Nedavno je Beverly Brooks objavio svoj treći studijski album “Sutra”, koji s 11 brojeva nosi univerzalnu poruku o neprestanom ciklusu novih početaka. Pjesme su nastale u razdoblju nakon prethodnog izdanja “Albumex”, no neke su ideje postojale i prije, čekajući pravi trenutak da ih varaždinski sastav zabilježi u studiju. Prilikom stvaranja najvažnije im je bilo da produkcijski zvuče što prirodnije, upravo onako kako i uživo zvuči ovaj bend predvođen autorskim tandemom koji čine pjevačica Žarka Krpan i gitarist Jura Geci.

Što se događalo s Beverly Brooksom između “Albumexa” i novog albuma?

ŽARKA: Nakon “Albumexa” nastavili smo jednakim tempom. Uvijek smo puni ideja, a imali smo i neke stare skice koje smo odlučili dovršiti i staviti na album.

JURA: Vođeni smo iskrenim emocijama i trudimo se prenijeti ih u glazbu koja nam je dana kao dar. Uopće da se možemo naći i stvarati je blagoslov i terapija istovremeno. Slika svijeta u kojem živimo prenatrpana je informacijama, sukobima, tehnologijom i lažnim prikazom svijeta kao borbe između dviju strana. Svijet je puno šarenije mjesto, u kojem mi tražimo sebe putem muzike. I to je nešto što nam je vrlo vrijedno, trudit ćemo se da tako i ostane.

Damir Chytil

Kako to da ste se odlučili stvarati djelomično na hrvatskom, a djelomično na engleskom jeziku? Što vam je od toga prirodnije, draže?

ŽARKA: Zapravo sasvim slučajno. Na jednoj od proba dečki su me nagovarali da zapjevam na hrvatskom i tako je iz zezancije nastala prva na hrvatskom “5 minuta”. Osobno draže mi je pjevati i pisati na engleskom, vjerojatno iz navike i slušanja strane glazbe još od djetinjstva. Ali i naš materinji jezik bude inspirativan te me vuče da budem što kreativnija.

JURA: Budući da živimo u Hrvatskoj, vjerojatno će i fokus za naše “tržište” biti na našem jeziku, ali sigurno da ćemo nastaviti i autorski rad na engleskom jer nam to dosta dobro ide. Nije isključeno i plasiranje na vanjsko tržište, što je samo po sebi dosta teško, ali nije nemoguće. Treba imati volju i vjeru da je to što radimo spremno za uspjeh vani. Za taj posao treba imati i plan, na kojem radimo polako ali sigurno. Mislimo da naša glazba nema granica i da može proputovati svijet. Mi smo spremni.

Približite nam kako je izgledao proces nastanka novog albuma. Što vam je bila inspiracija?

ŽARKA: Proces je tekao nepredvidljivo i uzbudljivo. Mi uvijek “čujemo” i želimo više i bolje te smo skloni pamtiti greške i stvari koje se nisu odvile kako smo možda zamislili... Tako da, ako se nas kao četvorku pita za mišljenje, svašta bismo vam mogli reći o finalnom produktu. (smijeh) Na albumu je radio čitav bend, dakle uz Juru i mene tu su Vjekoslav Geček na basu i Nikola Mikulić na bubnjevima. Album je snimio, miksao i masterirao Marin Hraščanec iz naše izdavačke kuće Intek Music. Za odličan dizajn covera albuma zaslužan je Andrej Todorovski dok su na spotovima i lyric videima s nama surađivali Damir Chytil, Aleksandar Rapaić i Dinko Šimac (Beyond Pines Films).

JURA: Samo ime albuma svojevrsna je poruka da uvijek postoji nova prilika, nova šansa, novi početak i novi dan. “Sutra” je tu da nas ohrabri i podsjeti na ono pozitivno u životu, čak i kada nije sve tako lijepo i lagano.

Gdje ste sve svirali nakon izlaska “Sutra”? Kako nove pjesme funkcioniraju uživo i kakve su reakcije publike?

