Nekadašnja studentica AUKOS-a i poznati glas Slavonskog radija, a danas omiljena reporterka N1 Hrvatska objavila je dirljivu baladu posvećenu pokojnom djedu. Mateja Ištuk stihovima "Ne dam nikom na nas" rasplakala je i one najtvrđih srca golemim nabojem iskrenih emocija, poznatim pečatom mlade glazbenice u usponu.

Druga autorska pjesma, četvrti singl, i prvi pod renomiranom kućom Hit Records, nastala je u suradnji s jednim od najpoznatijih kompozitora i tekstopisaca u regiji, Miroslavom Rusom. Sama glazba njezino je djelo, a vrhunski aranžman potpisuje Mihael Blum. Sjećanje na voljenog Mirka zauvijek je sačuvano u notnim zapisima, a njegova Garava ispričala nam je sve o nastanku pjesme, neizmjernoj ljubavi koju su dijelili i glazbenim snovima.

Što vam "Ne dam nikom na nas" znači osobno?

- Svi koji me znaju, znaju tri stvari o meni – da sam vrlo emotivna, da sam luda za Backstreet Boysima i da mi je dida bio, još uvijek jest i uvijek će biti sve na svijetu. Volio me slušati kako sviram i pjevam. Kada sam htjela odustati od glazbene škole, kada sam bila bezvoljna da vježbam klavir, uvijek me gurao i motivirao da ne odustajem. Njegov odlazak mi je bolan jednako kao i tog dana, odnosno tog trenutka kada sam saznala da nas je napustio i kada smo ga pokopali. Tako da sam u silnom emotivnom umoru, nakon sat vremena plakanja na groblju, samo rekla "kad već toliko plačem, kad mi je već toliko teško, molim te da bar neka pjesma iziđe iz svega toga" – i tako je i bilo. Došla sam kući, pobjegla u svoju sobu u osamu, sjela za radni stol i na polovini papira počela pisati. Eto. Zvuči previše filmski, kada bi mi netko to ispričao, možda mu ne bih povjerovala, ali takav je i naš odnos bio – nestvaran, filmski. Možda fizički nije više tu, ali je ipak "tu".

OSOBNA ARHIVA

Kako je izgledao proces stvaranja pjesme i je li bio emocionalno težak?

- Proces stvaranja pjesme bilo je vrlo kratak, moram priznati. Ni jedan tekst koji sam dosad napisala nije izišao lakše i brže kao ovaj, a ni glazba. Kako sam pisala tekst, tako je i glazba paralelno dolazila. Nisam previše razmišljala dok sam pisala, moram priznati, tekst je samo izlazio iz mene. Teško mi je bilo kad sam došla u studio snimiti vokal - uz svu instrumentalnu pratnju, pogotovo samo klavir na početku, bilo mi je toliko emotivno da sam dobar dio snimanja plakala i pjevala. Tek sam tad osjetila težinu pjesme, kada je došlo do spoja riječi i klavira te mog načina pjevanja, kada sam tek i ja, pjevajući, shvatila jačinu napisanih riječi.

Tekst potpisujete zajedno s Miroslavom Rusom. Kakav je osjećaj surađivati s tako cijenjenim autorom?

- Još uvijek čekam trenutak kad ću se probuditi i shvatiti da je sve ovo samo san. Nikad u svojih 27 godina nisam pomislila da ću uopće surađivati s Miroslavom Rusom, a kamoli na tek četvrtom singlu! Oduvijek sam smatrala da će moje pjevanje ostati crkveno ili pod tušem, jer sam iz malog grada, nisam iz bogate ni glazbene obitelji i put mi je izuzetno težak do bilo kakvog glasa, no izgleda da se trud uistinu uvijek isplati. Ne bih rekla, samo trud – glazbom se bavim od doslovno treće godine, dok još sebe nisam bila svjesna kao osobe, tako da je meni glazba suđena, kao i ja njoj. Kako smo se ona i ja pronašle, tako je negdje u zvijezdama bilo zapisano da se Rus i ja nađemo na našim životnim putevima. Veseli me sve što je pred nama!

Videospot je nastao u Vukovaru u režiji Marka Džavića. Što simbolizira prazna stolica i što vam osobno uopće znači sama lokacija snimanja? Ima li poveznica s činjenicom da vam je djed bio branitelj?

- Ne, pjesma nema nikakve veze s ratom, odnosno ne povezujem njega s time što je sve prošao "91. u Vukovaru. Kao i velika većina, nažalost, prošao je kroz što je prošao, sudjelovao je u koloni, što je i dokumentirano, te javnosti dostupno online, ali ova je pjesma isključivo vezana uz nas dvoje, naš odnos i sve samo naše. Tako je i lokacija odabrana, nije bilo baš previše razmišljanja. Vukovar je moj grad, pa mi je poseban i bitan po mnogočemu, a ako gledamo iz kuta pjesme, ta je važnost opet na visokoj razini – pjesma je posvećena osobi s kojom sam se smijala, plakala, rasla, odrastala..., sve to ni manje ni više nego u Vukovaru. Na svim lokacijama se nalazim uz dvije stolice, od kojih je jedna roza, djevojačka, a druga drvena, baš starinska i upravo je ta stolica uvijek prazna. Upravo prikaz prazne stolice simbolizira odsutnost osobe (kojoj su pisani stihovi). Umjesto da se direktno tuguje, nekako sam više htjela okrenuti na sjetu, a onda na samom kraju spota i prikazati pravu priču, odnosno poruku pjesme – da nije klasično ljubavna, posvećena nekom dečku s kojim sam prekinula ili slično, nego da je priča znatno drukčija.

