Spajajući sevdah, jazz i spiritualnu glazbu Božo Vrećo će Osječanima u četvrtak, 20. studenoga prirediti još jedan nezaboravan koncert, ovaj put u Dvorani “Franjo Krežma”.

Bosanskohercegovačka glazbena zvijezda lirski je tenor jedinstvena senzibiliteta, koji svojim glasom prenosi najdublje emocije, a njegove interpretacije često se opisuju kao iskustvo koje nadilazi klasične koncertne okvire - publika ih doživljava kao katarzična i gotovo transcedentalna glazbena putovanja. Posljednjih je godina nastupao na brojnim međunarodnim lokacijama, uključujući Zürich, Oslo, Beč, Amsterdam i Melbourne, potvrđujući status jednog od najprepoznatljivijih izvođača sevdaha i suvremenog karasevdaha u svijetu.

Nastup u Dvorani “Franjo Krežma” prilika je da osječka publika još jednom doživi umjetnika koji već godinama fascinira regionalnu i svjetsku scenu, te da se uvjeri zašto je postao sinonim za novi, avangardni pristup sevdahu. U nastavku pročitajte što je taj osebujni 42-godišnjak ispričao za naš list.

Jesi li zadovoljan kako je tvoj aktualni album “Sevdahology” zaživio kod publike? Imaš li osobnog favorita među pjesmama na albumu?

- To je album korijena k tradiciji, glazbi kao uzvišenoj tvorbi i metafizici koja se manifestira samim slušanjem i upijanjem tih zvukova i rima. Uvijek sam zahvalan, a to je svakako daleko viši i dostatniji stadij od zadovoljstva, jer zahvalnost je usmjerena k božanskom, pa zato i ima takvu težinu, nosi broj sedam kao moj sedmi album i kao nauk o sevdahu donosi potpunu preobrazbu zvuka i osjetila, emocija i svjetlosti. Teško je izdvojiti favorite kada su to pjesme koje su izletjele iz mene i nastale mojim zapisom i perom. Cijeli album je konzistentna tvorba jedne pjesme kada se pomno sluša, to je poput ispovijesti duše.

Jedan organizam

Možeš li nam približiti kako kod tebe izgleda proces nastanka nove pjesme? Gdje nalaziš inspiraciju za stvaranje?

- U sebi, Demijurgu u sebi i u prabiću unutar mene. Sve što oblikuje mene, stvara pjesmu, sve što pročitam, zapazim, oblikujem i definiram, pretače se u pjesmu. Sve što udahnem, dotaknem i osjetim, pjesma je.

Mnogo nastupaš vani. Postoji li razlika između Balkana i inozemstva po predrasudama?

- Mislim da na moje koncerte generalno i svagdje ne dolaze ljudi s predrasudama; to je zapravo definicija vrlo ograničenih, površnih i zlih ljudi. Predrasude su karakteristika ljudi bez emocija, karakteristika bahatosti i agresije, tako da je ta skupina kontradiktorna svemu što ja jesam i što stvaram. Vani češće nastupam jer su to i festivali koji me vole, njeguju posebnost i autentičnost, pa takvi ljudi i dolaze na koncerte. Stvar je simboze jako naslušanih i žanrovski vrlo šarolikih intelekta koji energetski i emocionalno bivaju jedan organizam na mojim koncertima, tako da je to velik blagoslov za mene.

Jezik ljubavi

Koliko je sevdah blizak strancima?

- Blizak je onoliko koliko im ga znate predstaviti i predočiti kao istinitost sebe, uglavnom se i bez prijevoda prepoznaju u pjesmama koje donosim i bivaju njihovi akteri. Jako je važno ne štedjeti se ni u interpretaciji ni u preobrazbi, metamorfnosti sevdaha kao mantre.

Kakvom vidiš budućnost sevdaha kao žanra u globalnom kontekstu?

- Vjerujem u puno oslobođenih formi koje se nadomješćuju i dopunjuju te formiraju glazbu koja je izvan okvira i žanrovske osvrtnosti. Mislim da sevdah može i treba biti, i jest, tvorba koja se spaja sa svim ostalim cjelinama i oblicima, i stvara jezik. Taj jezik ljubavi je jezik sevdalinke, potpuno iskren, slobodan, ogoljen, britak, melankoličan i nježan, tugaljiv i sjetan, strastven i tragičan, sve su to preobrazbe koje donose renesansu sevdaha i jesu world music izričaj koji stvaram i koji slijedim.

Po čemu ti je u sjećanju ostao tvoj pretprošlogodišnji nastup u Osijeku, u dvorištu Stare pekare?

- Po sjajnim impresijama, odličnoj sinergiji, nevjerojatnim emocijama i puno ljubavi koja me je dočekala i ispratila.

Što si pripremio za koncert u Dvorani “Franjo Krežma”, što može publika očekivati?

- Predstavljam moj sedmi album “Sevdahology”, sve je posvećeno njemu, biti, metafizičnom i katarzičnom. Sve je važno, svaki segment i korak, svaki uzdah i nota, svaka pauza i stih, svaki pokret i ritam, sve što stvaram u meni je i oko mene, kao zrak - po to ljudi i dolaze, po esenciju glazbe koja puni svaki atom nas samih.

Imaš li neke rituale prije izlaska na stage? Kako izgleda tvoja priprema za nastup?

- Zahvalim Bogu, jer sve je Njemu posvećeno i od Njega dolazi, ja sam samo instrument u Njegovim rukama.

Umijeće življenja

Koje glazbene umjetnike posebno cijeniš i voliš? Koji su te se (tuđi) koncerti najsnažnije dojmili?

- Ima ih i jako puno, ali, recimo, u posljednje vrijeme dvoje ih je iz svijeta jazza, a oni su Samara Joy i Bill Laurance.

Koliko ti je zahtjevno održavati ravnotežu između profesionalnog i privatnog života?

- Pa to je umijeće življenja, balans kojem težimo i uvijek smo na rubu da uspijemo i održimo se na površini i da padnemo i napravimo pogrešku. To je konstanta življenja. Ono što je naučeno kod mene iz prošlih pogrešaka jest da se znatno manje dijeli iz sfere privatnog života, to trebaju znati samo vaši prijatelji, koji vas bezuvjetno vole, i vi. Držim se toga da moja publika zna moje mišljenje i sve revolucije koje iz toga proizlaze - koncerte koji slijede, projekte koji dolaze, izazove koji prethode, ali za sebe ostavljam intimnost trenutka sa sobom i svega što me čini ranjivim. O tome više pišem, a manje pričam.

Koji su ti glazbeni planovi za predstojeće razdoblje? Kada možemo očekivati nove singlove?

- Možda čak jedan singl do kraja godine, ali svakako je 2026. godina ona koja će za mene biti vrlo fokusna i inspirirajuća mitološka era jer radim vrijedno na novim pjesmama za sebe i druge sjajne umjetnike. Silno uživam u procesu njihova nastanka, to je magija! n