JURA: Koncerata nije bilo puno. Sve je teže autorskim bendovima naći i dogovoriti plaćenu svirku. Nažalost, ne piše se dobro za nove autorske bendove. Istina je bolna, što ne znači da treba odustati. Ipak se nađe neka svirka, daleko je to od toga da se osigura egzistencija, možda se nađe da se plati koji račun mjesečno. Bilo koja umjetnost koja stvara vrijednost mora imati bolje mjesto u kulturnoj sferi. Nije sva umjetnost masovna, ali je ta “mala” umjetnost, koja ne puni Arene, prijeko potrebna za razvoj zdravog društva; stav i odnos države spram njih je zapravo ogledalo te iste države. Analogija su mali obrti i proizvođači koji su u procesu nestajanja i zatiranja jer smo preplavljeni većim i jačim. Naš krnji kapitalizam nas zatire i ne piše nam se baš najbolje. No ‘ajmo natrag na muziku! Album smo promovirali na Sceni Rogoz u HNK-u Varaždin, gdje često nastupamo i uvijek bude dobra svirka i ugođaj.

ŽARKA: Jura i ja smo kao duo imali nekoliko svirki u Zagrebu, u Tolkien’s Houseu i KunstCaffeu. Gušt nam je izvoditi naše stvari uživo. Reakcije su pozitivne i zanimljivo je vidjeti koliko nam je publika mješovita jer svatko ima neku drugu pjesmu kao favorit. Također je Juri i meni dobar izazov kada solo izvodimo pjesme. U tim se trenucima prisjetimo naših početaka, kako je sve i nastalo - od vokala i gitare.

Dino Možek

Jeste li zadovoljni recenzijama albuma i prisutnošću u radijskom eteru?

JURA: Teško je dobiti pozornost na sceni, treba biti zahvalan na svakom slušanju i vrćenju pjesme. Recenzije, premda ih nije bilo puno, uglavnom su pozitivne. Više nam je stalo da se pjesme zavrte, a to nije tako lako. Super je kad čuješ stvar svog benda na radiju, a u posljednje vrijeme smo ih čuli na raznim radiopostajama koje nas podržavaju.

Kakva je situacija s bendovima u Varaždinu, postoji li scena?

JURA: U Varaždinu je uvijek bilo puno dobrih bendova, autora, izvođača i odličnih glazbenika, ali nema kohezije, ne postoji sloga i ne postoji prostor i volja da se ljudi na sceni ujedine, bez obzira na stilove glazbe. To je gorući problem Varaždina i njegova “scenska” rak-rana. Neki manji, ili gradovi sa sličnim brojem stanovnika, tipa Koprivnica, imaju puno veću koheziju u obliku scene i interakcije. Naši izdavači iz Inteka su primjer kako povezati umjetnike i stvoriti ugođaj žive scene, scene koja nema geografsko mjesto, nego je sprega glazbenika i stalno se okreće. I, naravno, nema predrasuda, jer to je premisa na kojoj počiva bilo kakvo zajedništvo. Žalosno je da u Varaždinu, gradu s toliko talenta, scena zapravo i ne postoji.

Čime se vas dvoje bavite kada ne svirate?

ŽARKA: Mene se može naći u kazalištu, gdje radim kao kostimograf. U slobodno vrijeme opuštam se uz jogu, dobru knjigu ili film. Jura je majstor ljutih soseva i kojekakvih ljutih delicija poput kimchija, koje sam proizvodi te stoji iza brenda Jucifer.

Koji su vam planovi za predstojeće razdoblje? Gdje vidite Beverly Brooks za pet ili deset godina?

JURA: Plan je stvarati autorsku muziku i dalje. O daljnjoj bućnosti ne znamo ništa, osim da je mijena ta koja je sigurna. Pogotovo kad se radi o bendu. (smijeh) Teško je govoriti o nekoj budućnosti kad se od glazbe jedva skrpa za račun ili dva. Živjeti od nje je teško, to je više život za glazbu. Stoga raditi bilo kakve suvisle planove osim obećati se stvaranju je nerealno, možda čak i nemoguće. Pozivamo sve da podrže svoje lokalne scene, umjetnike i male proizvođače, ljude koji nešto stvaraju i bave se stvarima za pravu dobrobit zajednice, za njezin prosperitet i bolji život. Na kraju, to su istinske domoljubne vrijednosti.