Kalifornija, Bugarska, Istra i Nizozemska – nije sat geografije, već neki od terena koje je ove godine u poslovne svrhe posjetila Dijana Kardum. Dugogodišnju novinarku Nove TV posljednjih nekoliko godina gledamo kao dio redakcije IN magazina, a u intervjuu za naš televizijski prilog dotičemo se brojnih pojedinosti njezine poslovne svakodnevice.

Za IN magazin pratite mnoge zanimljive događaje. Radite intervjue s poznatima, reportaže s velikih manifestacija… Jesu li to teme u kojima ste se uvijek htjeli izražavati?

- Nikad nisam mislila da ću biti novinarka. Čak i dok sam studirala na Fakultetu političkih znanosti, nekako sam mislila da ću završiti u odnosima s javnošću. No i prije samog završetka faksa počela sam raditi na Novoj TV, krenula sam odmah s lifestyle, showbizz temama, prvo na portalu Dnevnik.hr, zatim u Dnevniku Nove TV i onda u IN magazinu. Brzo mi je to postalo jako zanimljivo. Uloga televizije je da informira, ali i da zabavlja, pa se nekako nadam da upravo to i radim, da se ljudi uz minute koje pripremimo opuste i zabave. Tako da, nisam mislila da ću se baviti ovim temama, ali drago mi je da je tako već 13 godina.

Koja vam je najdraža, a koja najteža pojedinost rada na televiziji?

- Najljepše mi je i najdraže što mogu upoznati mnogo ljudi, iskušati nešto što možda ne bih, pa čak i otputovati na neka mjesta koja mi se ne bi našla na listi privatno. Volim slušati tuđe priče, vidjeti čime se sve ljudi bave, i tako na neki način učiti. Televizija je dinamična, svaki je dan drukčiji, i to mi se sviđa sve ove godine. Najteža stvar je stres kojeg ima u svakom poslu. Nekad stvari ne idu kako ste mislili, ali i taj dio prihvatim.

Kako vam protječe ova poslovna godina? U Los Angelesu i Bugarskoj ste pokrivali filmske teme...

- Da, ova godina koja je tek na polovici bila mi je jako uzbudljiva i jako sam sretna zbog toga. Imala sam priliku pratiti Oscare u Los Angelesu, što je, vjerujem, želja svakom novinaru koji se bavi ovim temama. Zanimljivo je bilo vidjeti kako se to sve tamo priprema i nije bilo nimalo kako sam zamišljala. Očekivala sam veliki šušur, no oni su, bit će, u Hollywoodu naviknuli na sve, pa nije toga bilo. U Sofiji sam, kao i u Los Angelesu, bila prvi put. Pratili smo polufinalni krug žiriranja za prestižnu međunarodnu nagradu Emmy, koju je ovaj put organizirala United Media i Nova, televizija iz Bugarske. Imala sam priliku malo vidjeti i grada, a kod oba putovanja me veselilo i druženje s kolegama iz drugih medija. Ono što je zajedničko tim putovanjima je što sam imala i javljanja uživo. U Los Angelesu su bila baš ona prva u životu i bilo je treme, a u Sofiji je već bilo malo lakše.

Koju televizijsku reportažu biste izdvojili kao najdražu?

- Ne mogu izdvojiti najdražu, ali mogu izdvojiti neka snimanja koja su mi ostala u sjećanju, poput onog s DJ-em Paulom Van Dykom koji je tijekom cijelog razgovora gledao mojeg kolegu snimatelja Andriju Vučkovića, na kraju me zamolio da ih fotografiram jer ga je Andrija jako podsjećao na grčkog ministra financija Janisa Varufakisa. Bila sam pozitivno iznenađena kad sam snimala i Armina Van Buurena. Snimali smo ga dvije godine zaredom i drugi put kad su nas predstavljali, rekao mi je rekao: “Mi se već znamo.” Volim gastroteme, pa mi je uvijek drago kad nešto novo kušam. Tako sam se upravo vratila iz Poreča, gdje su mi Sead i Sanja, bivši kandidati MasterChefa, pripremili beef carpaccio dimljen na kubanskoj cigari i desert s bijelim tartufom. Svako snimanje ima neku anegdotu ili posebnost, pa svako ostavi i neki trag. Ne mogu zaboraviti kad smo snimali proslavu dana jednog mjesta. Ljudi su pekli janjetinu vani i nudili nas cijelo vrijeme, međutim meni je bilo toliko vruće i od sunca i od vatre da mi nije bilo do hrane. Oni su mislili da se sramim, pa su me doslovno išli hraniti. Isto tako kad sam bila u Splitu u dopisništvu na zamjeni - prvo snimanje sajam u Zadvarju, samo ću reći da smo već u 11 sati feštali uz pečenje i harmoniku.

