KUD Branimir Nin je dokaz da tambura živi i izvan Slavonije
Na Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe u Osijeku osvojili su srebrnu plaketu “Tambura P. Kolarića”
Kulturno-umjetničko društvo Branimir Nin ove godine obilježava 31. obljetnicu neprekidnog rada. Od skromnih početaka, društvo je prošlo kroz transformaciju razvijajući se kroz dvije glavne sekcije – tamburaški orkestar i noviju folklornu skupinu. Nedavno je tamburaški orkestar osvojio srebrnu plaketu "Tambura Paje Kolarića" na 48. Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe u Osijeku, pod vodstvom Josipa Bakića. O svemu tome, ali i izazovima današnjeg vremena, razgovarali smo s predsjednikom društva Ivicom Stulićem.
Diljem Europe
– Tamburaški orkestar započeo je 1994. godine kao školska sekcija u sklopu Osnovne škole Petar Zoranić Nin. Djeca tada nisu imala puno opcija – nije bilo mobitela ni drugih izvannastavnih aktivnosti, pa im je tambura bila zanimljiv i pristupačan izbor. Broj zainteresiranih je rastao, a već 1996. godine orkestar je prerastao školski okvir te je osnovan KUD Branimir Nin, prisjetio se Stulić te naglasio kako je kroz orkestar prošlo gotovo 250 djece i mladih iz Nina, što čini značajan udio lokalnog stanovništva koje je glazbeno obrazovano.
Dodaje kako tambura u Ninu ima puno dužu povijest nego što se često misli.
– Ljudi tamburu najčešće vežu uz Slavoniju, ali mi u Ninu imamo dokaze da se tambura svirala i prije više od sto godina. Najstarija fotografija datira iz 1908. godine, a na njoj su prikazana djeca i odrasli s tamburama. To jasno pokazuje da je tambura dio i naše glazbene tradicije, ističe predsjednik.
U 31 godinu rada, društvo je nastupalo diljem Hrvatske i Europe, ali posebno mjesto zauzima kontinuirano sudjelovanje na Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe u Osijeku – najcjenjenijem tamburaškom festivalu u Hrvatskoj.
– Tamo nastupamo neprekidno od 1996. godine, izuzev pandemijskih godina. Do 2016. godine osvojili smo čak šest zlatnih plaketa "Tambura Paje Kolarića" u vrijeme kada je tamburaški orkestar vodio gospodin Jakuš, koji je u Nin stigao 1994. godine i jako dobro znao kako pripremiti orkestar za najveće ocjene. U posljednjih nekoliko godina tamburaški orkestar je uglavnom osvajao srebrne plakete, ali kvaliteta nije opala. Ove godine ponovno smo osvojili srebrnu plaketu s 85 bodova, što je izvrstan rezultat s obzirom na kompleksan repertoar koji inače iziskuje barem šest mjeseci uvježbavanja, a naš ga je orkestar pripremio u svega četiri mjeseca, rekao je Stulić te dodao kako je neprocjenjiv osjećaj dobiti veliki aplauz za sviranje tambura u srcu Slavonije.
Dok je u vrijeme voditelja Jakuša tamburaška sekcija brojala i do 40 članova, danas je situacija drugačija. Jedan od izazova koji danas pogađa gotovo sva kulturno-umjetnička društva je manjak motivacije kod mladih.
– Djeca danas brzo odustaju, brzo im padne koncentracija, a roditelji su često preopterećeni i nemaju vremena poticati ih. Umjesto glazbe, djeca su na mobitelima ili ih se šalje na sportske aktivnosti kako bi "kompenzirali" sjedilački način života, navodi Stulić.
Unatoč tome, stanje se polako popravlja. U orkestru trenutačno svira dvanaestero djece, što je značajan napredak u odnosu na ranijih desetak godina.
– Imamo dvanaest mladih, od kojih će se njih sedam već ove godine priključiti reprezentativnoj, starijoj skupini. To nas raduje i daje nadu. Velik poticaj bio je i povratak veterana povodom prošlogodišnje 30. obljetnice. Na poziv se odazvalo njih dvadeset, dok ih je šestero ostalo i aktivno svira, dodaje.
