Veteran domaće stand-up komedije, Peđa Bajović, u svojih 20 godina karijere u Osijeku je nastupio isto toliko puta. U svojoj je prebogatoj karijeri obišao više od 50 zemalja i stotine gradova, no krajem prošle godine odlučio je otići u mirovinu. Oproštajna turneja "20 stand-up godina" počela je već u siječnju, diljem regije, a potom i šire: SAD, Kanada, Island, Baltik... Ovog petka, 16. svibnja, posljednji put nastupit će i u Osijeku, u kinu Urania, u 20 sati, kad će svojoj vjernoj publici izvesti kompilaciju "Najbolji' sat i kusur". Ulaznice su na raspolaganju na web-platforme eventim.hr.

Zašto mirovina?

- Dosta je bilo. Već sam i sâm sebi naporan u tekućim aktivnostima da prikupim što više publike; da ju upoznajem sa svojim likom i djelom ili da ju podsjećam na to tko sam i što radim! Zbog ogromne količine sadržaja, prvo po ekranima, a onda i uživo, nakon korone, današnja se publika jako razmazila. Podsjeća me na zgodnu ženu koja od udvarača traži da joj se stalno javljaju, podsjećaju je kako je prelijepa i sjajna, da joj šalju poklone..., a kada se nekom od njih i posreći da ostanu sami, samo bi legla, namjestila se i rekla: "U redu, zadovolji me! I sve radiš sam." Možda sam odveć star za te stvari ili nedovoljno uspješan u komunikaciji prema širokim narodnim masama, ali ja ne bih to više! Ovo je godina u kojoj publici posljednji put nudim ono probrano iz dva desetljeća aktivnog nasmijavanja i onda idem na pauzu. Kada i hoću li se vratiti – ne znam. Stoga je Osijek jedan od gradova u kojem ću se s tim svojim sadržajem ukazati sada u petak - samo još jednom i to je to.

Što je sljedeće nakon 20 stand-up godina?

- Ljudi mi ne vjeruju kada kažem da – ne znam! Postoje brojne opcije i neke sjajno ekranski zvuče, ali možda to i nisu; a neke, poput korporativnih angažmana - nakon svega ovoga doimaju se i kao poraz, ali bi mogle izrasti u nešto veliko. Dok se budem odmarao od nastupa, sve ću to posložiti ispred sebe, pa će konačna odluka pasti negdje na jesen. Ono što je sigurno, ako se nekad vratim u stand-up, tada ću htjeti - svoju publiku, koliko god da je manja od ove koju sada imam! Naime, s vremenom se među mojim pratiteljima nakupilo svega i svačega i vidim da su se tu, slučajno ili po nekoj inerciji, zatekli i mnogi kojima sam ja samo – komičar, onaj tko ih treba samo nasmijavati, ali da ih nikako ne uznemirim! To je ona obična publika, koja želi teme samo iz unutar svoja četiri zida, odnose među spolovima te mladima i starima, može i o kućnim ljubimcima, ponešto o iću i piću, poneku šalu o poznatima i slavnima, kroz sve provučeš malo seksa i pripadajuće anatomske pojmove i psovke... Meni je to odavno postalo nedovoljno, iako sam nemalo karijere proveo šaleći se upravo na te teme. Na ovoj završnoj turneji onima koji dođu nudim najbolje iz tog svog opusa šega, šala i pošalica. Rimljani su nakon poraza na bojnom polju decimirali svoje legionare – za kaznu i upozorenje ostalima ubijali su svakog desetog vojnika. Moj plan je obrnut – zadržao bih samo desetinu svoje publike! Ukratko, dosta je bilo najava mojih nastupa u kojima stoji da će se plakati od smijeha, piškiti u gaće, vježbati trbušni mišići ili, nedajbože – umrijeti! Želja mi je da se moja buduća publika smije, ali prvenstveno jer je isprovocirana! Hoću da s nastupa ode i zapitana i nasmiješena.

Koja bi tri trenutka u karijeri izdvojio kao highlighte karijere?

- To je svakako moj prvi nastup uopće, iz siječnja 2005., i jako sam zahvalan da ga imam na videu. Iako sam na pola izvedbe zaboravio što sam bio pripremio, već tada mi je bilo jasno da je to ono što želim raditi i u čemu sam dobar! Drugi bi bio poziv u američki Seattle, na jedno od najvećih svjetskih natjecanja stand-up komičara. Bilo je to prije 13 godina i iako sam na prvoj natjecateljskoj večeri završio uvjerljivo posljednji – znao sam da sam dobar i da to mogu! Treći je bio nedavno u Sarajevu, gdje sam, na također posljednjem nastupu u tom gradu, na kraju predstave na noge dignuo više od 600 ljudi i dobio ih da glasno viknu "Podrška studentima!", baš zato što sam sutradan turneju nastavio u Srbiji.

Borislav Brezo

Iskustvo iz Edinburgha, stand-up meke?

- Prvi osjećaj bio je – strah. Odjednom se nađeš u gradu koji tih mjesec dana – diše komediju! Najveći svjetski festival tako i izgleda: svjetski i najveći! Svuda oko tebe su plakati; manji i oni najveći, komičari s letcima u rukama koji te pozivaju na tisuće i tisuće izvedbi, a koje se događaju i u prostorima poput buregdžinice, do onih kao što bi bio naš Lisinski... Prihvatio sam da je to za mene svojevrsni test i iako već godinama aktivno nastupam i na engleskom, to je bilo prvi put da sam se našao u centru zbivanja, u pokušaju da se komercijalno nametnem kao dobar među nekoliko tisuća svojih kolega i kolegica. Preživio sam i zaključak je taj da, kada bih se tamo preselio – ne bih umro od gladi radeći ovaj posao!

