Mojmir Novaković će zajedno s članovima benda Kries održati svoj premijerni nastup na ekološko-kreativnom festivalu PLANTida 13. rujna s početkom u 20 sati. Koncert će se održati u osječkom Parku kralja Držislava, kod "Školjke", a ulaz je slobodan za sve posjetitelje. Uz koncert, PLANTida donosi bogat edukativni i kreativni program, a više informacija potražite na društvenim mrežama udruge PLANTaža.

Vašu glazbu često se opisuje kao spoj koncerta i rituala. Je li taj doživljaj bio svjesno oblikovan od samog početka ili se razvio spontano? Vjerujete li da se glazbom može prenijeti nešto mistično i publiku odvesti u neki drugi svijet?

- Jako zanimljivo pitanje. Što ako kažemo da glazbom "pjevamo" sve ono sto se riječima ne može iskazati? Odgovor je vrlo jednostavan, i tu nema nikakve mistike. Mi samo pjevamo i sviramo težeći da glazbom opjevamo ono čemu glazba služi, a što je riječju, slikom ili bilo čime drugim neopisivo. Do toga smo došli ponajprije slušanjem, a nakon toga i sviranjem. Nema tu nikakve mistike ili rituala. Sve je to jedna prelijepa igra. Ne mislim da postoji neki drugi svijet, ali postoje vrata koja nam otkrivaju puno o nama samima, a koja se otvaraju kada čovjek zna slušati....

Kako uspijevate spojiti suvremene glazbene elemente s arhaičnim instrumentima poput lijerice, kavala ili dipli? Gdje pronalazite inspiraciju za takav spoj?

- Slušanje, samo slušanje... Većina ljudi (a nažalost i glazbenika) glazbu doživljava previše površno. Kada to kažem, ne mislim da to čine zbog ikakve osobne površnosti ili neznanja. Ta "površnost" proizvod je ove civilizacije što u svojoj osnovi napreduje razvrstavanjem, klasifikacijom, metrikom, logikom ... Pa je tako glazba nešto u čemu se "uživa" umjesto da se s pomoću nje otkrivaju i otvaraju obzori... ili kod lijerice, dipala ... smatra se da su "manje vrijedni" od Steinway klavira ili majstorske violine ... da dalje ne nastavljem listu svih postojećih instrumenata na svijetu i njihove "klasifikacije". Instrument nema vrijednost ako sviraču ne pomogne da pronađe ta vrata. Imam veliku sreću da sam upoznao Ivu Letunića i Andora Vegha, koji su pronašli taj odnos sa svojim instrumentima. To je jedino važno. Nakon toga sve je lako. Glazba je čista sloboda i onda se ljudi i instrumenti sami "snađu" i nastane pjesma, koncert, snimka …

Kries se često ističe kao jedan od najvažnijih hrvatskih etnosastava, s uspjesima i na svjetskoj sceni. Kako inozemna publika reagira na vašu glazbu u usporedbi s domaćom?

- Nema razlike, jer kod glazbe nema jezične barijere.

Jeste li ikada doživjeli da je publika u inozemstvu vašu glazbu protumačila na način koji vas je iznenadio, možda potpuno drukčije nego što ste očekivali?

- Ne bih rekao, i u Hrvatskoj kao i bilo gdje u svijetu nailazio sam na ljude koji su mi "odzrcalili" neke stvari kojih nisam niti bio svjestan. Ali to su uvijek "zanimljivi ljudi" kod kojih je podjednako važno odakle su i tko su.

Kada biste radili glazbu za film, koji bi to žanr bio i zašto?

- Ne vjerujem u umjetničke pa tako ni filmske žanrove. Film se radi za ljude, a svi ljudi teže za ljubavlju i smislom.

U Osijeku ćete 13. rujna 2025. nastupiti na ekološkom festivalu PLANTida, u organizaciji udruge PLANTaža. Što publika može očekivati od tog koncerta? Je li to ujedno vaš prvi nastup u Osijeku?

- Da, ne mogu vjerovati, ali izgleda da je ovo prvi nastup Kriesa u Osijeku. S Legenom sam nastupio nekoliko puta, ali s Kriesom nikada. Nemojte ništa očekivati, jer najbolje stvari u životu se uvijek dogode neplanirano i neočekivano.

Zašto vam je važno čuvati naš dom, planet Zemlju? Smatrate li da kao društvo možemo, i moramo, učiniti više u tom smjeru?

- Ljepota, to je jedina poruka koju imam. Ne mislim da se bilo komu može na bilo koji način reći što je dobro, a što loše kao čovjek činiti/gospodariti u svom domu, zato ne vjerujem ni u uvjeravanja, a pogotovo ne u "zabrane". Što poručiti? Ljudi su već milijunima godina na Zemlji. Osobno sam stava da će ionako sve prekriti trava, šuma, voda... kao što to radi kroz milijune generacija. Vidjeti ljepotu u tome je puno važnije nego bilo koje dostignuće čovječanstva. Najčešće su najmlađi i najstariji među nama te ljepote i najsvjesniji. Učimo od djece i starijih ljudi, pogotovo sa sela.