Koju poznatu osobu biste htjeli ugostiti u televizijskom intervjuu?

- Voljela bih da sam imala priliku snimiti papu Franju. Tu bih imala more pitanja, pogotovo nakon što sam pročitala njegovu autobiografiju. Od drugih nemam nekih želja. Voljela bih samo pratiti Eurosong, to me jako zanima otkad sam bila djevojčica.

Prezime Kardum potječe od latinske riječi “carduus”, što znači “bodljikava biljka”. Biste li sebe opisali takvom (smijeh)?

- Nisam to znala (smijeh). Inače se uvijek trudim biti pristojna, ali znam biti i bodljikava. Sve ono što sam inače znala prešutjeti, sad otvoreno kažem; nekad ubodem i nekim sarkastičnim komentarom, ali trudim se da toga ipak ne bude.

Što ste kroz svoju karijeru naučili o televiziji, sebi i ljudima?

- O televiziji sam naučila da je potrebno jako puno posla i truda za nešto što će na televiziji trajati tek koju minutu. Da je uzimanje voxa i najzahtjevniji zadatak. Snimatelji su me naučili i da kad vidim da ljudi idu prema meni, najčešće će tražiti od nas rješenje nekog problema. S ljudima sam naučila da moram biti spremna na sve, da će biti prekrasnih iskustava, ali i da će te ljudi prilično zeznuti. O sebi, tu ću citirati Oscara Wilda: “I’m not young enough to know everything.”

Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli?

- Trenutačno najviše uživam u druženju sa svojim šestomjesečnim nećakom Valom, to mi je najdraže. I kao svakoj ponosnoj teti, sve što on radi, to mi je najzanimljivije i najbolje. I on je najbolji. Trudim se ići vježbati iako mi se po ovoj vrućini ne da nikamo. Jednom tjedno idem na pub kviz, a veseli me kad se s obitelji i prijateljima okupim negdje oko stola, na nekom druženju, pa se lijepo ispričamo i nasmijemo.

Kako provodite ljeto?

- Ovo će ljeto biti radno jer mi je plan neko dalje putovanje krajem godine. Ali ne mogu se požaliti, posao me je odveo samo u posljednja dva tjedna na more, u Pulu, te u Nizozemsku. S druge strane, kad sam i u Zagrebu, dobro je, grad je prazniji, pa je manja gužva po cestama.

Koje su vam omiljene ljetne radosti?

- Jako se volim kupati, no ne volim se sunčati, tako da se nikako neću izležavati na plaži. Nekad sam znala i roniti s bocama, međutim posljednjih godina nisam imala priliku za to. Knjiga je obvezna - sada je na repertoaru “Kad tijelo kaže ne” Gabora Mate. Za hipohondra poput mene možda i nije najbolje (smijeh), a prije toga bio je “Chinok” Bekima Sejranovića.

I za kraj, uz koje se TV sadržaje opuštate u slobodno vrijeme?

- Gledam što proizvedemo, a i vijesti, tj. Dnevnik popratim jer je važno biti informiran. Jako volim europsku kinematografiju, tako da ću prije birati neke europske serije, pogotovo ako je u pitanju skandinavski noir - to će mi uvijek biti prvi izbor. Nedavno sam čitala knjigu “Sasvim obična obitelj”, pa sam poslije gledala i seriju. Uvijek mogu pogledati seriju “The Office” ili Mućke, da sto puta to pogledam, ne bi mi dosadilo. n