21.5.2025., 07:00
prva pratilja Miss Universe Hrvatske

Vukovarka Lea Turkalj: Ne trebamo se truditi biti bolji od drugih, već biti bolja verzija sebe

Predstavljati Vukovar na ovom natjecanju za mene je iznimna čast i izvor ponosa

Nedavno je u Zagrebu održan izbor za Miss Universe Hrvatske. Pobjedu je odnijela Laura Gnjatović, a prva pratilja postala je Lea Turkalj iz Vukovara, koja će preuzeti titulu u slučaju spriječenosti misice na svjetskom izboru 74. Miss Universe na Tajlandu.

Lea je studentica sestrinstva na Fakultetu dentalne medicine i zdravstva u Osijeku te ljubiteljica sporta, a na ovom prestižnom natjecanju ljepote svoj je grad predstavila u najboljem svjetlu. Nekadašnja mažoretkinja, a danas ljubiteljica sporta i teretane, najviše vremena provodi u prirodi i s obitelji, kao i sa psom Jackie. Svestrana studentica s velikom karijerom u usponu, u velikom intervjuu otkriva sve čari svjetskog natjecanja, iza kulisa.

Kada ste se i kako počeli baviti modelingom? Što vas je privuklo toj industriji?

- U svijet modelinga zakoračila sam relativno nedavno, kada mi je Mario Kokaj, predsjednik udruge, prišao na castingu za Miss Universe Hrvatske te me, zajedno s još nekoliko djevojaka, pozvao da se pridružim udruženju manekena "Loreena" Vinkovci. Iskreno, o modelingu sam maštala još od malih nogu, kao i mnoge djevojke, ali se nikada prije nisam odvažila napraviti taj korak. Ova prilika pojavila se u pravom trenutku i odlučila sam je prihvatiti. Možda je to jednostavno bila sudbina.

Veliki dio vašeg života čini sport. Što vas je on naučio i zašto vam je toliko važan?

- Tako je! Gotovo deset godina trenirala sam mažoretkinje, započevši svoj put u kategoriji kadeta C pa sve do seniorki. Tijekom tog razdoblja stekla sam prijateljice za cijeli život, naučila vrijednosti timskog rada i ostvarila brojna postignuća. Uz mažoretkinje, tijekom djetinjstva sam trenirala i odbojku te karate, a danas redovito vježbam u teretani. Sport me je naučio koliko su upornost, disciplina i dosljednost ključni, ne samo u sportu već i u svakodnevnom životu. Također mi je pomogao da izgradim samopouzdanje, što mi je danas iznimno važno. Kroz sve te godine shvatila sam da se ne trebamo truditi biti bolji od drugih, već biti bolja verzija sebe. To je poruka koju želim prenijeti i drugima, uspjeh ne leži u uspoređivanju, već u osobnom rastu i dosljednosti sebi.

Kako ste se odlučili za sestrinstvo i kako balansirate modeling i fakultetske obveze?

- Zapravo, oduvijek sam znala da ću biti medicinska sestra. Još kao djevojčica govorila sam baki da ću je jednog dana liječiti. Ta želja nikada nije nestala, naprotiv, s godinama je postajala sve snažnija. Osjećaj da sam nekome pomogla, da sam bar malo olakšala nečiji dan ili pridonijela ozdravljenju, ispunjava me na najdubljoj razini. Iako studij sestrinstva zna biti zahtjevan, posebno u kombinaciji s modelingom, uspijevam sve uskladiti zahvaljujući dobroj organizaciji i postavljanju prioriteta. Vjerujem da kada nešto doista volite, uvijek pronađete način, zar ne?

Članica ste Udruženja manekena "Loreena" Vinkovci. Kako je došlo do vaše suradnje i što ste sve ondje naučili?

- Suradnja s Udruženjem manekena "Loreena" Vinkovci tek je nedavno započela. Sve je krenulo kada mi je Mario Kokaj prišao na castingu za Miss Universe Hrvatske i zajedno s još nekoliko djevojaka, ponudio priliku za suradnju. Iako sam još na početku tog puta i tek me čekaju prva iskustva unutar udruženja, veselim se svemu što ću naučiti. Vjerujem da će mi Udruženje manekena "Loreena" biti početak puta prema daljnjem razvoju u svijetu modelinga. Trenutno se aktivno pripremamo za vinkovački Fashion Night – reviju lokalnih modnih trgovina koja će se održati 11. srpnja 2025. godine u 21 sat, na pješačkoj zoni u Vinkovcima. Pozivam sve da dođu i podrže nas na ovom posebnom događaju!

Kako ste se odlučili prijaviti za natjecanje i jeste li imali kakve strahove?