Ovo je ujedno i vaša prva suradnja s produkcijskom kućom Hit Records. Kako je došlo do nje i kako ste zadovoljni konačnim rezultatom?

- Rekla bih, spontano, slučajno, no ništa ustvari nije slučajno. Ne znam koja je točno poveznica, ni ja još nisam svjesna kako je došlo do svega ovoga, no presretna sam što jest. Kao da se od moje treće pjesme lagano sve slagalo da dođe do susreta mene i ekipe iz Hit Recordsa. Rus i ja smo se pronašli, lijepo se slažemo, još ljepše surađujemo i to je najvažnije, pronaći pravi tim, a ja ću skromno reći kako sam ga našla u samim početcima svoje ozbiljne karijere! Razumijemo se potpuno – često ne izgovorim misao do kraja, a Blum već zna na što mislim. Kratko objasnim ideju, a on ju prenese baš tako kako sam čula u svojoj glavi. Jako sam zadovoljna, nadam se, i oni. Stvarno se veselim svemu što nam dolazi. Dobro utječemo jedni na druge, imamo lijepu komunikaciju, voljna sam učiti i raditi i iz toga ne može ne izići samo najbolje.

Pjesma je službeno objavljena prije dva tjedna. Kakve su reakcije vaših bližnjih i javnosti i jeste li to uopće očekivali?

- Nisam očekivala da će reakcije biti ovoliko pozitivne, moram biti iskrena. Bojala sam se da će proći ispod radara s obzirom na to da je ipak ljeto i ljudi traže vesele, zabavne pjesme, a ova je ipak toliko intimna, osobna i emotivna. No na kraju dana svi smo samo ljudi od krvi i mesa, svi imamo emocije i nekog svog na koga pomislimo već na prvim stihovima. Probudila sam toplu, osjetljivu, emotivnu stranu u svakom slušatelju i iznimno mi je drago zbog toga. Stalno smo u nekoj žurbi, ne procesuiramo emocije (kakve god one bile) i često "gutamo", a to nije zdravo. Čak su se i najtvrđi orasi rasplakali na ovu pjesmu, što me iznenadilo, a pogotovo kada vam kažem da su velik dio njih muškarci!

Pjesma je ujedno i način da se sjećanje na vašeg djeda zauvijek sačuva, u notama i srcu. Kakvu ste to "neobjašnjivu poveznicu" imali i čega se sve rado prisjećate?

- Joj, jako je puno priča, savjeta, pjesama koje me dida naučio, koje je dijelio sa mnom, uspomena također..., teško je to sve sažeti, no mislim da pola moje generacije s fakulteta zna njegovu možda najdražu, a to je odgovor na "hvala" – "od hvale se ne živi, daj 100 kuna"! To je svima bilo toliko simpatično da su se i oni počeli time koristiti u komunikaciji sa mnom. Volio se šaliti, s njim je uvijek bilo veselo, no znali smo i ozbiljno razgovarati. Energije su nam se poklapale, nikad se nismo prepirali ni svađali, uvijek smo toliko otvoreno razgovarali i držali se zajedno..., sve toplo, lijepo i pozitivno jednostavno je prštalo iz nas. Ja bih bila deset puta bolje kada bih ga samo vidjela, a kamoli čula, zagrlila. Pamtio je sitnice, detalje i vodio računa o njima – da mi ubere najcrveniju jabuku iz vrta, da prvi nazove za rođendan, da legne na vrijeme da se stigne odmoriti dok ja dođem "na kavu"..., sitnice su, ustvari, najveće. Ako to nije ljubav, ne znam što je.

Kakvi su vam planovi za budućnost i možemo li očekivati novu pjesmu ili čak album?

- Trenutno mi je plan pustiti da ova pjesma prodiše, da ju ljudi osjete i da ona jednostavno dopre do što većeg broja ljudi, do njihovih srca. Slavonija me već dobro zna, no sada je vrijeme i za ostatak Hrvatske. Naravno da je u planu ubrzo i idući singl, a onda, ako Bog da, i album. No idem iz dana u dan, korak po korak. Osluškujem sebe, svoje srce i emocije, ali i potrebu ljudi. Kako svoje potrebe i emocije uskladiti s njihovima. Drago mi je što sa svakom novom pjesmom dobijem komentar "ova ti je najbolja do sada", tako da ću dati sve od sebe da ne razočaram svoju malu, ali ipak tako veliku publiku, i da iduća pjesma bude "najbolja do sada".