Nadolazećeg četvrtka u programu Nove TV počinje nova, devetnaesta sezona emisije “Provjereno”. Dugovječni domaći istraživački magazin u novoj sezoni donosi promjene u vizualnom identitetu, no i u novoj sezoni otkrivat će mnoge priče koje, kako kažu, moraju biti ispričane.

U povodu nove sezone “Provjerenog” u našem televizijskom prilogu donosimo intervju s Emom Branicom. S voditeljicom i reporterkom razgovaramo o pojedinostima nove sezone, njezinu i općem odnosu prema istraživačkom novinarstvu i drugim temama.

Ema, pred nama i vama nova je sezona magazina “Provjereno”. S tolikim odjecima i značenjem “Provjerenog” u nas, kakvu sezonu najavljujete?

- Bit će svega, to vam mogu garantirati. Veselimo se svakoj sezoni i u svakoj dajemo baš sve od sebe, pa će tako biti i u ovoj! Uporni, profesionalni i saveznici onih čiji se glas treba čuti! Ovo ljeto je i “Provjereno” postalo meta prevaranata, i to onih sofisticiranih, koji su ukrali lik i naše djelo kako bi varali ljude, uskoro ćete više detalja saznati i o tome.

Govoreći o dugovječnosti “Provjerenog” na malim ekranima, kako su se domaće boljke i problemi mijenjali kroz vaše profesionalno razdoblje?

- Dugo sam razmišljala o odgovoru na ovo pitanje jer ne želim biti negativna i reći da se ništa nije promijenilo. Svaka dekada nosi nešto svoje i promjena ima. Mijenjaju se zakoni, a time i prava. Ponekad se čini da se promjene događaju puževim korakom. U Hrvatskoj ima toliko mjesta za napredak i toliko toga što valja ispraviti da mi je teško ovako nabrajati. Uostalom, nema toliko mjesta.

Koje probleme smo kao društvo nadvladali, a koji su nam kronični kroz godine, pa i dandanas?

- Često razmišljam kako je naše društvo lako zavesti, pa se raspravlja o prošlosti, a ne o budućnosti. I mislim da nismo baš puno toga nadvladali kao društvo, dapače mislim da smo u krizi. Nasilje u obitelji i vršnjačko nasilje su u porastu, kultura dijaloga lagano hlapi, imamo ekonomsku, socijalnu i moralnu krizu... Mogla bih nastaviti niz u nedogled.

Ema Branica

NOVA TV

Nastavno na to, kako se u novinarskoj profesiji ne bavite radosnim temama, dopuštate li da teške teme preuzmu vaše raspoloženje?

- Trudim se da negativa ne preuzima raspoloženje i, recimo, mi u redakciji često se koristimo smijehom kao terapijom, vjerojatno bismo poludjeli da nismo baš takvi. Smijemo se, šalimo, radimo smicalice kao osnovnoškolci. Bez toga bilo bi puno teže. S teškim temama živimo 24 sata na dan do emitiranja, a i nakon emitiranja, do raspleta ili pomaka slučaja. Sve nas to pojede, zato se trudim što više u slobodno vrijeme opuštati, svaki dan se smijati i hodati što više da razbistrim misli.

Kakav je odnos javnosti i vlasti prema istraživačkom novinarstvu? Ponovno se aktivirao slučaj vaše kolegice iz redakcije Danke Derifaj, kako ste kao redakcija reagirali na njezin slučaj?

- Općenito govoreći, mi novinari često smo glavni krivci i mete za uvrede, ali kad ljudi dožive probleme ili nepravdu, onda nas vide kao jedini spas. Vlast deklarativno podržava istraživačko novinarstvo, no ne i ako je ona i njoj bliski tema. Uvijek ćemo podržavati sve one koji časno i profesionalno rade novinarski posao, baš kao što Danka radi. Obrušavanje na one koji rade u javnom interesu i upozoravaju na bespravnost sumrak je bilo kojeg društva.

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Je li se promjenom konzumacije medija promijenio i vaš pristup istraživačkom novinarstvu ili način obrade teme?

- Postulati istraživačkog novinarstva nikada se ne mijenjaju, koraci su uvijek isti. Sada je više alata i više javno dostupnih podataka te općenito podataka na internetu. Možda je malo lakše naći nečiji kontakt, ali ne i ući nekome u trag. Mi smo televizijski format, pa tu uvijek postoji briga oko, kako mi kažemo, “slike”, nije dovoljno samo napisati činjenice i ono što smo otkrili, nego priča mora biti vizualno i zvučno dojmljiva. I to je uvijek bilo tako u televizijskom svijetu i bit će, svaki naš prilog je kao mali dokumentarac i to se ne mijenja. Ono što me veseli jest što puno mladih ljudi prati “Provjereno” i preko drugih kanala, naših društvenih mreža i portala, pa me nije strah za budućnost. Potrebe za istraživačkim novinarstvom uvijek će biti.

Što ste tijekom televizijske karijere naučili o sebi, drugima, svijetu oko nas, svemu ostalome?

- Svijet je jedno okrutno mjesto, ljudi također, ali dobro je jače od svega. Uvijek treba vjerovati u dobro.

Imate li ideju čime biste se bavili da niste novinarka?

- Da imam ideju, možda ne bih bila više novinarka. Šalim se, zaista se ne vidim nigdje drugdje.

U našem intervjuu otprije dvije godine kažete da volite more, brodove, ribarenje, maslinarstvo... Kako ste proveli ljeto na zalazu?

- Strastvena sam obožavateljica ljeta, to mi je najdraže godišnje doba! Provela sam ga s partnerom i obitelji. I uvijek mi je premalo ljeta, premalo mora, premalo brodova i ribarenja. Ali tu su masline i veselim se tom razdoblju. Taman kad se zahukta sezona, bijeg na dva dana u maslinik pravi je dar.

I za kraj, kako je ovo intervju za naš televizijski prilog, kada ne proizvodite televizijski program, uz koji se sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

- Obožavam dokumentarce, posebice o životinjama i našem planetu. Ipak, najčešće se opuštam uz kriminalističke serije, kao da mi nije dosta kriminala i tmurnih priča. Ponekad se pitam je li u redu da me baš to opušta. Onda sam shvatila u čemu je kvaka, svaka krimiserija ima sretan kraj i pravda bude zadovoljena. n