Na hrvatskoj se glumačkoj sceni posljednjih godina pojavljuje niz mladih imena koja svojim radom, trudom i entuzijazmom privlače pažnju publike i struke, a jedna od njih svakako je Zadranka Mia Bujan. Gledatelji će je uskoro imati priliku gledati u novoj HRT-ovoj seriji “Blaž među ženama”, gdje tumači ulogu psihologinje Maje, jedne od kćeri glavnog junaka Blaža Živkovića. Iako će publika tek otkriti njezin lik i sve njezine slojeve, za nju je ovo prva velika televizijska uloga te svojevrsni glumački izazov kojem je pristupila s velikom predanošću i veseljem. Svaki projekt vidi kao priliku za učenje i rast, pa se tako u razgovor u povodu njezine uloge u spomenutoj seriji, između ostalog, dotaknula i svojih glumačkih početaka, radu iza i ispred kamere, kazališta te kako pronalazi balans između profesionalnog i privatnog života.

Kakva je dinamika između Blaža i žena u njegovu životu? Što publika pred malim ekranima može očekivati od tih odnosa?

–​ Blaž je sve samo ne blažen među ženama. On je samohrani otac čije su kćeri tek zakoračile u samostalni život. Serija počinje njegovim pokušajem da napokon nastavi vlastiti život, oslobođen stalne roditeljske brige i da pronađe partnericu koja bi ga obogatila. No taj njegov idealni plan svakodnevno, svjesno ili nesvjesno, sabotiraju svi oko njega. Upravo je zato zabavno gledati kako se Blaž snalazi u tim životnim turbulencijama. Marko Makovičić izvrsno je utjelovio sredovječnog muškarca koji svim silama pokušava stvari držati pod kontrolom – što mu, naravno, nikako ne uspijeva.

Kako je došlo do toga da upravo vi zaigrate ulogu Maje?

–​ Ulogu sam dobila nakon audicije na poziv kasting direktorice Sanje Drakulić. Zapravo sam se prijavila za drugu ulogu – sestru Dariju – no redatelj Goran Kulenović odmah je prepoznao da mi Maja bolje pristaje, a Dariju je savršeno utjelovila moja prijateljica Luna Pilić. Kada smo saznale da ćemo glumiti sestre, bile smo presretne i uzbuđene, a kako smo tijekom snimanja i živjele zajedno, šalimo se da smo u tih nekoliko mjeseci doista postale prave sestre. Sa Slavkom Sobinom sam već imala iskustvo rada na svom filmu “Ljeto iza nas” i tada sam se uvjerila koliko je profesionalan, ugodan i vješt partner – bila sam sretna što nam se pružila prilika ponovo dijeliti kadar. Ostatak ekipe upoznala sam tek na setu, ali za sve mogu reći da su izvrsni glumci i predivni ljudi. S redateljem Kulenovićem sam odmah “kliknula” – zna što želi i to jasno izražava, ali istovremeno ostavlja prostor glumcu da unese vlastite prijedloge i produbi lik. Upravo ta otvorenost učinila je našu suradnju laganom i vrlo ugodnom.

Kako ste doživjeli lik Maje?

–​ Ona je psihologinja koja, kako kaže narodna izreka “u postolara najgore cipele”, nije pošteđena vlastitih problema. Svakoga će posavjetovati i svima zna pomoći, ali za svoje teškoće ne pronalazi rješenje. Maja je brižna, odgovorna i savjesna, ali i tvrdoglava. U tome smo slične, a razlikujemo se u tome što ona sebe shvaća puno ozbiljnije nego što bih ja ikad mogla.

Budući da vam je ovo prva velika televizijska uloga, koliko vam je bilo izazovno pratiti tzv. luk lica i snimati scene izvan kronološkog reda?

–​ Najviše sam se bojala da neću znati iznijeti tu putanju kroz koju svaki lik prolazi od početka do kraja, a koja uvijek uključuje neku promjenu u karakteru. To mi je bio poseban izazov jer je riječ o mojoj prvoj velikoj ulozi u televizijskoj seriji i nikad nisam snimala projekt koji traje tako dugo. Srećom, imali smo dovoljno proba s redateljem Kulenovićem, na kojima smo detaljno iščitavali tekst i razgovarali o svojim likovima. Upravo zahvaljujući tim pripremama osjećala sam sigurnost i jasnu svijest o tome što igram u kojem trenutku, bez obzira na to što scene nisu bile snimane kronološki.

Kakva je bila atmosfera na setu?

