Novi album Parnog valjka "Kažu pčele umiru..." - Iskustvo, novo zajedništvo i poznat rukopis
U svim pjesmama na “Kažu pčele umiru...” postoji poneka rečenica namijenjena Akiju
U vremenu u kojem obilježava 50 godina aktivnosti Parni valjak, jedan od najdugovječnijih bendova ovih prostora, objavio je novi studijski album. Naslova "Kažu pčele umiru...", izdanje je dostupno preko digitalnih platformi, a 25. studenoga i na CD-u i vinilu, u izdanju Croatia Recordsa.
Novi album za Parni valjak predstavlja ujedno i prvo studijsko izdanje u novom poglavlju s pjevačem Igorom Drvenkarom, a kroz pjesme i zvuk jasno je kako je riječ o izdanju koje spaja iskustvo, novo zajedništvo i prepoznatljivi autorski rukopis benda koji je svojom glazbom obilježio generacije.
Naslov albuma preuzet je iz ranije objavljenog singla "Pustit ću glas", što Husein Hasanefedić - Hus, autor svih pjesama na izdanju, opisuje kao vlastiti odgovor na vrijeme u kojem živimo: "Ponekad mi se čini da se ne doživljava dovoljno ozbiljno sve što se događa, i lokalno i globalno, to je moj komentar na vrijeme u kojem živimo. Međutim, nije čitav album prožet tom tematikom, naravno."
Stvaranje novih pjesama bilo je intuitivno, a Hus je i ovaj put ostao vjeran svom procesu: riječima koje naviru kao "tok svijesti", melodijama koje se javljaju prije nego što ih uopće pokuša objasniti, i onoj neuhvatljivoj energiji koja, kako kaže, nastaje tek kad pjesma prođe kroz konsenzus i kemiju benda.
Upravo iz tog procesa nastalo je gotovo cijelo izdanje - 12 novih pjesama, napisanih u razdoblju kroz posljednje tri godine, u trenutku kada se bend okretao prema svom novom poglavlju. Sve pjesme autorski potpisuje Hus, među kojima su i zamijećeni singlovi "Moja glava, moja pravila", "Sad kad znaš" i "Bogati će pobjeći na Mars", dok za "Otkad te ne viđam često" glazbu potpisuje Marijan Brkić Brk, zaslužan i za snimanje, miks i produkciju. Vizualni identitet albuma kreirali su Igor Jurilj i Tomislav Vranić.
Premda je “Kažu pčele umiru...” prvi album nastao u novom poglavlju benda, prisutnost Akija Rahimovskog provlači se kroz svaki korak stvaranja, o čemu Hus otvoreno progovara: “U procesu stvaranja albuma Aki mi je bio puno u mislima i kad sam se dotaknuo tih pjesama koje je on trebao pjevati ili za koje postoje demosnimke s njim, ulazio sam u jedno vrlo neugodno stanje, koje mi je bilo teško.” Kako dalje otkriva, baš zbog toga se odmaknuo od tog procesa, jer nije htio album opterećivati tim svojim stanjem, pri čemu iskreno kaže: “No sigurno u svim pjesmama na albumu postoji poneka rečenica koja je namijenjena njemu ili ima neku poveznicu s njim.”