U jeku proslave 25 godina Nove TV, veliki rođendan slavi i središnji Dnevnik iste televizije. Dva desetljeća je prošlo od prvih priloga, najava, uvodne špice i minuta Dnevnika Nove TV koji se etablirao kao najgledanije informativne minute. Nema boljeg povoda da u televizijskom prilogu ugostimo novinarku čiji je prilog otvorio prvo izdanje Dnevnika Nove TV, Sabinu Tandara Knezović.

Sabina, možete li se prisjetiti o čemu je bilo riječ u tom prvom prilogu i kako je izgledao Dnevnik prije dva desetljeća?

- Bio je to dan za pamćenje. Iz Vukovarske preseljeni na novu adresu, Remetinec nam se činio kao kraj svijeta. Sjećam se uputa - nemoj dogovarati ništa iza tri, nećeš stići navrijeme. Od jutra svi u punom pogonu. Priloge smo završili nevjerojatno rano što je iz današnje perspektive neizvedivo, a voditelji i režija imali su probe. I baš taj dan eto ptičje gripe kojom sam se bavila. Odluka je pala da mojim prilogom otvaraju prvi Dnevnik. Danas kada se toga prisjetimo, umiremo od smijeha. Ja među kokošima. Pamtim ogroman stres da Dnevnik dobro prođe, ali sjećam se i veselja kad je sve završilo. I pjenušca kojim smo nazdravili.

Kako opisujete svojih dvadeset godina tijekom ste kontinuirano dio Nove TV?

- Proletjelo je kao da je 20 sekundi, a ne 20 godina. Bilo je tu smijeha, suza, veselja, ljutnje, stresa, ali jakih emocija. Kao redakcija prošli smo puno toga zajedno. Sjetim se redakcije u Vukovarskoj, Remetinca i prvog Dnevnika, pa sada i u Buzinu, našeg treće adrese i trećeg novog početka. Nikad nam nije dosadno, a najbolji smo kad nam je najteže. To je odlika moje redakcije. Moj posao je počeo prilozima s razmjene i onda se sve samo nadograđivalo. Reportaže, virtualni prilozi, javljanja uživo, intervjui, rubrika “Razotkrivanje”, pa sve do višesatnih izbornih emisija. I kad misliš da nema više toga što bi te moglo iznenaditi, baš se to dogodi.

MATKO STANKOVIĆ

Koje vaše radove, priloge, javljanja uživo biste posebno istaknuli?

- Toliko je toga u ovih 20 godina da ste mi postavili baš teško pitanje. Ono što ću uvijek pamtiti moja je prva ekskluziva kada sam kao mlada novinarka uspjela dobiti izjavu liječnika koji je bio u jeku afere. Sjećam se i reportaže koju sam iz vlaka kao mlada novinarka napravila s predsjednikom Mesićem. Tada sam ga prvi put vidjela uživo, tresla sam se kao prut. Zatim prilog u kojem sam iz snimljenih kadrova čitala s usana i razotkrila bivši državni vrh što planiraju napraviti oko tada aktualnog ZERP-a. Sada volim raditi intervjue, to mi je posebni “drive”. Kruna svega su višesatne izborne emisije i debate. Mogla bih nabrajati do prekosutra.

Poznajemo vas kao vrsnu političku reporterku. Kako gledate na razinu retorike, diplomacije, kulture ponašanja današnjih političara, koji su nerijetko i internetske meme zvijezde, u odnosu prema političarima starog kova?

- Ja sam vam fan političara starog kova, nekako sam ih doživljavala ozbiljnijima. Sada na našoj političkoj sceni stvarno ima svega. Od onih koji doslovce ne znaju sastaviti rečenicu, upitnog obrazovanja do onih koje u saboru kao novinarka s dugogodišnjim iskustvom uopće ne prepoznajem. Vole privlačiti pažnju, kao što kažete, na društvenim mrežama, ali tanka je granica između simpatičnog, duhovitog i nekad redikuloznog da ti bude neugodno.

U odnosu na prije dvadeset godina svakodnevica se podosta promijenila. Postoji li praksa koja vam nedostaje iz početaka 2000-tih i koju biste danas rado “vratili u život”?

- Znate što mi je prije bilo draže? Nije bilo copy paste novinarstva. Danas se prepisuje nemilo, a da se ne provjeravaju informacije. To je ono protiv čega se moja redakcija svakodnevno bori. Uvijek nam je pravilo ne biti nužno prvi, nego točan. Vratila bih onu sistematičnost i analitičnost prijašnjeg novinarstva. Ubija me površnost i netočnost. n