Ana-Marija Vuković
NOVA TV
11.7.2025., 12:08
Urednica Sporta Nove TV

Ana-Marija Vuković: Imam fenomenalan tim, koji to potvrđuje rezultatima i nagradama

Oduvijek smatram da su najvrjedniji ljudi s kojima radim i surađujem te čista ljubav prema sportu i novinarstvu

U ovotjednom broju televizijskog priloga ugostili smo Ana-Mariju Vuković. Urednica Sporta Nove TV u novinarstvu je već trideset godina. Nakon vrijednih posljednjih tjedana, obilježenih prijenosima Lige nacije i hrvatske nogometne reprezentacije, o brojnim pojedinostima razgovaramo s vještom novinarkom.

Nedavno je sportska redakcija došla na svoje prateći Final4 Lige nacija i kvalifikacije Vatrenih. Koliko je tih dana bilo "gužvovito" u vašoj redakciji?

- Bilo je jako "gužvovito", radili smo uglavnom bez radnog vremena jer trebalo je odraditi u tjedan dana šest utakmica, pet odjavnih i najavnih emisija te naravno servisirati potrebe newsa. Kada su utakmice uz koje idu i emisije u pitanju, ja sjedim u režiji, tako da smo svi radili i noćne smjene (smijeh). Ali to je tako kada su veliki projekti u pitanju, naviknuli smo. No poslije smo bili jako sretni i zadovoljni odrađenim poslom jer su rezultati gledanosti bili odlični, a debitanti na komentatorskoj i voditeljskoj poziciji, Ivan Forjan i Stipe Antonijević, dobili su mnogo pozitivnih reakcija.

Kao urednica sporta vodite sportske novinare. Sportski rečeno, kakav tim imate pod sobom?

- Imam fenomenalan tim, koji to konstantno potvrđuje rezultatima i raznim strukovnim nagradama. Ima nas devetero, sve su to već iskusni i prekaljeni profesionalci: kolegica Anita, Sladoljev, Lugonjić i ja imamo više od 20 godina iskustva rada u sportskom novinarstu, srednja generacija Boban, Antonijević, Forjan i Šepat deset godina i više, a najmlađi član nam je Josip Čabraja, njega odgajamo (smijeh). Svi smo jako bliski, spremni podmetnuti leđa jedni za druge, sve probleme rješavamo na tjednim sastancima, naša WhatsApp grupa stalno je u pogonu, zbog posla, a još puno više zbog zezancije. Imamo specifičan smisao za humor, koji je često i naše pogonsko gorivo. Kada treba potegnuti, svi su spremni na to, a kada se može raditi malo laganijim tempom, to iskoristimo jer znamo da obično kratko traje.

Sportske novinarke u našoj su zemlji malobrojne i odabrane. Kako opisujete rad ostalih kolegica, koju biste posebno istaknuli?

- Mislim da je kolegica sve više. U odnosu prema dobu kada sam ja počinjala, sada ih ima puno, a sigurna sam da će taj broj i dalje rasti. Nije na meni da ocjenjujem rad kolegica na ostalim televizijama. Ja samo mogu reći da sam sretna što radim s Anitom Kajtazi Roth jer je ona, baš kao i ja, "old school" novinarka. Mi smo stara škola, koja je naviknula da je sportsko TV novinarstvo "prašinarenje", nema tu glamura ni luksuza. Meni je jedna od mentorica bila Milka Babović, koja me jednom upozorila da mi je tijekom emisije kosa previše padala na lice, pa sam je pokušavala maknuti. To je za nju bilo nepotrebno odvraćanje pozornosti od onoga što govorim. Tako je odgajana naša generacija, tako da nas je možda vrijeme u nekim stvarima i pregazilo (smijeh).

Ana-Marija Vuković
NOVA TV

Koji sport vam je najdraži za praćenje, što privatno što poslovno?

- S obzirom na to da radim u newsu i da sam urednica, pokušavam pratiti što više toga. Iskreno, najviše uživam u vrijeme Olimpijskih igara, obično tada i uzmem godišnji jer sam onda napokon u prilici u miru pratiti sve sportove kojih više baš i nema ili ih ima rijetko u TV prijenosima. Poput ritmičke i sportske gimnastike, skokova u vodu, sinkroniziranog plivanja... Oduvijek su me najviše privlačili sportovi koji su zahtijevali i neke artističke vještine, a voljela sam pogledati i neke adrenalinske sportove.

Možete li izdvojiti najdraži teren s kojega ste izvještavali?

- Otkad sam na Novoj TV urednica, ne odlazim često na terene, prepuštam to mlađim kolegama. Odlazila sam na njih dok sam radila na nacionalnoj televiziji, kao mlada novinarka, pa mi je svakako jedan od najzanimljivijih bio praćenje Olimpijskih igara mladih u Moskvi 1998. Na teren nas je vodio Olimpijski odbor. Bio je to jako zanimljiv teren, u trajanju od deset dana, s puno dogodovština. A u Moskvi sam onda gledala i utakmicu za treće mjesto na SP-u u Francuskoj, kada su se Vatreni prvi put afirmirali na velikoj sceni.

