U nedjelju, 9. lipnja, u 53. godini preminuo je pijanist i skladatelj Matija Dedić, jedan od najpoznatijih glazbenika u povijesti hrvatskog jazza.

Dedić je bio sjajan pijanist, uvijek spreman na spontane interakcije, iznenađenja i nepredviđene preokrete. Iako je po vokaciji bio jazzist, u njegovoj glazbi često se osjećala i klasična naobrazba. Bio je plodan skladatelj, a osim za jazz-sastave pisao je glazbu za kazalište.

Bio je dobitnik nagrade "Mira Sakač" te nekoliko prvih republičkih i saveznih prvih nagrada na raznim natjecanjima bivše države, ali i nagrade Crni mačak, Mega Music Awarda, kao i nagrade "Miroslav Sedak Benčić" Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz-skladatelja. Višestruki je dobitnik nagrada Status za najboljeg jazz-klavirista i Porin u raznim kategorijama. Godine 2002. bio je polufinalist na četvrtom Montreux Solo Piano natjecanju mladih jazz klavirista na glasovitom Montreux Jazz Festivalu.

Budući da je odrastao u glazbeničkoj obitelji, uz majku pjevačicu Gabi Novak i oca kantautora Arsena Dedića, odmalena je bio izložen utjecajima raznih glazbenih žanrova. Rano je otkrio jazz, spoznavši velike mogućnosti apstraktnog i osobnog pogleda na glazbu. Zato je nakon svršene srednje glazbene škole "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu 1991. školovanje nastavio na Jazz odjelu glazbene akademije u Grazu, gdje je diplomirao 1997. Tijekom studija pohađao je radionice uglednih jazzista kao što su Wynton Marsalis, McCoy Tyner, Randy Weston, John Lewis, Mulgrew Miller i drugi, na kojima se iz prve ruke upoznao s novim kretanjima na svjetskoj jazz-sceni.

Jedan od najvažnijih sastava u kojima je djelovao bio je Boilers Quartet. Važna suradnja za Boilerse, pa i za Matiju, bila je ona s Boškom Petrovićem, s kojim su snimili zajednički CD. Dedić je s Boilersima održao zapažen nastup s pjevačem Markom Murphyjem, iste godine kad je Murphy u Down Beatu bio proglašen pjevačem godine. Posebice je zapažena bila turneja na kojoj su putovali u paketu sa sastavom legendarnih Bennyja Golsona i Kennyja Burrella. Najvažnije nastupe održali su u Londonu. U novogodišnjem izdanju časopisa Time objavljen je članak s pregledom godišnjih događaja, a autor teksta je Boilerse proglasio jednim od najboljih jazz-sastava koji su te godine gostovali u Londonu.

U drugoj polovini 1990-ih počeo je svirati u kvartetu Tamare Obrovac, u kojem je ostao stalni član, a poslije je bio član i sastava Ladislava Fidrija te je kao gost svirao uz Zagreb Jazz Portrait i druge sastave. Surađivao je i s drugim poznatim jazzistima i sastavima, poput trija Black Coffee, kvarteta Sensitive, Darka Jurkovića Charlieja, Elvisa Stanića, Saše Nestorovića, Ratka Divjaka, Mire Kadoića, Hrvoja Rupčića, Borne Šercara, Šimuna Matišića itd. Kao gost solist nastupao je uz Jazz orkestar HRT-a, HGM jazz orkestar Zagreb i Jazz orkestar Hrvatske vojske.

Povremeno je svirao s najpoznatijim hrvatskim pjevačima, poput Massima, Gibbonija, Olivera Dragojevića, Gabi Novak, Arsena Dedića, Vanne, Lidije Bajuk, Ivane Husar, Maje Vučić, Kristijana Beluhana, Ivane Vukov, Lee Dekleve, Alena Slavice i mnogih drugih.

Osim što je svirao solo, djelovao je u duo kombinacijama s drugim pijanistima: Bojanom Zulfikarpašićem, Vasilom Hadžimanovim i Zvjezdanom Ružićem. Također svirao je u duu s Darkom Jurkovićem Charlijem i Šimunom Matišićem, s kojima je snimio hvaljene albume. Vodio je i vlastiti trio, u kojem su se izmjenjilali ugledni jazzisti.

Surađivao je s uglednim jazzistima svjetske scene kao što su Jonathan Blake, Gene Jackson, John Hollenbeck, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Buster Williams, Lenny White, Ron McClure, Alvin Queen, Martin Drew, David Gazarov, Gianni Basso, Tommy Emanuel, Ignacio Berroa i drugi.