–​ Atmosfera na snimanju bila je takva da se može samo poželjeti – manji set od 30-ak divnih ljudi vrlo brzo se pretvorio u malu obitelj, što mi je izuzetno važno kad s nekim provodim toliko vremena. Posebno mi je u sjećanju ostao prvi dolazak na set, tjedan dana prije početka snimanja, kada je već bila postavljena scenografija za naš stan. Po njemu su bile razmještene moje privatne fotografije iz djetinjstva, kako bi prostor i priče naših likova djelovali što stvarnije. Čudesan je osjećaj bio vidjeti, primjerice, fotografiju male Mije na maškarama u ulozi scenografskog detalja stana lika kojeg igram. Taj trenutak prepletanja stvarnog i izmišljenog života teško je opisati – mene je naprosto rasplakao.

Što smatrate najvećom posebnošću serije?

–​ Serija donosi priče koje su tople i ljudske, ima savršen omjer te topline i humora, i vjerujem da će se upravo u to publika zaljubiti. Likovi su puni krvi i višedimenzionalni, šareni, a situacije u kojima se nalaze su svakodnevne i bliske, pa će se svatko moći prepoznati u njima.

Koliko vam je rad na prvom autorskom filmu “Ljeto iza nas” iz 2024., u suradnji s Doroteom Ilečić Sever​, otvorio nove vidike?

–​ Proširilo mi je interese i prema drugim granama filmske industrije, poput produkcije ili pisanja scenarija. Trebalo mi je upravo to iskustvo da shvatim što je sve potrebno kako bi se jedna ideja pretočila na ekran. Po prirodi sam znatiželjna i uvijek tražim načine kako proširiti znanje. Na setu mi je najteže dugo čekati u sobi za glumce – radije pratim kolege dok snimaju, raspitujem se o oznakama na klapi, principu šarfa, radu skriptera i svemu onome što čini filmski proces.

Kada ste prvi put stali na pozornicu i što vas je navelo da se ozbiljno posvetite glumi?

–​ Pozornica je odmalena bila dio mog života – glumila sam u predstavama, pjevala, recitirala i vodila školske programe. No trenutak kada sam shvatila da je gluma moj pravi poziv dogodio se tek u četvrtom razredu srednje škole, kada sam počela pohađati zadarsku dramsku radionicu Drama plus pod mentorstvom redatelja Vinka Radovčića. Radili smo predstavu “Moj sin samo malo sporije hoda” i tome pristupili vrlo ozbiljno. Danas, s iskustvom profesionalnih predstava, uviđam da se naša radionica u mnogočemu nije razlikovala. Upravo taj intenzivan proces i Vinkov pristup učvrstili su moju odluku da se potpuno posvetim glumi.

Što vas u glumi najviše pokreće? Osjećate li se više kao “filmski” ili “kazališni” tip?

–​ Svaki je projekt drukčiji, a s njime i ja. Nekad me privuče tekst, nekad redatelj ili sam koncept, ali uvijek uživam u isprobavanju novih stvari i istraživanju sebe kroz njih. Film i kazalište vrlo su različiti i ponekad mi se čini da za njih trebam sasvim druge “organe”. U kazalištu se više oslanjam na srce, a na filmu više koristim mozak – pred kamerom stalno razmišljam o kadru, poziciji, ponavljanju pokreta, izgovorenim riječima, a u kazalištu samo naučim tekst i osluškujem srce, koje mi najbolje pokaže jesam li na pravom putu.

Radite li na nekom novom projektu?

–​ Radim na novoj dramskoj predstavi u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Riječ je o tekstu “Lutkina kuća, dio drugi”, autora Lucasa Hnatha, u režiji Gorana Golovka. Drama se izravno nastavlja na Ibsenovu “Noru”, a ja igram njezinu kćer Emmy. Uloga je vrlo zahtjevna i kompleksna, ali ujedno i jako zabavna. Partnerica mi je Ana Gruica Uglešić, jedna od najpredanijih glumica koje sam upoznala, i velika mi je čast učiti od nje.

Kako balansirate intenzivni profesionalni ritam s privatnim životom?

– Balans između posla i privatnog života gradim kroz dobru organizaciju – jasno odvajam vrijeme za rad od vremena za odmor i trudim se da se ne isprepleću. Kad ne radim, trudim se posvetiti sebi – treniram, meditiram, čitam biografije svojih uz​ora, gledam dokumentarce i družim se s obitelji i prijateljima.

Što biste poručili mladim glumcima i glumicama koji tek ulaze u svijet glume?

– Poručila bih da ustraju, da ne odustaju i da vjeruju da je sve moguće, bez obzira na to što im drugi govorili.