Moja duša je pjesma, kaže Osječanka Erika Crnković, koja je nedavno potpuno iznenadno snimila duet s Jacquesom Houdekom. Omiljenu pjesmu "Nije nam bilo suđeno" otpjevali su u povodu pete obljetnice smrti Krunoslava Kiće Slabinca, koja se obilježava 13. studenoga.

Rođena u obitelji glazbenika, Erika je odrastala uz Houdekove pjesme, a on joj je i najveći glazbeni uzor. Od pisanja poezije u srednjoj školi pa sve do danas kao vlasnica salona za uređivanje pasa "Black & Tan by Erika", u pauzama od posla ona uvijek pjevuši. Ljubav prema glazbi rodila se skupa s njom, a kako je uopće izgledao njezin glazbeni put i što možemo očekivati od ove zvijezde u usponu, donosimo u nastavku.

Vaš prvi javni istup bio je u radijskom talent showu "GraShowu". Kako je došlo do toga?

- Moja mama stalno sluša Narodni radio i jednog je dana čula da se pokreće show u kojem se izvode Grašine pjesme. Budući da ga doista volim, nagovorila me da se prijavim. Snimila sam video gdje pjevam njegovu pjesmu "Ne znam za se" sa psom u krilu jer ipak je to naša pjesma, a njima se to svidjelo i pozvali su me da uđem u top 13 natjecatelja. U tom sam razdoblju bila bez posla. Imala sam posljednjih 200 kuna u džepu, ali odlučila sam riskirati i platiti put. Na Narodnom radiju pjevao je i Jacques, pa je pomisao da ću i ja stati u isti studio bila nevjerojatna. Bila sam užasno nervozna, doslovno sam se tresla od glave do pete, ali na kraju sam pobijedila. To doista nisam očekivala jer je konkurencija bila golema, no čast mi je što sam tada prvi put stala pred ljude i pred samim Grašom. Doista je ispalo prelijepo, Grašo je rekao da imam predivnu crnačku notu u glasu koja daje posebnu boju i emociju izvedbi. Bio je oduševljen.

Godine 2018. prijavili ste se na talent show "Zvijezde". Kakvo je to iskustvo bilo za vas?

- Tek nakon što sam prošla audiciju, objavili su tko je u žiriju i kad sam vidjela da je Jacques među njima, to mi je bilo sve na svijetu. Cijelo sam vrijeme imala neki Božji predosjećaj da me on mora čuti. Kao da mi je neka viša sila govorila da to mora dogoditi. Moram priznati da mi nije bilo lako. Na prvoj audiciji, iako sam prošla, nisam se najbolje pokazala jer sam bila jako bolesna. Pjevala sam doslovno uz dva Brufena, i to "One Last Song" Sama Smitha. Imali smo mentore iz žirija, a ja sam pripala Graši, što mi je bilo jako drago, jer i njega jako volim. Bilo je doista predivno iskustvo. U tom drugom krugu sam, nažalost, ispala. Bio je to duel, a uz to smo svi imali smo i problema s probavom jer smo u hotelu pokupili neku virozu. Ipak, glas mi je tada bio dobar. Stvarno sam bila zadovoljna vokalno, ali sigurno je nedostajalo više energije. Reakcije su ipak bile odlične, no najviše, naravno, pamtim Jacquesovu. Rekao je da sam predivna osoba i da imam divan vokal i odlično ime za glazbenu scenu. To mi je baš ostalo u sjećanju i dalo mi veliku motivaciju za dalje.

Nakon "Zvijezda" prijavili ste se i na "Superstar" 2023., kada žiri čine Severina, Nika Turković, Tonči Huljić i Filip Miletić. Kakve su tada bile reakcije žirija?

- Nisam došla do finala, ali sam došla do pretfinala, što mi je doista super uspjeh. Žiri je bio sjajan. Jako ljubazni, pristupačni i nisu se ponašali kao da su iznad nas. Doista su bili dragi i srdačni. Ostala sam u jako dobrim odnosima sa Severinom i Nikom Turković, koja mi je i čestitala na duetu s Jacquesom. Reakcije su bile jako lijepe. Posebno pamtim pohvale Tončija Huljića, što me baš iznenadilo jer je on uglavnom kritičan. Mislila sam da mu se možda neće svidjeti moj vokal, ali dogodilo se suprotno i bila sam oduševljena. Izvela sam pjesmu "Skitnica" Jasne Zlokić, a on je rekao da "samo iznimno talentirani glazbenik može ovako izvesti tu pjesmu". To će mi zauvijek ostati u sjećanju. Bio je pravi vjetar u leđa i potvrda da idem u pravom smjeru.