Kako bi opisao iskustvo koje si doživio izvan Balkana?

- Ima posla, tko hoće raditi! (smijeh) To što se zove stand-up komedija u zemljama engleskog govornog područja prava je industrija, a u kontinentalnom dijelu Europe to se tek sada diže na taj nivo. Jezik je ograničavajući moment, te i zato mi ovdje ne poznajemo sjajne komičare iz npr. Francuske ili Njemačke iako ih tamo ima jako puno! Ima ih i u Estoniji i u Portugalu, ali eto... Moja predstava na engleskom zove se The Balkan Brain. Na našem jeziku bi se to, valjda, prevelo "Vid' mu glave!". I tih sat vremena jako se promijenilo od svojih početaka, kada sam mislio da je naslov dovoljan da ljudi znaju odakle dolazim i što mogu očekivati, čak i u Americi! Bila je to kriva predodžba i iskusio sam to na svojoj koži kada sam shvatio da tamo negdje ljudi ne razlikuju pojmove "Balkan" i "Baltik", da smo u poimanju mnogih mi bivši Sovjeti, a o našim (i nama jaaaako važnim!) internim razlikama oni – nemaju pojma! Sada moj nastup otvaram s desetak minuta edukacije o ovom dijelu svijeta, gdje se koristim pojmovima koji su tamošnjoj publici bliski, a koji su različiti, npr. u Nizozemskoj ili publici u Kaliforniji.

Jesi li doživio da određena šala ne prolazi baš nigdje?

- Naravno, i tamo i tu kod nas! Ne ide, pa ne ide..., a meni je ta moja šala super! Imam tu jednu foru gdje povijest Balkana pokušavam prikazati kao grupni seks velikih sila oko nas i negdje to prođe sjajno, a negdje... zrikavci! I ne mogu baš povezati zašto je tako. Ne odustajem, ali će možda ostati takva – nedorečena! Tu kod nas sam s vremenom naučio u prvih nekoliko minuta pročitati publiku i dovoljno rano znati kakve fore negdje neće proći. Iako je to nemala vještina, ne želim se njome u koristiti u budućnosti. Želim publiku koja će točno znati po što dolazi na moje nastupe, a tetu Katicu iz Hrastovca kod Garešnice i njezina muža Božu prepuštam ostalim kolegama! Ali prvo da odradim ovu svoju Best Of turneju!

Koliko se scena u regiji promijenila otkako se baviš stand-up komedijom?

- Na početku je to prvenstveno bila samo zabava - i za nas i za publiku. S vremenom je to postala profesionalna opcija, a za publiku i dalje samo zabava. Onda je nas nekoliko u tome počelo tražiti opciju da se komuniciraju i neke malo ozbiljnije teme, ali da i dalje bude zabava. Ostalim komičarima je to prvenstveno opcija za zaradu, a što više ljudi se zabavi, i ona je – veća! Onda su u ovaj naš posao utrčale i face s televizije, da i one ponešto zarade u formatu koji su do tada ignorirale ili čak i kritizirale… Danas imamo situaciju da je naša stand-up komedija duboko estradizirana te se i razvija u tom smjeru. Iz nečega što je bio svojevrsni rokenrol otklizalo se u smjeru lakih nota. Čast izuzetcima, ali baš – izuzetcima! Valjda baš zbog svega toga iz raznih medijskih objava uviđam da se u široj javnosti ovaj moj posao doživljava – glupiranjem! Naime, kada vidiš naslov u kojem stoji da je neki političar u nekoj prigodi ispao "stand-up komičar", uglavnom pročitaš da je rekao nešto glupavo i da je ispao smiješan, a ne da je bio duhovit i namjerno nasmijao prisutne. Smeta mi to, ali mislim da ne mogu puno učiniti oko toga. Godinama pokušavam educirati i da su pojmovi "smijeh" i "osmijeh" nešto vrlo različito, ali... I nije tako samo kod nas. Nekako me jako razočarala spoznaja da je Jerry Seinfeld, neupitni svjetski autoritet u ovom našem poslu, jedan poprilični fah idiot, kojeg interesira samo - comedy i da politiku, domaću i svjetsku, smatra nečim groznim, čime se ljudi ne trebaju opterećivati. S druge strane, Dave Chappelle, trenutno svjetski najpopularniji stand-up komičar, ne bježi o tih tema! Ima nade.

Bizarnost aktualnog političkog stanja u svijetu doista je nevjerojatna. Koliko se humora može izvući iz ovog bizarnog svijeta u kojem živimo?

- Po meni je stand-up bez politike samo – komedija, a bez jake frustracije nema dobre komedije, bila ona politička ili ne bila. Zbroji - oduzmi, ovo je sjajno vrijeme za odličnu komediju iako su nam političari, od Donalda Trumpa naniže, povremeno – žestoka konkurencija! Neke stvari koje oni kažu ili naprave nešto je toliko bizarno što mi nikada ne bismo mogli osmisliti kao šalu. Svaka konkurencija treba biti dobrodošla i zato sam spreman suočiti se s tim! Hoću li zbog svega toga nekada završiti i u politici... nikad ne znaš!

Što je tvoja poruka mladim stand-up komičarima?

- Radite ono što volite sve dok to volite. Ako se u međuvremenu ukaže i opcija da od toga zarađujete – sjajno! Ne treba žuriti, jer će prije ili poslije doći trenutak kada ćeš morati donijeti odluku radiš li nešto zato što to voliš ili samo – zbog novca!