Olja Runjić na komemoraciji Matiji Dediću
Olja Runjić rasplakala 400 sudionika oproštaja od Matije Dedića
U identifikaciji dame u crnom pomogao nam je Antun Tomislav Šaban iz HDS-a
Najduži i najtužniji oproštaj na komemoraciji najvećem hrvatskom jazz izvođaču i skladatelju Matiji Dediću (rođen 2. ožujka 1973. u Zagrebu) u prepunoj Maloj dvorani KD-a "Vatroslav Lisinski" izrekla je u četvrtak, 12. lipnja 2025., dama u crnom, s crnim naočalama. Nepoznata je bila većini, ali je dirljivim riječima rasplakala gotovo sve od 400 nazočnih na tužnom oproštaju od voljenog i cijenjenog Matije. Bila je nezaboravan govornik, a većina je ostala iznenađena tolikim sjećanjima na Matiju.
U identifikaciji nam je pomogao Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja i Matijin prijatelj. To je Olja Runjić, književnica iz Šibenika, koja je odrastala s Matijom. Godinama su rasli zajedno, postajali poznati, pomagali se u uspješnim karijerama. Nekoliko puta zastavši, nije mogla skriti suze, koje su rastužile sve nazočne. Sjetila se prvih dana zajedničkog života, otkrivši neke "tajne" zajedničkog odrastanja.
Olja Runjić rođena je 1972. u Šibeniku. Piše poeziju, prozu, scenarije i drame. Živi na različitim mjestima, piše na različitim jezicima. Blizina mora mjera je njezina identiteta, a svaka udaljenost početna rečenica neke buduće knjige. Autorica je zbirki pjesama "Ako ova usta potrošim" (Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" Šibenik, 1997.) i "Lancunom preko glave" (Buybook, 2018.) te romana "Auf Wiedersehen, Mustafa" (Jesenski i Turk, 2013.).
Zvuk trube Davora Križića, Matijina kolege i prijatelja, početno je dirnuo majku Gabi, suprugu Marinu i kći Lu u prvom redu, kojima je podršku davala dugogodišnja obiteljska prijateljica Tereza Kesovija. Godinama nije propuštala ni jedan nastup obitelji Dedić-Novak.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, Antun Tomislav Šaban i prijatelj, suradnik i kolega Zlatan Stipišić Gibonni toplim su riječima tada pokušali utješiti stotine nazočnih. Osim snimke izvođenja i riječi pokojnog Matije, najveći doprinos oproštaju dali su njegovi suradnici i prijatelji iz brojnih Matijinih grupa Davor Križić, Žiga Golob, Kruno Levačić i Vasil Hadžimanov. Uz brojne hrvatske, posebice zagrebačke, estradne umjetnike, svoje emocije nisu krili ni Slavonci Šima Jovanovac i Željimir Babogredac, slikar i glazbenik Ivica Propadalo, koji je kreirao statuu Porina, a koju je Matija toliko puta dobio. Posebno je emotivan bio Nenad Bach, internacionalna zvijezda iz Amerike, koji nikada u svojim nastupima nije zaboravio spomenuti svoju Hrvatsku.
Najteže je na komemoraciji bilo svakako Gabi, koja se zbog problema s kralježnicom kretala s pomoću štapa, Marina je suze skrivala velikim sunčanim naočalama, a Lu je hrabro i strpljivo primala brojne izraze sućuti. Bili su tu i dugogodišnji Arsenovi prijatelji, koji su najpoznatijoj hrvatskoj glazbenoj obitelji godinama nesebično pomagali, ostavši u sjeni, ali odani u svim teškim trenutcima Dedićevih i Novakovih.
Knjiga tuge bila je dugo nakon komemoracije zauzeta, jer svi su posljednji zdravo željeli zapisati u tu knjigu za povijest.
Kako je dirljivo rekao Gibonni, takav se glazbenik ne rađa često, a takav kakav je bio Matija možda više nikada, jer svojim je zvucima oplemenio nastupe i glazbene snimke brojnim velikim hrvatskim pjevačima. Nikada nikome nije odbio suradnju, pa je postao vjerojatno najčešći suradnik najrazličitijim izvođačima dajući svima svoj štih. Ali nikada se nije nametao, iako je bio zlatni začin brojnim, najpoznatijim glazbenicima. Dijelio je svoje znanje i iskustvo te osebujno muziciranje s drugima. Jer darivanje drugih najveće je zadovoljstvo. Nikada nije uzdizao svoje uspjehe. A bio je najveći. Do kraja skroman i nenametljiv.
Nakon kremacije Matija je svoje posljednje počivalište našao na Mirogoju uz najužu obitelj, uz oca Arsena i baku Elizabetu Novak.