Folklorna skupina
Uz tamburašku, od listopada 2023. godine društvo ima i folklornu skupinu, koja je brzo zaživjela i pokazala koliko je zajednici nedostajalo upravo takvo nešto. Posebno su ponosni na rekonstrukciju narodne nošnje, koju su predstavili u travnju u ninskom Domu kulture, uz gostovanje HPGD Zoranić u sklopu Županijskih dana, a prethodno i na Šokačkom sijelu u Županji.
– Poticaj za rekonstrukciju narodne nošnje bilo je osnivanje folklorne sekcije 2023. godine. Problem je bio u tome što nije postojalo etnološko istraživanje za područje Grada Nina niti su postojali živući kazivači. Krenuli smo od fotodokumentacije iz Arhiva Grada Nina, župnog ureda te obiteljskih arhiva. Pregledavali smo fotodokumentaciju, tekstualne zapise te zvučne snimke na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Nakon što smo prikupili svu potrebnu građu, za stručnu pomoć obratili smo se voditeljici Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, dr. art. Mariji Šarić Ban u suradnji s umirovljenom etnologinjom dr. sc. Jasenkom Lulić Štorić, koje su definirale sve dijelove ninske nošnje te dale upute i krojeve za izradu, pojasnio je predsjednik KUD-a.
Nošnja je kompleksna i sastoji se od podsuknje, košulje, buština, vuštana, pregače, jaknice od pliša i marame oko vrata. Okosnicu za rekonstrukciju činila je fotografija para iz 1920. godine, kao i fotografija obitelji iz 1914. pronađena na Institutu. Pomogle su i fotografije arheoloških iskopavanja don Luke Jelića iz 1910. godine. Obnovljena je isključivo svečana građanska nošnja s početka 20. stoljeća, i to u stiliziranoj varijanti. U korištenoj građi nalazi se i fotografija članica Društva Srca Isusova, iz arhiva jedne članice folklorne sekcije, te fotografija otvaranja škole iz 1908. godine. Na temelju svega toga rekonstruirana je stilizirana građanska ninska nošnja.
Osim nošnje, trebalo je oživjeti i plesne običaje koji su nekad bili prisutni u Ninu. I ovdje se pojavio isti problem – nedostatak živih kazivača.
– Pronašli smo glazbenu građu i plesne obrasce na Institutu. Glazbenu građu snimio je Vinko Žganec u Zagrebu 1953. godine, a snimila ju je Stana Burela – preko 40 ninskih napjeva. Ivan Ivančev je 1973. godine istražio plesne običaje uz pomoć Ante Ćurko Antelija. Svu tu građu obradili su i prilagodili Alen Šušković, plesni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, dok je dr. sc. Joško Ćaleta, hrvatski etnomuzikolog i glazbenik, napravio aranžman za napjeve, pojašnjava Stulić.
Podrška zajednice
Folklorna skupina trenutačno broji osamnaest žena koje izvode izvorne napjeve vezane uz rad, godišnja doba i običaje.
– To su podvelebitski napjevi. Također žene aktivno oživljavaju ninsko kolo koje, iako nije toliko dinamično kao zagorsko, zahtijeva preciznost i vještinu. Osim toga, uvježbane su i druge koreografije, objašnjava predsjednik.
U svemu tome, Stulić naglašava važnost podrške lokalne zajednice.
– Grad Nin nam je uvijek izlazio ususret. Bez pomoći mještana i lokalnih institucija ovakvo djelovanje ne bi bilo moguće. Godišnje dobivamo sve više sredstava, što pokazuje da se naš rad prepoznaje i cijeni, govori predsjednik te najavljuje gostovanja u zemlji i inozemstvu.
– Krajem lipnja nastupit ćemo na zadarskom Forumu u sklopu 12. Županijske smotre folklora u organizaciji Narodnog muzeja Zadar, gdje ćemo predstaviti našu tradicionalnu ninsku nošnju i ninsko kolo, koje možda nije toliko dinamično, ali nije ni jednostavno. U listopadu putujemo u Ohrid u Makedoniju, gdje ćemo nastupiti na njihovim danima folklora, najavljuje Stulić te dodaje kako kulturno-umjetničko društvo, osim očuvanja i prijenosa tradicije na mlađe generacije, njeguje i zajedništvo, stvara prijateljstva te omogućava prekrasna iskustva kroz putovanja i nastupe.
