Biti dva desetljeća na pozornici uz Juru Stublića i grupu Film znači i sazrijevati kao glazbenik, učiti od veterana rock 'n' rolla naših prostora, ali s vremenom i početi razmišljati o vlastitom glazbenom putu. Prije nekoliko godina gitarist Borna Čop odvažio se i na kantautorsku karijeru, a da je na pravom putu, pokazuju uspješni singlovi koje su objeručke prihvatile radijske postaje - "Sestro noći", "Svjetla Zagreba", "Znakovi ljubavi", "Ljeto ljubavi", "Što ćemo sad s tim", "Otisak parfema" i "Opet sam". Već po nazivima pjesama osjeti se da Borna pjeva o ljubavi i svim njezinim izvedenicama, odnosno o životnim temama koje ga okružuju. Tijekom sad već dugogodišnje karijere kretao se među svojim gitarističkim i glazbenim herojima, stoga i ne iznenađuje da je neke od njih okupio na svom prvom studijskom albumu nazvanom "Radio drama", objavljenom za Croatia Records.

Kakav je bio kreativni proces nastanka albuma i tko ti je sve pomogao u snimanju?

- Za kreativni proces jedino je predvidljivo da je nepredvidljiv i da ti inspiracija za stih ili rif može doći u najneobičnijem trenutku. Za mene je tada ključno odmah zapisati ili snimiti to što sam smislio, jer ako ideju odmah ne zabilježim, ona nepovratno odleti nekom drugom s "izoštrenim prijamnicima". S tekstovima je nešto lakše, kad složim osnovnu melodiju, bistrim tekstove dok se ne pogode prave riječi. Za refren jedne pjesme danima sam hodao gore-dolje ulicom kao profesor Baltazar, tako da sam ga morao dovršiti prije nego što postanem sumnjiv susjedima. U snimanju sam se oslonio na dugogodišnje provjerene suradnike, ljude s kojima sam davno kliknuo i na glazbenoj i osobnoj razini – producente Hrvoja Prskala, s kojim sam snimio prva četiri singla, i Zvonimira Domazeta, s kojim sam snimio većinu materijala na albumu. Također su kao instrumentalisti sudjelovali i stalni članovi mog pratećeg benda, bubnjar Mario Jagarinec i klavijaturist Hrvoje Ivančić, obojica iz Filma, te mladi lavovi, gitarist Petar Marić i basist Jakov Gojmerac.

Album je u neku ruku hommage tvojim glazbenim, ali i gitarističkim herojima, neke od njih si ugostio. O kome je točno riječ i kakve su njihove reakcije na album?

- Volim ponosno reći da imam gitaristički Panteon na albumu, naime, zvjezdani gosti na "Radio drami" su Vedran Božić, otac hrvatske rock-gitare, Jurica Pađen i Hus Hasanefendić, s kojima sam napravio obradu/remake pjesme "Djevojke" s albuma Parnog valjka "Glavom kroz zid" iz 1977. godine. U novoj verziji sudjeluju upravo originalni izvođači – Pađen i Hus, pri čemu je Hus za tu priliku napisao i potpuno novi tekst, a glazbu potpisuje Pađen. Igra sudbine je htjela da ta suradnja bude ostvarena upravo u godini u kojoj se obilježava 50 godina Parnog valjka, čiji su jedini živući članovi izvorne postave benda upravo Pađen i Hus. Imam veliku čast i zadovoljstvo što su moji glazbeni uzori i mentori postali moji prijatelji, te svojim sudjelovanjem nisu samo obogatili zvučnu sliku albuma nego mi i prvenstveno dali podršku i poticaj za ono što radim i svojim imenima stali iza toga. Muziciranje s njima je poput odlaska u lunapark, neopisivo veselje, na tome sam im osobito zahvalan.

Borna Čop

MARINA PEŠIĆ

U redu, spominjemo domaća imena, a koji su tvoji strani gitaristički i glazbeni heroji?

