Američki jazz pijanist Fred Hersch će 7. listopada nastupiti na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u sklopu 16. Zagreb Jazz Festivala, a 8. u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Jazz ciklusu Hrvatskog doma Split. Predstavit će se solo izvedbama koje su u pravilu suptilne i lirski intonirane. On svoje solo programe ne planira do trenutka kad izađe na pozornicu, a tada mu je važna publika, komunikacija s njom, što utječe na sam nastup. »Obično imam ideju o tome čime želim započeti, ali onda sve teče odatle«, rekao je 69-godišnji glazbenik uoči spomenutih koncerata.

Potpuno prisutan

»Kao što kaže moj kolega, maestro, trubač Enrico Rava, nije važno što sviraš, već kako to sviraš. Definitivno mogu osjetiti kada je publika tu sa mnom. Mogu osjetiti kada su prisutni u tome, a to mi može dati energiju za nastup. Naravno, želim da svi uživaju u koncertu, da budu na neki način dirnuti i da budu poneseni sa mnom dok istražujem svirajući. Osim što bi trebao biti zabavan, nadam se da će koncert za njih biti neka vrsta transformativnog iskustva. Ali glavno je da se, kada siđem s pozornice, osjećam kao da sam u zoni, potpuno prisutan.«

Američki jazz pijanist Fred Hersch

ROBERTO CIFARELLI

Kad je u zoni tijekom nastupa, u Herschovim se izvedbama osjećaju profinjenost, elegancija, kontemplativnost i smirenost, a jednako važna mu je i tišina. Na svojim solo koncertima ostavlja dojam kao da meditira tijekom svirke. »Sviram zatvorenih očiju otkad sam bio malo dijete«, napominje. »Većinu dana sjedim u formalnoj meditaciji, a stolac za klavir i jastuk za meditaciju nisu toliko različiti. Umjesto da mi je sidro dah, kao kad meditiram, moje sidro dok sviram su zvuk, ritam i dodir. To su sjajne kvalitete, ali postoje i druge poput radosti, razigranosti, intenziteta i dubokog ritma koje su također važne. Zapravo, ponekad je to savršena priprema za oslobađanje bujice nemirnih misli, posebice kad skladam. Prolazim kroz faze u kojima puno slušam glazbu, na snimanjima ili na nastupima uživo u New Yorku, ali kada sam u modu skladanja, rijetko provjeravam drugu glazbu. Trenutno sam u fazi u kojoj ne slušam puno, ali to se može brzo promijeniti.«

Maštovitost i inventivnost

Svi spomenuti elementi važni su mu i kad svira u triju, kao primjerice na snimanju novog albuma »The Surrounding Green« u izdanju ECM-a, u hrvatskoj zastupanog od Dancing Beara. Snimio ga je s bubnjarom Joeyjem Baronom i kontrabasistom Drewom Gressom, u koje ima bezrezervno povjerenje i s kojima je postigao sjajnu interakciju. Naime, s njima je ostvario dugogodišnju suradnju, što je utjecalo na stvaranje prepoznatljivog zvuka i pristupa trija. »S Drewom sviram gotovo 40 godina, a s Joeyjem 45«, tvrdi. »Bili su usredotočeni, u snimanje su unijeli svu svoju pažnju i glazbeno iskustvo, nismo trebali puno govoriti, znali su što trebaju činiti. Naime, glazba izražava nešto što riječi ne mogu. Trebali smo se opustiti i dozvoliti da se dogodi.«

Fred Hersch: "The Surrounding Green"

U izvedbama koje su snimili za ovaj album kao da djeluju na duhovnoj razini. Kada urone u dubinu glazbe, njihova suradnja kao da donosi nešto nadnaravno. »Samo duboko slušanje, sviranje onoga što osjećamo u trenutku i pokušaj da to bude jednostavno - to je najbolje«, ističe. »Jedan moj pokojni prijatelj podijelio je glazbu u dvije kategorije: 'naježiti se' ili 'bez naježenosti'. Osim toga, trudim se stvarati glazbu koja je zasnovana na formi, u kojoj emocije nikada nisu daleko od površine.«

Za album »The Surrounding Green« Hersch je napisao dvije nove skladbe: naslovnu i »Anticipation«, a svoju skladbu »Plainsong«, koju je prije snimio kao solo izvedbu, ovom je prigodom prilagodio za trio. Na ovo je izdanje uvrstio i skladbe drugih autora koji dolaze iz različitih glazbenih miljea: »Law Years« Ornettea Colemana, »Palhaco« Egberta Gismontija, »First Song« Charlieja Hadena i Abbey Lincoln te »Embraceable You« braće Gershwin. Upravo u izvedbama tih, globalno poznatih skladbi do izražaja dolazi njegova maštovitost i inventivnost, sposobnost tumačenja misli drugih autora na osoban način.

Brazilska glazba

»Tijekom godina snimio sam puno Ornetteove glazbe«, podsjeća. »Za 'Law Years' sam dao upute da se bubnjevi pokrenu i da Drew pričeka neko vrijeme prije nego što uđe u izvedbu. Ostalo se samo od sebe riješilo. Egberto je jedan od mojih glazbenih junaka i obožavam njegovu skladbu 'Palhaco'. Imam dugu povijest s brazilskom glazbom koja seže gotovo 50 godina u prošlost. Postoji dugogodišnja ljubavna veza između brazilske glazbe i jazza i, iako Egberto nije jazz glazbenik, briljantan je improvizator, a njegove skladbe su fantastične. Puno sam svirao s Charliejem Hadenom 1980-ih, iako nikada nismo zajewdno svirali njegovu skladbu 'First Song'. Uvijek mi se sviđala i zato sam je donio na snimanje. Zamolio sam Drewa da odsvira uvod i snimili smo je u prvom pokušaju. Charlie je tu skladbu napisao zajedno s Abbey Lincoln koja je bila sjajna. Divim joj se, bila je jedna od najvećih.« n