Svoj debitantski singl "Gdje sam sada ja" nedavno je objavio 26-godišnji Mihael Besten. Ova emotivna i iskrena pjesma predstavlja osobni i glazbeni preokret mladog Koprivničanina, koji je prije četiri godine gostujući na Podravskom radiju govorio o svom snu da nastupi na jednom od najvećih regionalnih natjecateljskih pjevačkih showova te da objavi vlastitu pjesmu. Danas kaže - snovi se ostvaruju. Pjesmu tekstualno potpisuje sam Mihael, a za glazbu, aranžman i produkciju zaslužan Dominik Šikulec iz grupe Tragovi. Prateći spot, čiji scenarij i režiju potpisuje Dario Lepoglavec, sniman je spontano, ali vizualno dojmljivo u samom srcu Londona, gdje je kišni grad odlučio pokazati svoju sunčanu stranu baš kad je trebalo, a više o svemu doznajte u kraćem razgovoru s Mihaelom.

Tvoj prvi singl konačno je vani - kako se osjećaš sada kad si ga podijelio sa svijetom?

- Osjećam se zahvalno što sam uopće imao mogućnost napraviti singl, sretno zbog ljudi kojima sam okružen te ponosan na samog sebe jer bi zasigurno i onaj mali Mihael iz djetinjstva bio.

Pjesma je nastala prije gotovo pet godina, što te sprječavalo u tom da ju objaviš ranije?

- Usudio bih se reći samopouzdanje, vjera u samog sebe, financije te moje vokalne sposobnosti. Borio sam se s financijama, a što se tiče glazbe, samouk sam. Puno truda je uloženo u posao i pjevanje. Vidim i osjećam da napredujem iz godine u godinu, a ustrajan ću biti i dalje jer mjesta za napredak uvijek ima.

Koliko ti je važno da tvoje pjesme budu osobne, autentične?

- Kad pišem pjesmu, cilj mi je svoj život staviti u tekst ili, ako ništa drugo, bar djelić svog života spojiti s maštom. Tu sam svakako autentičan jer svatko od nas drukčije, na svoj način, živi svoj život.

Tvoj prijatelj Dominik Šikulec potpisuje glazbu i produkciju. Kako je izgledao vaš proces rada?

- Prije svega volio bih napomenuti da je pjesma nastala usred našeg druženja uz kapljicu vina. Rekao je Dominik: "Imam melodiju neku", uzeo gitaru i počeo svirati melodiju "Gdje sam sada ja". U tom trenutku rekao sam mu da svira dalje i neka ne staje, a meni su "dolazile" riječi. Pjesmu smo završili u deset minuta i bila nam je hit. To je primjer kako je nastala pjesma "Gdje sam sada ja". Nakon nekih pet godina smo proveli to u djelo u njegovu studiju. On u položaju direktora, a ja "tulim" dok nismo zadovoljni. Nekad to ide kao od šale, a nekad jednostavno odlučimo stati uz misli: "Nije danas taj dan."

Spot ste snimali u Londonu, prilično spontano. Što ti je ostalo u najljepšem sjećanju sa snimanja?

- Ne biste vjerovali, ali teško je izdvojiti najljepše sjećanje. Puno prekrasnih trenutaka smo doživjeli, neke bih volio ostaviti samo za nas. No trenutak koji ćemo zasigurno Lana i ja pamtiti je vožnja na aerodrom u povratku koju nam je u pamćenje urezao vozač Ubera - Taz iz Bangladeša. Cijelim putem do aerodroma, što je trajalo sat vremena, nismo prestali razgovarati, izmjenjivali smo ideje i savjete, rastali se zagrljajem. Posebno dobra duša od čovjeka.

Kakav je osjećaj raditi ovako važan projekt s ljudima iz svog privatnog života?

- Mogu reći poseban. Zašto? Zato što smo jedno drugome oslonac, jedan drugog podržavamo, guramo te rastemo zajedno. Mislim da je puno lakše dok imaš takvu okolinu.

Često se kaže da prvi singl ostavlja snažan dojam - jesi li osjećao pritisak ili je prevladala emocija?

- Uh, prevladavala je emocija. Bilo je tuge - zbog lošeg vremena u Londonu, a mi moramo snimati, radosti - kad smo krenuli snimati pojavilo se sunce, a kad smo završili, počela je opet kiša, nevjerojatno... Suze zadovoljstva, sreće, ponosa i ljubavi. Ne mogu negirati da nije bilo pritiska. Više onaj pritisak koji si sami vršimo, ali to je opet pokazatelj da nam je stalo do toga što radimo.

