Najvažniji engleski srednjovjekovni dokument, Magna Carta Libertatum iz 1215., o slobodama i pravima podanika, pogrešno je 1946. katalogoziran kao kopija i prodan za "vrlo smiješnu cijenu", da bi se naposljetku ustanovilo da se radi o originalu.

Znamenitu Magnu Cartu je 15. lipnja 1215. godine potpisao  engleski kralj Ivan bez Zemlje u Runeymeadu pokraj Windsora i s vremenom je postala simbolom ograničenja samovoljne vladarove vlasti.

Knjižnica Pravnog fakulteta Sveučilišta Harvard je kupila dokument od londonskog trgovca knjigama za 27,5 dolara, prije nego što se znalo da se radi o originalu jednog od najznačajnijih sačuvanih dokumenata u ljudskoj povijesti, osobito u tradiciji anglosaksonskog prava.

Za razliku od "kopije", jedna je Magna Carta 2007. prodana na aukciji u Sotheby'su u New Yorku za više od 21 milijun dolara.

Za otkriće da je "umrljana i izblijedjela kopija" na Harvardu u stvari original zaslužan je David Carpenter, profesor srednjovjekovne književnosti na King's Collegeu u Londonu, a u istrazi o dokumentu pomogao mu je istručnjak za Magna Cartu, profesor srednjovjekovne književnosti Nicholas Vincent sa Sveučilišta East Anglia.

Harvardova Magna Carta je jedna od 25. poznatih originala, rekao je Vincent. 

Da bi se dokazalo da se radi o originalnom izdanju Magna Carte iz 1300., u vrijeme vladavine kralja Edwarda I., provedene su brojne analize.

"Harvardova Magna Carta zaslužuje priznanje, ne kao puka kopija, umrljana i izblijedjela, već kao original jednog od najvrijednijih dokumenata u povijesti ustavnih zakona, temeljac prošlih i sadašnjih sloboda te budućih sloboda koje tek trebamo steći", rekao je Carpenter.

Engleska ne posjeduje ustav u obliku jednog dokumenta kao većina država, nego su njeni ustavni zakoni sačinjeni od niza dokumenata, od kojih se prvim smatra upravo Magna Carta.

Postoji sedam poznatih originala izdanja Magne Carte iz 1300.