Publike za surf rock glazbu ima malo, ali ona je vjerna
Zapravo je odlično, jer sviraš ono kaj voliš, a kad dobiješ pozitivan feedback, guštu i sreći nema kraja
Martin’s Surfers, instrumentalni surf rockeri inspirirani glazbom 60-ih i soundtrackovima Tarantinovih filmova, nedavno su predstavili novi studijski album “Here and Now”, koji je označio kraj njihove petogodišnje stanke. Na njemu se nalaze neki već objavljeni singlovi, a većim dijelom nove pjesme. Ono što to izdanje čini posebnim jest činjenica da su ga (u vlastitoj nakladi) objavili na USB sticku u obliku daske za surfanje, koja u ovom slučaju na pomalo šaljiv način predstavlja surf rock glazbu koju sviraju. Bend je nastao 2016., a u njemu su, uz pojačanje Predraga Mandića na ritam-gitari, Martin Frančina na lead-gitari, Joža Vrban na bas-gitari i Mladen Stanković na bubnjevima.
- Iako smo instrumentalna grupa, svaka pjesma na albumu ima svoju priču, npr. “Silk Milk” posveta je Martinovoj ženi Tamari, koja je bila trudna kada je pjesma izišla, a nju su kao malu zvali Silk Milk. Tu je i glazbena razglednica Jadrana u “Adriatic Blue”, za koju je Jožin rif bio inspiriran morem. Joža je ujedno napisao i svoju prvu autorsku pjesmu “Surf Off”, koju prati vestern-spot snimljen u Maksimiru, što je bio završni rad našeg prijatelja - kažu dečki iz benda i dodaju da je album naslovljen “Here and Now” zato što su se nakon stanke vratili svirkama i stvaranju novih pjesama, čime zatvaraju jedno staro poglavlje.
Za najnovije informacije o koncertnim aktivnostima Martin’s Surfers pratite njihove društvene mreže, a u nastavku pročitajte kraći razgovor s Martinom.
Koliko Martin’s Surfers već dugo postoje, zašto je došlo do određene stanke i kako ste se odlučili vratiti na scenu?
- Martin’s Surfers postoje već devet godina, osnovani smo 2016. u Zagrebu. Do stanke je došlo zbog obiteljskih i poslovnih razloga. U tih nekoliko godina uspjeli smo svi uskladiti svoje obaveze i eto nas natrag. Prošle godine nam se priključuje Predrag kao pojačanje na ritam-gitari. Bez obzira na stanku, uvijek su se motale neke ideje za pjesme, a Predrag se uklopio savršeno u bend.
Novi album je objavljen na USB sticku u obliku surferske daske. Kako ste došli na tu ideju?
- Predrag je predložio ideju o USB sticku dok smo pričali o fizičkom izdanju albuma, a taman je napravio i logo. Činilo nam se to kao superideja jer sviramo surf rock, pa daska za surfanje, zašto ne?!
Koliko ste dugo radili na pjesmama za ovaj album i kako ih publika prihvaća uživo s obzirom na to da ste već odradili nekoliko promotivnih koncerata?
- Neke pjesme nastale u u razdoblju od 2015. do 2020., a neke od njih smo objavili kao videosinglove u tih nekoliko godina. Nakon dolaska Predraga u Martin’s Surfers odlučili smo snimiti album i u njega staviti nove i stare (nove) pjesme, tako da smo poloviau albuma imali u startu, a drugu polovinu smo snimili za, rekao bih, oko pola godine, možda i manje. Doslovno smo bili na relaciji proba - studio, ajmo snimiti. Puno ideja izišlo je u malo vremena, nekako smo si zacrtali da najesen izdajemo album i da moramo stići snimiti sve. Do sada se nismo susreli s negativnim komentarima i reakcijama, čini nam se da je dobro prihvaćen jer vidimo ljude da se zabavljaju na koncertima. Tek je nešto više od mjesec dana od izlaska albuma, vidjet ćemo, još je rano reći.
Koliko je surf rock glazba zastupljena u Hrvatskoj i koliko za nju realno ima publike?
- Na spomen surfa prva pomisao su The Bambi Molesters. Naravno, poslije LHD. Dok smo bili na stanci, pojavila su se još dva surf rock benda. Longboard Cruise Control odličan su surf bend (tri gitare imaju, mrak) i Melewai - iako imaju vokale, tu je i viola, dosta su neobični, ali jako njeguju surf zvuk i tako pristupaju glazbi, fantastični su, mislim da ima još jedan, j.d.o.o. se zovu i sviraju covere. Publike ima malo, ali ona postoji. Mala je to, ali i vjerna publika.
Nemoguće je surf rock ne povezati s filmovima, koja su vama najdraža filmska ostvarenja iz te domene?
- Da, to je točno. Quentin Tarantino nezaobilazno je ime koje spaja surf rock i film. “Pulp Fiction”, “Reservoir Dogs”, “From Dusk Till Dawn”, “Grindhouse” (“Death Proof”, “Planet Terror”)... Spomenuo bih i nešto starije naslove, primjerice one Sergia Leonea - “The Good, the Bad and the Ugly”, “A Fistful of Dollars”... Niz se može nastaviti.
Vratili ste se i koncertima, kakvi su planovi za predstojeće razdoblje?
- Da, sviramo često, gotovo svakih mjesec dana imamo nastupe. Prošla svirka bila je 25. listopada u zagrebačkom Hard Placeu, svirali smo kao predgrupa Surfer Joeu, talijanskom velikanu surf rocka, a 29. studenog sviramo u Zaboku, u ZCUK Regeneratoru, na HGF Refresh festivalu. U dvanaestom mjesecu bismo trebali nastupiti zajedno s Groznim Gadovima u Melinu. To je zasad to od onoga što je dogovoreno, no znaju nam uletjeti neke spontane svirke, koje na kraju ispadnu super.