Počeli ste se natjecati i na lokalnoj razini. Što su za vas značila priznanja i od slavonske publike?

- Prvi festival bio je Rombergove večeri u Belišću, gdje sam se natjecala s pjesmom "Dubine". Tada sam osvojila prvo mjesto, što doista nisam očekivala jer, iskreno, sebi sam najveći kritičar. Uvijek mislim da nije dovoljno dobro. Nikad ne razmišljam u stilu da sam bolja od drugih, nego mi je najvažnije da dam dio svog srca kroz pjesmu. To je bila prekrasna večer i zaplakala sam od sreće. Doista je bilo posebno iskustvo, pogotovo jer pjesma govori o vjeri u Boga i nadi u teškim trenucima. Tada sam osjećala kao da je Bog bio uz mene dok pjevam. Bilo je to vrlo emotivno, ali osjećala sam da sam na pravom mjestu. Taj nastup mi je pomogao i da ponovno probijem tremu i počnem istinski uživati pred publikom. Nakon toga ove godine sam bila i na DM festivalu u Donjem Miholjcu, gdje sam se bacila u vatru i pjevala "Always Remember Us This Way" od Lady Gage. To je vokalno jako zahtjevna pjesma, ali i strana. Imala sam veliku tremu, baš sam bila u stresu, no na kraju sam opet osvojila prvo mjesto! Nisam ni tada očekivala, nadala sam se ući možda u prvih pet, tako da sam stvarno bila presretna. Još jedno divno iskustvo i veliko postignuće.

NOVA TV

Uskoro ste počeli i redovito pjevati na vjenčanjima. Kako je došlo do toga i kako vas je inspirirala duhovna glazba?

- Moja najbolja prijateljica me je zamolila da joj pjevam na vjenčanju i tada sam odlučila to pokušati. Potpuno sam se zaljubila u pjevanje u crkvi, u taj poseban osjećaj i povezanost s Bogom kroz pjesmu. Sada se time bavim već dvije godine i mogu reći da radim profesionalno. Osim toga, počela sam i pisati vlastite duhovne pjesme. Inspiracija je došla jednog dana dok sam u svom salonu za pse imala pauzu i vježbala pjesmu za jedno vjenčanje. Odjednom mi je došlo nekakvo nadahnuće da napišem svoj tekst. U tom sam razdoblju prolazila kroz dosta težak period. Život mi se potpuno mijenjao, i privatno i poslovno. Morala sam sve okrenuti za 180 stupnjeva i doista mi je bilo teško, tako da je pisanje došlo kao lijek. Pisala sam tu pjesmu otprilike godinu dana, kroz sve te faze - od teških trenutaka do onih boljih. Mogu reći da sam tijekom pisanja i plakala jer je ta pjesma dio mene, moje duše i mog srca. Planiram je iduće godine i objaviti, tako da je svi možete čuti. Možda nekoga nadahne isto kao što je i mene, da pronađe svoj put i snagu kroz glazbu.

Kako je došlo do dueta sa Jacquesom Houdekom i što vam je značila afirmacija jednog od najboljih vokala u Hrvatskoj?

- Upoznali smo se preko tih talent showova i natjecanja gdje je bio u žiriju, ali do tada se nismo osobno upoznali. Bila sam jednom kod njega na mentoriranju, ali to je bilo to i neko se vrijeme uopće nismo čuli. Onda je jednog dana objavio da ima dječji koncert u Lisinskom i ja sam mu napisala poruku: "Ako ikad bude prilike, stvarno bih voljela otpjevati s vama neku dječju pjesmu." Ja sam inače odrasla uz njegov dječji album i oduvijek obožavam dječje pjesmice. Onda mi se on javio i rekao: "Imam ja neke još bolje planove za tebe. Čujemo se uskoro." Naravno, nisam znala što to znači, ali bila sam presretna. Nakon neka dva tjedna javio mi se i rekao da bi htio da mu otpjevam back vokale za jednu obradu. Bila oduševljena jer ipak je to Jacques! Meni je to golema čast, da ja, mala Erika iz Osijeka koju praktički nitko ne zna, radim s njim. Plakala sam od sreće, pomolila se i zahvalila Bogu na toj prilici. Dogovorili smo sve oko snimanja i doista sam mislila da dolazim pjevati back vokale. Onda sam došla u studio i dogodilo se ono što ste svi vidjeli na televiziji - da me iznenadio i otkrio da je to duet! U tom trenutku sam doslovno gotovo dobila infarkt. Nisam mogla vjerovati. Mislila sam si: "Je l' ti stvarno želiš da ja umrem danas?" Bilo je baš humoristično. Mogu reći da mi je to najveći životni san i sada, kad se napokon ostvario, još uvijek nemam pravi osjećaj. Danima kao da sanjam. Jacques je rekao da mu se strašno sviđa moja boja glasa, da imam jak vokal i prepoznatljivu boju, koju možda dosad nije ni čuo. Rekao mi je i nešto što mi je posebno ostalo u sjećanju: "Ti i ne znaš što sve možeš - ali ja znam." To mi je bilo "wow". Znači da on vidi u meni još veći potencijal, nešto što ni sama još nisam osvijestila. Ovo mi je doista najveće glazbeno postignuće u životu.