- Prva faca rock 'n' rolla u smislu gitarističkog heroja mi je uvijek i zauvijek Keith Richards. Njegov stil i izričaj presudno su utjecali na moje sviranje, ali i na pozicioniranje gitare kao instrumenta unutar pjesme i u službi pjesme. Obožavam Ronnieja Wooda, njega satima mogu slušati kako na otkačen i coolerski način izvlači naizgled jednostavne, a većini "školskih" gitarista zapravo teško dokučive gitarističke fore. Naravno, Chuck Berry, Eric Clapton i Jimi Hendrix su mi "obavezno štivo", a također iznimno volim Richieja Samboru. Vidi se da preferiram šmekere na štetu "brzanaca".

Čuli smo da imaš u kolekciji neke zanimljive primjerke gitara. Što sve imaš u kolekciji i jesu li to samo gitare? Imaš li neostvarene želje u vezi s gitarama?

- Obožavam gitare, smatram ih živim spomenikom ljudskog nadahnuća i kreacije. Nakon što je njihov broj u mom vlasništvu prešao deset, prestao sam brojiti. Imam zaista divnih Fendera, moćan Gibson Les Paul, ali i neke rjeđe modele poput Flying V, gitare kolokvijalno poznate kao raketa. Volim se okružiti instrumentima u svom životnom prostoru, tako da se svašta nađe, od udaraljki do puhaćih instrumenata. Nedavno sam otkrio staru dječju harmoniku iz 80-ih u potpuno mint stanju. Tko zna, možda je neki kolekcionarski primjerak. Volim sanjariti o gitarama koje bih volio jednog dana posjedovati, a tu je već duže kraljevska Gibson ES-355 na prvom mjestu. Na koncertima i u studiju najviše se koristim modelom Fender Telecaster, koji imam u nekoliko varijacija, od kojih se najviše služim American Vintage '52 i Telecaster Custom '70s. To su vrhunski, plemeniti instrumenti u koje se uvijek možeš pouzdati.

Dugi niz godina dijeliš pozornicu s legendarnim Jurom Stublićem kao član Filma. Kakvo je iskustvo surađivati s njim?

- Sviranje u grupi Film jedno je od ostvarenja mojih dječačkih snova. Zahvalan sam i ponosan zbog toga što sam bio u prilici glazbeno i životno odrastati uz legendarnog i jedinstvenog Juru Stublića. Odsvirali smo brojne vrhunske koncerte, posjetili divna mjesta i neke skrivene kutke zemaljske kugle, to su uspomene koje zauvijek nosim u srcu.

Kome se obratiš za savjete i tko je prvi koji posluša tvoje pjesme?

- Za savjet, komentar i kritiku uvijek se obratim Jurici Pađenu, velikom prijatelju i glazbenom uzoru, koji me i potaknuo da krenem u samostalnu kantautorsku priču. Jurica uvijek ubada u bit, njegovi savjeti i sugestije znatno pridonose kvaliteti završnog glazbenog oblikovanja pjesama.

Često ideš na koncerte, čak i izvan Hrvatske. Koje koncerte posebno pamtiš i jesi li slušao uživo neke od svojih uzora?

- Bio sam na devet koncerata The Rolling Stonesa, na jednom sam čak i uhvatio trzalicu Keitha Richardsa, dva puta sam gledao Chucka Berryja, čovjeka koji je izmislio rock 'n' roll, kao i mnoge velike face poput Roda Stewarta, Bon Jovija, ZZ Topa, Rogera Watersa, Beyonce, Grace Jones, Johnnyja Wintera i druge. Ipak je na prvom mjestu koncert The Rolling Stonesa 2022. godine u Hyde Parku u Londonu, pred njihovom domaćom publikom, na mjestu gdje su nastale gotovo sve njihove najveće pjesme.

Tko je privatno Borna Čop i što radi kad se ne bavi glazbom?

- Dečko iz zagrebačke Dubrave, igrom slučaja i diplomirani pravnik, veliki zaljubljenik u Osijek, Slavoniju i Baranju. Kad god mogu, volim doći na nekoliko dana u moj voljeni Osijek, opustiti se i uživati u čarima naše ravnice, perkeltu od soma, ljutom fišu i čaši vina uz Dravu s dragim ljudima. n