Prije ovog glazbenog koraka nastupao si na vjenčanjima, po klubovima i eventima. U kojoj su te mjeri ti nastupi oblikovali?

- Iskreno, zbog svega što sam prošao to sam što sam danas. Za mnoge kolege prošao sam malo. No svakako sam puno mogao naučiti od njih, steći iskustvo, napredovati, "čeličiti" se. Zahvalan sam svima s kojima sam surađivao.

Bio si i natjecatelj u poznatom regionalnom glazbenom showu - što si naučio iz tog iskustva?

- Naučio sam što znači imati tremu. (smijeh) Kad se mozak zaledi, noge tresu, srce kuca, adrenalin puca. Dehidracija, a moraš pjevati, došao si pokazati nešto, a mozak te već vozi doma. Neopisivo, ali tko je to prošao, zna na što mislim. Nikad u životu, osim tada, nisam osjetio takav izljev treme. Nakon tog showa, dobio sam određenu slobodu ispred publike. Uvijek ima malo treme, ali nju smatram onom pozitivnom. Naučio me je i pokazao mi da se trud uvijek isplati. Da ne odustajem nikada jer nakon panik tastera, kojeg se baš i ne volim sjetiti, prošao sam dalje. Upoznao sam mnoge kolege diljem regije, imao priliku vidjeti kako neke od najvećih zvijezda na Balkanu rade, kako se ponašaju ispred, ali i iza kamere. Sve me to nekako oblikovalo, a sva iskustva koja sam prošao kroz život, bila ona vezana uz glazbu ili ne, rezultirala su znanjem i stvaranjem bolje verzije sebe.

Kad si prvi put osjetio da je glazba tvoj poziv?

- Zapravo se to vuče iz djetinjstva. Ta neka želja u tebi i neprestano maštanje. Počelo se oblikovati kad su se malo i karte sa strane posložile. Prije godinu dana jednostavno me počelo ozbiljno vući da krenem, ako ništa drugo, da pokušam ostvariti svoj san. Sad mogu reći da sam ga ostvario, a sve što će biti dalje, to neka dragi Bog odluči.

S obzirom na to da si vlasnik Manus Centra u Koprivnici, kako usklađuješ poduzetništvo i glazbu?

- Nije uvijek lagano, ali trudim se raditi balans između posla, glazbe i privatnog života. Nekad jednostavno moram nešto od toga smanjiti. Također, tu je mali krug velikih ljudi koji mi pomažu. Hvala im na tome. Volim svoj posao, ljude koje srećem u salonu, a s druge strane volim glazbu i želim dati sve od sebe, pa gdje završi. Zapravo, radim što volim i trudim se živjeti svoje snove jer koliko god je teško, toliko i vrijedi, a snovi se ostvaruju, ja vjerujem, a mogu to i potvrditi.

Tko te je najviše podržao u odluci da ozbiljnije kreneš u glazbu?

- Moja zaručnica Lana. Ona me je zapravo potaknula jer uz nju kao da je sve sjelo na svoje mjesto. Propjevao sam. (smijeh)

Kad bi mogao surađivati s bilo kojim glazbenikom iz regije ili svijeta, tko bi to bio i zašto?

- Ma ima ih puno, al' iskreno, Božja pobjeda da zapjevamo na koncertu "Progledaj srcem", Dražen Zečić da napravimo feštu do zore. Odrastao sam na zabavnoj glazbi, a duhovna glazba me zapravo vodi; s njom slavim u radosti, a hranim se u žalosti. Za neke bih rekao da su mi i obilježile dio života.

Kakva glazba te privatno inspirira? Što slušaš kad se želiš isključiti?

- Privatno me inspiriraju balade i zabavnjaci, no kad želim mir i trebam "punjenje", ali i općenito, mogu reći da najviše slušam duhovnu glazbu. Najčešće Božju pobjedu, Alana Hržicu i sestre Husar.

Što možemo očekivati od tebe u bliskoj budućnosti, imaš li već nove pjesme u planu?

- Imam nekoliko pripremljenih pjesama, trenutačno se dvoumimo s kojom ćemo krenuti. Ne bih htio ništa forsirati, no potrudit ćemo se da novi singl ugleda svjetlo dana.