Kakav je osjećaj duetom "Nije nam bilo suđeno" odati počast našem Kići Slabincu?

- Slaviti Kiću Slabinca je prekrasno. Odrasla sam na njegovim pjesmama i stvarno volim njegovu glazbu, a i ljudi općenito imaju veliku ljubav prema njemu. Naš Osječanin doista zaslužuje i ulicu sa svojim imenom, koliko je dao hrvatskoj glazbi. Velika je čast obraditi njegovu pjesmu, pogotovo jer je vrlo posebna, s predivnim tekstom i toplom porukom. Mogu reći da sam se u toj pjesmi potpuno pronašla. Meni je najdraža ipak ona naša "Inati se, Slavonijo", iako je teško izabrati samo jednu jer svaka ima nešto svoje. Nadam se iskreno da će vam se svidjeti naš duet.

Jednom ste se čak pridružili i Zsa Zsi na pozornici. Kako je došlo do toga i što vam je značilo?

- Zsa Zsu sam upoznala još 2017. godine, kada je tek počinjala svoju karijeru. Imala je mali koncert u Tvrđi, a moj prijatelj joj je javio da imam rođendan, pa da možda nešto otpjeva. Znao je da ja nju doslovno obožavam. Došla sam na koncert sa svojim psom, a ona se na bini iznenada okrenula prema meni i rekla: "Hej, ti! Djevojko sa psom! Znam nešto o tebi - čekaj malo!" Uzela je mikrofon i pozvala me je da dođem pjevati s njom. Svi su se okrenuli, publika je pljeskala, a ja sam doslovno ostala u šoku. Bilo je to jedno od onih trenutaka koje pamtiš cijeli život - spontano i potpuno čarobno. Došla sam na binu i pjevale smo njezinu pjesmu "Pruži mi ruku". Oduševila se kad me je čula i 2019., kada smo se ponovno srele na Iktusu, opet me je pozvala, pa smo pjevale "Sve u meni se budi". Bio je stvarno prekrasan osjećaj. Ona je jako dobra i draga osoba.

Kakvi su vam planovi za budućnost? S kime biste još voljeli napraviti duet?

- Voljela bih raditi sa Zsa Zsom, Vannom, Ivanom Kindl, Dinom Jelusićem ili Matijom Cvekom. Obožavam njihove vokale i mislim da bi to bilo fantastično iskustvo. Jakov Jozinović mi je već obećao duet kada smo nastupali u Vinkovcima, tako da ćemo još vidjeti. Također planiram izbaciti svoju duhovnu pjesmu iduće godine, iako još moram vidjeti kako će to ići. Jedna od mojih želja je i da Jacques napiše pjesmu baš za mene. Za sada bih voljela više nastupati u Osijeku. Jedna od mojih najvećih želja je Advent u Tvrđi jer obožavam božićne pjesme. Voljela bih i ponovno sudjelovati na paljenju adventske svijeće ispred katedrale. Nadam se da ću više nastupati na manifestacijama poput Paulina festa u Mačkamami, gdje živim te manifestacija poput WineArta, HeadOnEasta, BeerGardena. Naravno da bih voljela i veće koncerte i pozornice ako se ukaže prilika poput,,Progledaj srcem" u Areni Zagreb. Već radim na jednoj pjesmi za Doru i nadam se da ću se jednom prijaviti, makar samo da pokušam. Eurosong je velika čast za svakoga, ali za početak mi je cilj upravo Dora.