Jedna od najsvestranijih glumica, ujedno i najljepših
Glumila je uz najpoznatije holivudske velikane, utjelovila je ženu koja je emancipirana, borbena, samostalna, snažna
Svijet filmske umjetnosti siromašniji je za još jednu zvijezdu. Prvoga dana jeseni preminula je i talijanska, svjetska kinematografska diva Claudia Cardinale, rođena kao Claude Joséphine Rose Cardinale (Tunis, 15. travnja 1938. – Nemours, 23. rujna 2025.).
Svjetska slava
Uz Ginu Lollobrigidu i Sophiu Loren, jedina je talijanska glumica koja je postigla tako veliku i značajnu svjetsku slavu. Zanimljivo je istaknuti da je šezdesetih godina prošloga stoljeća definirana najljepšom ženom na svijetu. Isto tako, nije zanemariva činjenica da je glumila više od šezdeset godina, i to u svim vrstama filmova. Ono što me osobno kod nje fasciniralo, bila je lakoća prelaska iz jedne u drugu, sasvim suprotnu ulogu, od talijanskih komedija, do takozvanih "spaghetti westerna", uloga u zahtjevnim dramama, do nešto ležernijih filmova, uz rad u kazalištu, na televiziji. Glumila je u više od 150 filmova.
Osim o njezinoj glumačkoj svestranosti i talentu, puno se govorilo i o njezinoj ljepoti. Sjećam se kada je, prilikom gostovanja u jednoj poznatoj talijanskoj tv-emisiji definirana kao glumica koja "zrači ljepotom, koja je poput svjetla koje obasjava, a istodobno u tim njezinim crtama lica ima i vela tajanstvenosti, mističnosti, u najpozitivnijem smislu riječi, a opet i nježnosti". Zbog svega toga bila je miljenica mnogih redatelja, te glumila je u nekim od najznačajnijih ostvarenja. Sjetimo se jednog od najvažnijih talijanskih redatelja Marija Monicellija i filma "I soliti ignoti" ("Obično nepoznati lopovi"), zatim u filmovima koje je režirao Luchino Visconti, "Gepard" ili "Vaghe stelle dell'Orsa"). Tu je i Federico Fellini (8½), Mauro Bolognini ("Il bell'Antonio", "La viaccia", "Senilità", "Libera, amore mio!"), ili Luigi Comencini ("La ragazza di Bube", "La storia"), Sergio Leone (Bio jednom Divlji zapad) da navedemo tek neke od velikana iz svijeta režije s kojima je radila, a preko oceana to su bili Abel Gance, Blake Edwards, Werner Herzog i Manoel de Oliveira. Prije nekih desetak godina Los Angeles Times nominirao ju je među 50 najljepših glumica svih vremena.
Glumila je uz najpoznatije holivudske velikane kao što su John Wayne, Sean Connery, William Holden, Henry Fonda, Eli Wallach, Orson Welles, Peter Finch, Anthony Quinn, Jack Palance, David Niven, Laurence Olivier, Burt Lancaster, Jason Robards i drugi.
Utjelovila je ženu koja je emancipirana, borbena, samostalna, snažna. Nagrađena je i na venecijanskoj Mostri, dobila je pet puta nagradu David di Donatello, isto toliko puta nagradu Nastro d'argento, tri Zlatna globusa, Nagradu Barocco...
Mjesto njezina rođenja je Tunis, gdje su rođeni i njezini roditelji Francesco Cardinale i Yolanda Greco, kao djeca obitelji koje su emigrirale sa Sicilije, nakon Prvog svjetskog rata, a učestalo su se selili. Premda su oba roditelja školovana u francuskim školama, zadržali su talijansko državljanstvo. Claudiji su materinji jezici bili francuski književni jezik te sicilijanski dijalekt, dok je talijanski književni jezik naučila tek sa 16 godina. Pohađala je škole za učiteljicu, a prvi susret s filmskom umjetnosti bio je 1956. godine, u kratkometražnom filmu kontroverznog francuskog režisera Renea Vautiera s temom ekonomske i društvene neovisnosti države. Nešto kasnije, tijekom Tjedna talijanske kinematografije u Tunisu pobijedila je na natječaju za ljepotu, nagrada je bila posjet Veneciji tijekom održavanja Mostre, a predivna 18-godišnjakinja nije tu prošla nezapaženo. Dobila je stipendiju za pohađanje filmske škole u Rimu, koju je ubrzo, nakon svega tri mjeseca te odlučila se vratiti kući. No, "zaradila" je naslovnicu popularnog tjednika Epoca. Vrativši se kući otkrila je da je trudna, i da je dijete plod nasilja. Rodila je u tajnosti, a tijekom djetinjstva sin Patrick je mislio da je njezin mlađi brat, tek kasnije su mu rekli istinu.
Prvi njezin film u Italiji bio je "I soliti ignoti" (1958.) koji je režirao Mario Monicelli, protagonista zajedno s glumcima kao što su Totò, Vittorio Gassman, Marcello Mastroianni... Prva velika i važna uloga bila je u filmu "Un maledetto imbroglio" (1959.) koji je režirao Pietro Germi, a uz njega je naučila puno toga o glumi. Uskoro su najznačajniji režiseri tražili upravo nju za svoje filmove, a njezin umjetnički otac, filmski, smatran je Luchino Visconti. Tako je počeo niz njezinih sjajnih uloga, a prema francuskim novinama, bila je definirana antagonistkinjom Brigitte Bardot: umjesto BB - CC. Za Viscontija je rekla da je bio precizan, a za Fellinija kaotičan.
Tijelo kao maska
Kada je poznati književnik Alberto Moravia 1962. godine odradio intervju s njom, usredotočio se samo na njezinu ljepotu i tijelo, na što je ona odgovorila da je "koristila tijelo kao masku, da je to instrument da bude glumica". Tijekom šezdesetih godina bila je najtraženija glumica na svijetu, a jedna njezina fotografija, bez njezinog znanja, uvrštena je u album "Blonde on Blonde" (1966.) Boba Dylana, prema želji samoga umjetnika. Kada su odvjetnici prijetili tužbom, fotografija je maknuta iz narednih izdanja. Jedan kuriozitet je da je 1967. godine tijekom prijema kod pape Pavla VI., odijevala mini suknju, što nije prošlo nezapaženo.
Sreću je pronašla uz Pasqualea Squitierija. S četrdesetak godina odlučila je ponovno postati majka, ovoga puta planirano te dobila je kćerku Claudiju. Prije veze s redateljem Squitierijem, bila je u braku s Francom Cristaldijem, producentom, koji nije dobro prihvatio prekid, te koristio je svoj utjecaj da joj oteža karijeru, no tu joj je od velike pomoći bio i poznati režiser Franco Zeffirelli, koji joj je dodijelio ulogu u televizijskoj mini seriji "Isus iz Nazareta" iz 1977. godine. Kada joj je na Berlinskom filmskom festivalu 2002. godine uručena nagrada za životno djelo, Cardinale je rekla da je sretna što je imala sjajnu karijeru.
Godine 1989. odabrala je Pariz za stalno mjesto boravka, a tijekom pandemije koronavirusa 2020. godine napustila je francusku prijestolnicu i preselila se u ruralno francusko područje kod Fontainebleaua. Nešto ranije je ostala bez voljenog Pasqualea, koji je preminuo 2017. godine.
