Prošlo je već gotovo dva i pol desetljeća od izlaska danas antologijskog “Mirakula”, koji je ubrzo nakon objave dostigao rekordnu nakladu, veću od 80.000 primjeraka, tada u formatima CD-a i kasete, a interes za njega i danas ne jenjava.

Utvrdio poziciju

Album je ovjenčan s osam Porina na dodjeli u Dubrovniku 2002. godine, uključujući i najjače kategorije, albuma godine, pjesme godine (“Oprosti”) i pop-albuma godine, potvrdivši time da su ga osim publike prepoznali i kolege iz glazbene industrije.

Pjesme koje su tada objavljene kao uspješni singlovi, “Oprosti”, “Ne odustajem”, “Libar”, “Mirakul”, “Svi moji punti kad se zbroje”, “Tajna vještina”, smjenjivale su se na ljestvicama najemitiranijih pjesama, a i dandanas su nezamjenjive na repertoaru Gibonnijevih koncerata.

Gibonni je na tom albumu utvrdio svoju poziciju jednog od vodećih kantautora s ovih prostora, uspjevši svojim pjesmama pronaći univerzalni jezik koji komunicira s najširom publikom, bez namjere da joj podilazi na bilo koji način. “Mirakul” je ujedno i album koji oslikava njegovu punu autorsku zrelost i koji mu je omogućio da u potpunome miru kreira svoju glazbenu budućnost, ne opterećujući se trendovima, čemu smo svi bili svjedoci u proteklim godinama.

Vizionarski hrabro zamišljen, kao pravo glazbeno čudo, taj je album, rekao je tada uoči njegova izlaska Gibonni, “sve ono što sam ja, ali i ljudi koji su ga sa mnom dvije i pol godine stvarali. Kako bi ovaj mirakul postao stvarnost pokrenuta je do sada neviđena produkcijska operacija koja je trebala omogućiti zamišljeno. Album je sniman u nekoliko studija na različitim geografskim dužinama u skladu s internacionalnim konceptom cijele priče i kako bi se iz svakog od njih izvuklo ono najbolje”.

Prva je ideja bila da se album zove “Mediteraneo”, prije svega zbog mediteranskog zvuka koji je Gibonni htio dodati pjesmama.

PIXSELL

- Malo duha Alžira, Tunisa, Maroka... pa Portugala i Španjolske, Francuza i Talijana..., a sve to kroz prizmu jednog Dalmatinca - govorio je Gibonni, dodajući da je tako nekako na kraju i ispalo.

Zasluge za to, bez sumnje, pripadaju i internacionalnoj ekipi vrhunskih glazbenika koji su s Gibom stvarali “Mirakul”. Ugradivši u ploču dio svog talenta, izvođačkog iskustva i žara te ravnopravno ponijevši teret u svakoj pjesmi, svi sudionici tog projekta podredili su mu svoje osobne karizme.

Sjajni suradnici

- Album je ispao kao film “Pulp Fiction” u kojem nitko nema glavnu ulogu, gotovo su svi likovi podjednako i sporedni i glavni, premda su – u biti – svi sjajni glumci”, reći će Gibonni, dodajući: “Shvatili smo da je jedini način da se posao odradi tako da svi budemo zadovoljni zajedničko istrčavanje na teren. Baš kao da smo kakva petorka NBA lige.”

Glazbenu elitu predvodi bubnjar Manu Katche – glazbenik koji je već tada stalni suradnik Stinga, Petera Gabriela, Paula Younga, Dire Straits... Zatim basist Pino Palladino, suradnik Erica Claptona, skupine Who, također Petera Gabriela, Philaa Collinsa i Eltona Johna... S obojicom je i poslije, na brojnim koncertima, Gibonni nastavio surađivati. Niz internacionalaca nastavlja priznati ugandski glazbenik Geoffrey Oryema, koji s Gibonnijem izvodi naslovnu temu “Mirakul”, otpjevanu na čak četiri jezika – francuskom, engleskom, svahiliju i hrvatskom – i čiji “intro” donosi zadivljujuću demonstraciju njegovih fantastičnih glasovnih sposobnosti. Tu je i talijanski pjevač Gaetano Curreri, frontmen skupine Stadio, koji dijeli vokale u pjesmi “Ne odustajem”. Među te se majstore bez problema uklopila i gitaristička virtuoznost Vlatka Stefanovskog, kojega ne treba dodatno predstavljati, i koji je od albuma “Judi, zviri i beštimje” Gibonnijev stalni suradnik, a za produkciju je bio zadužen Nikša Bratoš.