hiža vinove loze
Planinarski dom Radoboj doima se kao dnevni boravak cijelog kraja
Radoboj je malo zagorsko čudo na obroncima Strahinjčice, mjesto u kojem se u jednom danu mogu pročitati milijuni godina geološke povijesti i osjetiti mir kakav se danas rijetko nalazi. Nakon kratke vožnje iz Zagreba cesta se polako penje prema obroncima Strahinjčice i otvara pogled na zelene brege, razasute klijeti i crkvene tornjeve koji vire iznad voćnjaka.
Suživot s prirodom
Radoboj, općina u Krapinsko-zagorskoj županiji, smješten je u sjevernom dijelu Zagorja, između Krapine i granice sa Slovenijom, na samo pola sata vožnje od grada, ali u potpuno drukčijem ritmu života. Doček je pred Hižom vinove loze gotovo obiteljski: načelnik Anđelko Topolovec, kustosi, vodiči i domaćini ponašaju se kao da već znaju svakoga tko stiže, a prvi dojam je – ovdje su ponos i gostoprimstvo jednako snažni.
Prvi susret s Radobojem vodi u Muzej Radboa, u kojem vitrine i zidovi pričaju priču o mjestu koje je postalo svjetski poznato po fosilima, ali i po skromnim ljudima koji žive iznad tih slojeva vremena. Tu je ispričana priča o nekadašnjem Panonskom moru, o nalazima biljaka i životinja, o geološkim slojevima koji su Radoboj upisali na kartu svjetske znanosti, i o vremenu kada su u ovaj zagorski kraj stizali “učenjaci” iz Europe gledati tragove davnog života. Iz muzeja se izlazi s pomalo neobičnim osjećajem: dok šetate po asfaltu i travi, znate da pod nogama leži arhiva stara milijune godina, a svaki komadić stijene mogao bi biti nova priča.
Samo nekoliko koraka dalje, u srcu naselja, Hiža vinove loze pretvara znanstvenu činjenicu u emotivno iskustvo. Interpretacijski centar posvećen je jedinstvenoj okamini lista vinove loze, staroj između 12 i 14 milijuna godina, najstarijoj takvoj u Europi, pronađenoj upravo u Radoboju. Fosil – krhak, ali snažan u simbolici – stoji u središtu postava kao svojevrsni temeljni kamen identiteta općine, oko kojeg su isprepletene priče o vinu, tradiciji, klimatskim promjenama i ljudskoj znatiželji. Hiža vinove loze pritom nije samo vitrinska atrakcija: zamišljena je kao suvremeni centar u kojem se susreću lokalni vinari, turisti, škole i novinari, a čaša vina na kraju razgleda djeluje kao logičan nastavak priče zapisane u kamenu.
Između muzeja i planine otvara se jedan sasvim drukčiji Radoboj – onaj u kojem se uči jezik livada, voćnjaka i šume. Radobojski trnac, travnjački voćnjak star više od stoljeća, čuva stare autohtone sorte voća i atmosferu nekih sporijih vremena. U sjeni starih stabala nalazi se i “hotel za kukce”, mali drveni objekt koji izgleda kao dječja igračka, ali je zapravo ozbiljna poruka o važnosti bioraznolikosti i suživotu čovjeka s prirodom. U blizini je i Centar za prirodu Zagorje sa Stazama orhideja, koje u sezoni pretvaraju padine Strahinjčice u prirodni herbarij na otvorenom, mjesto gdje se skuplja ne samo pelud nego i fotografije, bilježnice i tišina.
Planinarski dom Radoboj doima se kao dnevni boravak cijelog kraja, a domaćini ga bez lažne skromnosti nazivaju najljepšim i najboljim planinarskim domom u Hrvatskoj. Tu se susreću planinari, obitelji s djecom, vikendaši i znatiželjnici, a projekt “Šumska kupka” uvodi ih u jedan sasvim nov način boravka u prirodi – usporen, tih, gotovo meditativan. Prva certificirana kontinentalna staza za šumsku kupku u Hrvatskoj vijuga među stablima, mami na dublje disanje, slušanje šuštanja lišća i pažljiv pogled prema krošnjama, daleko od ekrana i notifikacija. Udruga “Snaga šume” predsjednice Jasne Vukas - na tom mjestu priča o mentalnom zdravlju, regeneraciji i snazi boravka u prirodi, konceptu koji u Radoboju dobiva vrlo konkretan oblik – klupa, staza, mir i vrijeme za samoga sebe.
Put prema Očuri
Radoboj se ne može razumjeti bez stola, a ručak u Hiži štrukli to potvrđuje u prvoj minuti. Sve je “domaće”, kako naglašavaju domaćini: štrukli koji izlaze iz peći imaju onaj poznati, zagorski miris djetinjstva, ali i novu dimenziju kada ih kušate nakon šetnje po šumi i voćnjaku. Uz njih stižu i vina lokalnih vinara, priča o sorti belina – “majci” mnogih svjetskih sorata – i ambicija da se radobojska vina upišu na vinske karte puno šire od Krapinsko-zagorske županije.
Poslijepodne donosi možda najpoetičniji dio izleta: uspon do kapele sv. Jakova na Očuri. Smještena na vrhu brijega, izvan naselja Gorjani Sutinski, ova gotička crkva najveća je takva u Hrvatskom zagorju i gotovo je potpuno zadržala svoje izvorne gabarite iz kasnog 15. stoljeća. Kapela je zaštićeno nepokretno kulturno dobro, “sakralna graditeljska baština” koja je poslije barokizirana, ali i dalje odiše jednostavnošću i tišinom kakvu danas rijetko gdje susrećemo. Pogled s brijega obuhvaća brege, šume i vinograde – kadar koji traži zajedničku fotografiju, ne samo za uspomenu nego i kao potvrdu da se na ovom mestu zaista “najde mira i spokoja”, kako su to još stari putopisci zapisali.
Kada se autobus ponovno spusti prema Zagrebu, Radoboj ostaje iza leđa, ali ne i iza misli. Malo mjesto na južnoj padini Strahinjčice, s tek nekoliko tisuća stanovnika, uspjelo je spojiti znanost, tradiciju, vino, prirodu i duhovnost u priču koja je istodobno lokalna i univerzalna. Radoboj djeluje kao laboratorij dobrih ideja za male sredine: kako iz jedne okamine, jednog voćnjaka, jedne šumske staze i jedne kapele stvoriti identitet koji privlači, a da pritom ne izgubi dušu. To je ono mjesto u Europi “toli znamenito” da ga vrijedi staviti na kartu svakog novinara, putnika i znatiželjnika – bar na jedan dan, a mnogi će poželjeti da se vrate. I ostanu zauvijek! n