Nova TV obilježava 25 godina postojanja. Na toj ste televiziji od njezinih početaka, stoga kako opisujete radni vijek na televiziji?

- Počeli smo dosta skromno. Pogotovo je to meni izgledalo skromno jer sam pojam o televiziji stekla radeći na nacionalnoj televiziji, koja je u to doba i dalje bila TV medij broj jedan. Mi smo stvarali nešto novo, drukčije, komercijalno. Bilo je dosta ismijavanja jer smo bili uvjereni da ćemo svojim pristupom postati najgledaniji. Uz veliki entuzijazam, puno truda, a polije i uvođenjem nekih tehnoloških noviteta na ove prostore, polako smo se probili do broja 1. Rad na televiziji vrlo je kompleksan. Naši gledatelji uglavnom ne znaju da za desetak minuta sporta koje vide u svojim domovima svaki dan oko 20 sati mi u redakciji i kolege na terenu radimo cijeli dan, od jutra. TV novinarstvo je specifično jer je dug put do finalnog proizvoda – od snimanja na terenu, kopanja po arhivi, priprema za montažu, pisanja teksta, grafike, montaže. Ovisite o nizu ljudi koji pridonose nekoj reportaži koja traje dvije minute. U proizvodnji i emitiranju jednog takvog priloga sudjeluje i desetak ljudi. Novinar ne ovisi samo o sebi i zato je tim s kojim radiš iznimno važan. Ako nemaš dobro snimljenu i montiranu sliku, tvoj tekst znatno manje vrijedi jer je televizija vizualni medij. Oduvijek smatram da su najvrjedniji ljudi s kojima radim i surađujem te čista ljubav prema sportu i novinarstvu.

Možete li se prisjetiti svojih novinarskih početaka?

- Prošla sam audiciju za sportsku emisiju "Arena". Bilo je to '94. ili '95., ne sjećam se točno. Znam samo da su mi rekli: "Mala, prošla si, sljedeći tjedan si u studiju uživo." Bila je to tada najgledanija sportska emisija. Tada je to funkcioniralo vrlo jednostavno. Bace te u vatru pa 'ko preživi, preživi. Ja sam preživjela i uskoro počela osim voditeljskih raditi i novinarske zadatke. Prvo snimanje mi je bilo PH u padobranstvu. Pa je na red došlo uređivanje i vođenje emisija "Sportski pregled", pa "Dnenvik", pa "Nedjeljno sportsko poslijepodne", pa komentiranje klizanja, jedrenja, ritmičke gimnastike... Uglavnom, lijepo provedena novinarska mladost, bez interneta, bez društvenih mreža... Rekao bi jedan moj kolega: Ulovila si zadnji val novinarskog romantizma. I drago mi je da jesam.

Kako se kroz godine mijenjala televizija i vaša poslovna svakodnevica skupa s njome?

- Mijenjala se puno. Krenuli smo vrlo skromno, bez puno tehničkih mogućnosti, ali i bez puno iskustva u mnogim segmentima, pa smo se snalazili kako smo znali. Ono što je nama oduvijek bilo najvažnije jest da je Nova TV otpočetka voljela sport. Mi smo prenosili i skijanje, i košarku, i borbe Cro Copa, i nogometnu Ligu prvaka, i rukomet, i UFC, i, naravno, sada već sedam godina, nogometnu reprezentaciju. Što god smo im stavili na stol, kolegi koje su ovdje kao i ja otpočetka (Saša, Stipe, Anita) prihvatili su izazov i spremno komentirali bilo što, odlazili na bilo koje terene. A nisu imali iskustva, ali su imali hrabrosti i entuzijazma. Naravno da smo prolazili kroz svakakve situacije, a mnogima se i dandanas smijemo. No sve te to gradi kao novinara, komentatora i reportera, a gradilo je i samu redakciju, jer je kroz nju prošlo dosta ljudi.

Tko vam je za rada na televiziji dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Dvoje mojih mentora - Milka Babović i Boris Mutić. Jednog dana dok sam joj asistirala na prijenosima klizanja Milka me je dovela pred redakcijske prozore i rekla: "Vidiš sve one zgrade prekoputa koje na krovovima imaju antenu? E, pa svaka ta zgrada ima i televizor. E, pa sada zamisli da u svakom tom stanu sjedi osoba koja zna više od tebe u klizanju. Kada budeš komentirala, ne lupetaj, ne blebeći, ako ne znaš, šuti." A Boris Mutić mi je, kad sam počela raditi Dnevnike, rekao: "Ne brini se ako pogriješiš, čak bi trebala nekad i namjerno pogriješiti da ljudi znaju da nisi robot, nego čovjek i da je to program uživo."