- Odlučila sam se prijaviti na natjecanje jer sam željela izići iz svoje zone komfora i steći novo, vrijedno životno iskustvo. Nisam imala strahove, ali sam osjećala pozitivnu nervozu koja me je motivirala da dam svoj maksimum. Ovo natjecanje vidim kao priliku za osobni rast, ali i za upoznavanje novih ljudi te stvaranje prijateljstava. Ponosna sam na sebe što sam dogurala ovako daleko i što mogu stajati uz našu misicu Lauru Gnjatović, koja mi je postala ne samo jako dobra prijateljica nego i prava sestrica – posebno jer smo obje medicinske sestre. Ovo predivno iskustvo toplo bih preporučila svim djevojkama koje žele izazvati same sebe i otvoriti vrata novim prilikama.

Koji element natjecanja vam je bio najdraži i zašto?

- Teško mi je izdvojiti samo jedan najdraži dio natjecanja, jer je Miss Universe organizacija doista dala sve od sebe kako bi nam svaki dio ovoga puta ostao u najljepšem sjećanju. Od samih priprema za natjecanje, photoshootinga i upoznavanja s ostalim djevojkama, pa sve do finalnog izlaska pred ocjenjivački sud i kamere u našem najglamuroznijem izdanju. No, kada bih morala izdvojiti, najposebniji trenutak za mene je onaj kada smo sve zajedno, zagrljene, stajale na pozornici. Taj osjećaj da smo sve zajedno i podržavamo jedna drugu za mene je bio najvažniji.

Kakav je osjećaj predstavljati Vukovar na tako prestižnom natjecanju? Što biste, recimo, voljeli da ljudi znaju o nepokorenom gradu?

- Predstavljati Vukovar na ovom natjecanju za mene je iznimna čast i izvor ponosa. Vukovar nije samo moj grad, to je grad mog tate, mog djeda, naših branitelja. Odrasla sam uz priče o našem Vukovaru i o ljubavi prema domovini. Vukovar je nepokoren, jer su njegovi ljudi birali nadu i borili se za budućnost. I baš zato, predstavljati ga znači nositi upravo tu priču, o tome kako se iz najtežih trenutaka izlazi još jači.

Kakva je bila reakcija vaših bližnjih kada ste osvojili titulu prve pratilje Miss Universe Hrvatske?

- Jedna zanimljiva stvar je ta da moji bližnji nisu uopće znali da sam se prijavila na ovakvo što. Tek kad sam primila poziv na casting, tada sam im sve otkrila. Bili su iznenađeni, ali naravno puni podrške. Glavna podrška iz publike bile su mi mama i kuma, a tata, brat i djed pratili su me iz udobnosti doma preko live prijenosa. Prema pričama mog tate, za njih je to bila veoma stresna večer, osobito tijekom proglašenja. Igrom slučaja, Laura i ja dijelimo isto početno slovo, pa je u trenutku proglašenja bilo veoma turbulentno. No, neovisno o ishodu, za njih ću uvijek biti pobjednica. Upravo taj ponos vidim kroz tatine riječi, mamine suzne oči i iskrenu podršku drugih.

Što za vas uopće znači biti Miss Universe Hrvatske? Koje bi bile vaše odgovornosti?

- Za mene je biti Miss Universe Hrvatske izuzetna čast, ali i golema odgovornost. To nije samo kruna, to je uloga žene koja postaje primjer, glas i lice države koju predstavlja. Miss Universe Hrvatske treba biti jaka i samopouzdana žena, ambiciozna i uvijek spremna pomoći drugima. Smatram da bi svaka misica trebala koristiti svoju platformu za stvaranje boljeg društva, tako da njezine riječi imaju težinu, a djela još veći utjecaj. Na kraju krajeva, nositi tu titulu znači biti predstavnica svih nas.

Ako vam se pruži prilika, što biste prvo voljeli posjetiti ili iskusiti na Tajlandu?

- Ako mi se pruži prilika, voljela bih doživjeti sve ono po čemu je ta zemlja toliko posebna, od prirodnih ljepota do bogate kulture. Posebno me privlači Phuket – njegove plaže, tirkizno more i zalasci sunca djeluju kao pravi raj na zemlji. Osim toga voljela bih upoznati lokalne običaje, isprobati autentičnu hranu i doživjeti sve ono po čemu je Tajland tako poseban.

Jedan od najvažnijih segmenata svjetskog natjecanja je ''Voice for Change'', koji daje platformu natjecateljicama da zagovaraju društveno važne teme i koriste svoj glas za pozitivne promjene. Ako vam se pruži prilika, koju globalnu problematiku biste voljeli targetirati?

- Kad bih imala priliku koristiti svoj glas kroz platformu "Voice for Change", voljela bih se usmjeriti na brigu o starijim osobama, generaciji koja je gradila svijet u kojem danas živimo, a koju danas prečesto zaboravljamo. Mnogi su prepušteni sami sebi, žive u teškim uvjetima, bez pristupa osnovnoj zdravstvenoj skrbi i bez društvene podrške. Vjerujem da zdravlje mora biti pravo, a ne privilegij. Također bih željela poticati međugeneracijsku povezanost jer vjerujem da mladi mogu puno naučiti od starijih, ali i pružiti im ono što im najviše nedostaje.