Saša Gerber

Saša Gerber

ALEN VECANIN
11.9.2025., 13:00
Osječki mađioničar

Saša Gerber vratio se u KBC: Lijepo je doživjeti da sitnim trikom možeš izmamiti osmijeh djetetu koje čeka na pregled

Planiram i radim na izdavanju svoje druge zbirke poezije i priče/slikovnice za djecu

U Osijeku gotovo da nema djeteta i roditelja koji ne poznaju lik i djelo osječkog mađioničara Saše Gerbera, koji već gotovo 20 godina uveseljava djecu svih dobi, ali i starije sugrađane. Vijest koja se polako proširila gradom jest da taj po struci medicinski tehničar ponovno radi na Pedijatriji KBC-a Osijek, na veselje svih roditelja i malih pacijenata.

Kako je došlo do povratka "kući", na Pedijatriju? Vaša priča zapravo i počinje baš na tom odjelu.

- Kad sam završio srednju školu, bili smo obvezni odraditi pripravnički staž, kadae me je nakon Psihijatrije i Kirurgije zapala Pedijatrija. Paralelno sa stažiranjem razvijao sam i svoju ljubav prema mađioničarstvu, te je nekako sve krenulo svojim tokom. Odmah po završetku staža jedino gdje sam se vidio raditi bilo je s malim pacijentima, te mi se ta želja i ostvarila. Imao sam sreću raditi sa super kolegicama i kolegama, kao i s liječnicima, od kojih sam mogao puno naučiti. Tada sam i uvidio koliko požrtvovnosti ulažemo svi u zdravstvu radeći ovaj posao, a jednostavno to nije bilo cijenjeno kako bi trebalo biti. Počeo sam češće nastupati i postalo je teško kombinirati posao i nastupe, te sam odlučio oprostiti se od bolnice i okušati se u drugim dijelovima zdravstvenog sustava. Na moju radost, uvijek sam radio sa super kolegama i kolegicama te sam nastojao od svakoga nešto naučiti, jer mišljenja sam da nas svaka osoba može naučiti nešto ako mi to želimo.

Kako se dogodio vaš povratak na Pedijatriju?

- Povratak kući, kako volim reći za Pedijatriju, nije se dogodio preko noći, nego spletom životnih okolnosti te moga nekoga promišljanja i traženja sebe. Dok sam vagao odluke, uvijek su se pojavljivali znakovi koji su me vraćali ovamo. Kad sam sreo jednu obitelj i kada su mi rekli da nikada neće zaboraviti kako sam utješio njihovo dijete i njih u teškim trenutcima - osjetio sam da je to to. Drago mi je što sam odmah prihvaćen od kolegica i kolega, kao i od liječnika te malih pacijenata, i lijepo je vidjeti i doživjeti da te na hodniku zaustavi grupa djece i pita jesam li ja mađioničar, te im sitnim trikom odmah izmamiš osmijeh dok čekaju na pregled. Iskoristio bih ovu priliku kako bih svim djelatnicima u zdravstvenom sustavu iskazao poštovanje i divljenje jer unatoč nekada neadekvatnim uvjetima i podcjenjivanju svoj posao obavljaju s ljubavlju, poštovanjem, hrabrošću i velikom požrtvovnošću.

Saša Gerber
MARKO KARAčIć/KUTJEVAčKI.HR

Možete li nam reći nešto više o djetetu koje vas je ponukalo da se vratite?

- Bilo je tu više primjera, jer djeca koja su ležala u bolnici kad sam radio, postala su punoljetna, pa su dolazila k meni na preglede za posao, jer radio sam na Medicini rada prije odlaska na Pedijatriju. Tako su mi znali reći da imaju fotografiju sa mnom kad su bili maleni, ili da sam radio rođendan kod njih, a ima i primjera sada srednjoškolaca koji se sjećaju kako sam pazio na njih u bolnici kada su bili maleni. Na moju sreću, komentari su uvijek bili pozitivni i to me jako veseli, jer sam se uvijek trudio dati najbolje od sebe, a kada pogledam s ovim odmakom, i isplatilo se.

Imate dogovorene termine kad nastupate za dječicu na odjelu ili je to samo na zahtjev pojedinaca?

- Poseban sustav ne postoji, jednostavno se dogodi trenutak i neka moja procjena kada bih djetetu mogao pokazati neki trik. Uvijek u džepu uniforme imam nešto sitno, kovanice ili nekakav predmet, pa kada mi se učini pogodnim i prepoznam trenutak, pokažem "čaroliju", na što djeca pozitivno reagiraju, kao i roditelji.

Kako vaša vlastita djeca gledaju na vaše mađioničarstvo i što najviše vole, koje trikove?

- Moji Katja i Matijas oduševljeni su što im je tata mađioničar i vesele se kad ih vodim sa sobom na nastupe. U početku se znalo dogoditi da budu ljuti jer ih nisam zvao za pomoćnike, ali smo to nekako riješili, jer oni svaki dan mogu gledati trikove, a ostala djeca ipak ne mogu. Također, ponosni sam striko četiriju prekrasnih djevojčica, Barbare, Lucije, Petre i Rite, pa kada pokušavam nešto novo, okupim ih sve i izvedem trik, te po njihovim reakcijama vidim je li to dobro ili nije i što popraviti.

Kako stojite s nastupima, što nam možete najaviti?

- Nastupam gotovo svaki vikend i raduje me što je većina mojih nastupa isključivo preko preporuka drugih ljudi ili su negdje gledali moj nastup, pa im se svidjelo. U posljednje vrijeme dobivam dosta pohvala za svoj rad od roditelja, što me jako veseli i motivira za neke buduće zamisli. Mislim da sam možda jedini mađioničar koji nema svoju web-stranicu i ne pridajem toliku pažnju tom marketingu, a ljudi mi se ipak javljaju iz cijele Hrvatske i šire s upitima za nastupe. Uz svoje nastupe, uskoro planiram i radim na izdavanju svoje druge zbirke poezije i priče/slikovnice za djecu, te se nadam će u neko dogledno vrijeme ugledati svjetlo dana.