Pulski kantautor Valter Milovan Maer izdao je svoj peti album nazvan "Aldus" ili, kako kaže, "najbolji kojeg će ikada izdati". Album je hommage Aldu Spadi, bivšem Anelidu, snimatelju i producentu albuma koji je preminuo tijekom snimanja i miksanja albuma te donosi bogati opus glazbenih stilova. Prisutni su tako swing, blues, pop i kantautorski izričaj, a svim je pjesmama zajednička jazz-gitara Bore Lukića. Uz Lukića, na svim su pjesmama (osim jedne) svirali pulski profesor udaraljki Vedran Vojnić te basist Saša Ligutić.

- Aldo je snimio otprilike polovinu albuma, možda i malo više. Bio je glavni tehničar i uvijek je sve radio s velikom predanošću. Nakon njegove smrti nastavili smo s projektom bez njega, no činilo mi se prikladnim da album nosi njegovo ime kao svojevrsnu posvetu. Bio je vedar, drag čovjek. Imao je i svoj lokalni bend koji se zvao "Anelidi", poznat još 60 godina prije kada je nastao u prvom ili drugom valu zapadne glazbe i rock'n'rolla, a Aldo je bio gitarist. Svirali su zapadnu glazbu, imali su i svojih hitova, ali izvodili su i strane i domaće pjesme. Najčešće su svirali na raznim feštama i događanjima. Pamtim ga kao veselog i dobrog duha, čovjeka koji je svima pomagao i koji je zračio pozitivom. Mnogi su se javili, čestitali i zahvalili što je album posvećen upravo njemu - započinje Maer.

Na albumu je radio dvije godine, inicirajući da se uvrste i razne stare pjesme koje su uvijek ugodne za slušanje i koje publika lako prihvati. Više je skladbi s albuma već predstavljeno na recitalu "Štorije z mora" u Osijeku, ali i na festivalima. Čak tri pjesme vežu se uz kastavski Čansonfest; s pjesmom "Kamioncin" Milovan je 2023. osvojio nagradu "Kantautor godine", 2024. izveo je "Tepli šporki daž", a pjesma "Bogeyman" bila je izvedena krajem kolovoza ove godine na kastavskoj Crekvini. - Prva pjesma je swing, zatim slijede pjesme koje su bliže bluesu, no neke su čistog autorskog izričaja. Imamo osam pjesama, deveta je spoj dviju pjesama, a postoji i "skrivena pjesma", tako da ih je zapravo deset. "Oi murieda" je, recimo, na venecijanskom dijalektu i nju su prije nekoliko godina na Etnofestu u Neumu izveli Livio Morosin i Alka Vuica, a ja sam je poslije preuzeo i snimio u vlastitoj izvedbi. Zatim je tu još jedna autorska pjesma "I svi pomalo idu ća", koja govori o jedinoj Talijanki koja je ostala sama na Lastovu nakon rata, uz malo dalmatinskog štiha i tipičnog talijanskog ugođaja. Među njima je i pjesma "Bogeyman", s kojom sam nedavno nastupio na Čansonfestu. To je pjesma o ljudima sa psihičkim poteškoćama koji žive u različitim ustanovama, snimljen je i spot i mogu reći da sam time izuzetno zadovoljan - objašnjava Maer.

Tu je i suita "Tepli šporki daž", koja sadrži šest melodija spojenih u jednu pjesmu, baš kao što su nekada radili Beatlesi i Queen. Pjesma "Kako biti normalan u zemlji di svi svire country" bavi se pitanjem kako ostati normalan ondje gdje prevladava kič i narodnjaci, gdje su društvene vrijednosti često izvrnute. Zatim je tu i pjesma "Spori bus", a s kojom se svi mogu poistovjetiti. Može se čitati i kao metafora naše civilizacije, ali istodobno je vrlo stvarna, prizemna pjesma, kaže autor. Dosadašnje reakcije na pjesme i više su nego pozitivne.

- Inspirira me čovjek i čovjekoljublje. Ljudi se u životu ponašaju onako kako znaju i mogu. Neki su odgojeni bolje, neki lošije, ali kad se nađu pred prilikom da učine dobro, većina će to i učiniti. Možda će jedan od stotinu napraviti štetu, jedan od tisuću će pokušati uništiti svijet, ali većina ipak ide za tim da stvari budu bolje. I upravo o tome pjesme govore. O ljudskim pričama, slabostima i nadama, ali i vjeri da nikada neće nestati dobrota i nada u bolji svijet. Inače nisam festivalski čovjek, ali vidim da uvijek dolaze isti ljudi pa ti to nekako postane bliže. Nikad nisam očekivao neku veliku nagradu, tako da sam zasad stvarno zadovoljan. I u Zadru sam bio lijepo primljen, meni je već dovoljno velik uspjeh to što sam imao priliku predstaviti koju pjesmu. - govori.

Što se tiče planova za budućnost, pulski kantautor volio bi ponovno nastupiti u Osijeku, a već priprema i nove glazbene poslastice.

- Nastojim doći kad god mogu, bilo u Osijek ili neki grad u blizini. Vezano uz nove stvari, imam nekoliko pjesama “na lageru”, kako se kaže, ali uglavnom za sebe. Za sada, što se same predstave tiče, imam dovoljno materijala i za ovu, i za još jednu novu predstavu, tako da ne žurim s izdavanjem novog albuma. U međuvremenu sam izdao i jedan minialbum koji se zove “Yeah Right”. On ima pet-šest pjesama, a jedna od njih je i “Druže Bob”, posvećena Bobu Dylanu, koju također izvodim u predstavi. Tako da možda u budućnosti napravim još jedan minialbum, ali sigurno ne uskoro. Kada bude vrijeme, doći će i to - zaključuje Maer. n