Uz solokarijeru Tina Kresnik već je desetljećima neizostavan dio hrvatske pop-rock scene. Kao aktivna članica Parnog valjka od 1995., otpjevala je brojne nezaboravne dionice koje su pjesmama legendarnog sastava dale poseban šarm. Nedavno je zagrebačka pjevačica predstavila novi singl “Uspori dan”, čiji tekst nosi njezinu osobnu iskru i autorski potpis te odražava specifičan emotivni izraz, uz introspektivni osvrt o pronalaženju mira u užurbanosti svakodnevice. Prateći videospot režirao je Dinko Čvorić - Doringo, a za Tinu je ovo treći samostalni singl u protekle dvije godine, kojima nagoviješta i objavu novog studijskog albuma. Bio je to povod za kraći razgovor s 54-godišnjom glazbenicom.

Vaš je ulazak na scenu bio s grupom Maxmett. Kako pamtite vrijeme provedeno u tom bendu?

- Bile smo mlade žene koje su se doista dobro zabavljale. Puno smo svirale, vježbale i putovale, i u početku smo sve radile same uključujući slaganje i nošenje instrumenata. Htjele smo biti ravnopravne s muškim bendovima, a naši uzori bili su uglavnom muške rock-grupe devedesetih poput Guns N’ Rosesa i Aerosmitha. Bilo je to jedno posebno i važno razdoblje za svaku od nas.

Možete li se prisjetiti osjećaja kad ste pozvani u Parni valjak? Kako je uopće došlo do toga?

- U Parni valjak me pozvao Brk. Pripremao se koncert Live in ZKM i, kao veliki fan benda, bila sam naravno presretna i uzbuđena. Sjećam se da me je jednom Brk zaboravio pokupiti na probu, a ja sam odmah pomislila da su se predomislili i da je to to - gotovo! Na kraju se samo radilo o nesporazumu. Osjećala sam veliko strahopoštovanje prema cijelom bendu, i to s razlogom. To je bio i ostao veliki bend.

Kako biste opisali tih 30 godina u Parnom valjku? Koje trenutke s tog dugog glazbenog putovanja nikada nećete zaboraviti?

- Tih 30 godina u Parnom valjku bilo je kao jedan veliki glazbeni lunapark. Bilo je tu svega: puno publike, puno koncerata, putovanja, smijeha, urnebesnih i sumanutih situacija, sjajnih tuluma... To je bio život u pokretu, s ljudima koji su mi postali druga obitelj. Neke trenutke i koncerte posebno pamtim, poput koncerta na Šalati 2000. godine.

Zašto je prošlo toliko godina između vašeg solističkog prvijenca “Prvi put” i najavljenog novog albuma? Kada ga možemo očekivati vani?

- U tom razdoblju sam se malo posvetila kazalištu, radila mjuzikle i imala bend Dog Kantina, s kojim sam snimila tri uspješna singla - od kojih je “Kao da smo sami” završila na vrhu top-lista. Usporedno s tim nastavila sam raditi i s Valjkom, tako da zapravo nisam imala osjećaj da sam odsutna iz glazbe. Sada sam pronašla dobru ekipu, dečke s kojima mi je gušt raditi i koji su prepoznali moj senzibilitet. Novi album bi trebao biti gotov do kraja godine.

Što vas je inspiriralo za tekst aktualnog singla “Uspori dan”? Volite li vi usporiti vaš dan?

- U ovom ubrzanom svijetu gdje se stalno nešto mora, u kojem su se vrijednosti malo zamijenile, a ljudima nedostaje mira i topline, čovjek doista ponekad ne želi ni ustati iz kreveta. Ja imam sreću da se bavim poslom u kojem mogu birati svoj tempo. Kod mene ona “ništa ne ostavljaj za sutra” nema neku težinu. Ponekad lijepo sve ostavim za sutra.

Što kažete na reakcije slušatelja na “Uspori dan”, ali i na prethodna dva najavna singla?

- Iskreno, nisam tip koji opsesivno prati koliko se pjesma vrti na radiju, važniji mi je onaj direktni osjećaj i povratna reakcija ljudi. Komentari su uistinu odlični, posebno mi je drago što me prati puno žena i djevojaka svih generacija. Pjesme su intimne, iskrene i mislim da ljudi prepoznaju kad nešto dolazi iz srca, bez kalkulacije.

Što biste rekli za sebe, kakva ste majka?

- Majka? Ajoj, to biste trebali pitati moje sinove. Nisam savršena, ali mislim da nisam ni loša majka. Malo sam nekonvencionalna što se toga tiče, međutim znam i dignuti frku kad treba, ali brzo se sve smiri. Na kraju krajeva, mislim da su moji sinovi dobri ljudi i da su ispali OK, a to mi je najvažnije.

Jeste li zadovoljni kako se razvija Noina glumačka i glazbena priča, kakav je osjećaj gledati ga na pozornici? Čime je zaokupljen vaš mlađi sin Jakov?

- Baš sam ponosna na Nou i način na koji pristupa glazbi. Skupio je već dosta iskustva, poznanstava, puno svira i snima, i doista je odličan. Mislim da je na dobrom putu prema ozbiljnoj glazbenoj karijeri. Jakov je trenutno zaokupljen školom, u svom je filmu i još uvijek traži svoj put, što je potpuno normalno u njegovim godinama.

Kako punite baterije, što čitate, gledate, slušate u posljednje vrijeme? Imate li omiljeni dio dana?

- Baterije punim kako stignem. Trenutno uza se imam knjigu “Kako se dobro posvađati” psihologinje Ljubice Uvodić-Vranić. Ne znam zašto baš tu, valjda me je nešto privuklo. Možda sam u nekoj fazi da se spremam za eventualne buduće diskusije. Uglavnom, volim pogledati dobar film, seriju ili koncert, kao i svi. Moj omiljeni dio dana je zora, kad još svi spavaju. Volim sjediti u tišini, piti kavu i promatrati svitanje.

Osim novog samostalnog albuma, koji su vam planovi za predstojeće razdoblje? Jeste li okupili bend za koncertnu promociju albuma?

- Trenutno sam potpuno koncentrirana na snimanje, što mi je glavni fokus dok album ne bude gotov. Kad ga završimo, plan je napraviti koncertnu promociju, jer glazba jednostavno mora na binu, među ljude. Ima puno dobrih prostora po Hrvatskoj gdje se može svirati, pa bih voljela krenuti na neku malu turneju. Bend? To su dečki s kojima i snimam: Jurica Hotko, Toni Tkalec, Edvin Đerahović, Kristijan Orešić i Matko Benčić. Kliknuli smo od prve, pa mi je logično da i koncertno radimo zajedno. Bit ćete na vrijeme obaviješteni, obećavam!