Nova, 2025. godina počela je, između ostalog, i novim, dvadesetim i prvim, samostalnim studijskim albumom Ringa Starra, nekadašnjeg bubnjara glasovitih Beatlesa. Prošlost (Beatlesi su, prisjetimo se, debitrali davne 1962. godine) i sadašnjost rock-glazbe na taj su način sjajno povezane, a to što je Starr za temeljni izraz svog novog albuma odabrao country nije ništa čudno.

Pitko i ugodno

Veza Starra i country-zvuka vidljiva je bila još u Beatlesima, u kojima je zastupao taj žanr, a u solokarijeri imao je ne samo puno country-zvuku bliskih pjesama već 1970. godine i cijeli jedan album, "Beaucoups of Blues", koji je odisao ozračjem country-glazbe i koji je snimio u Nashvilleu, a pomagali su Charlie Rich, Tammy Wynette, Pete Drake i niz lokalnih studijskih glazbenika. I ovom je prigodom posegnuo za suradnjom, pri čemu je glavni tekstopisac i producent glasoviti T Bone Burnett, koji je autor glazbe za čak devet od 11 na albumu zastupljenih pjesama!

Ono što su njih dvojica složila uz pomoć još nekolicine glazbenika pitko je, ugodno i slušljivo te svakako ide u red boljih ostvarenja ovog danas već više od 84 godine starog, rođen je 10. srpnja 1940. godine, pjevača i bubnjara. Jednostavnost u izrazu uočljiva je i u tekstovima pjesama, koji su mahom jednostavni iskazi sretne ili nesretne ljubavi. Tako je uvodna "Breathless" jednostavna ljubavna rockabilly pjesma o tome kako ostaje bez daha kad je vidi. Slična joj je po ritmu "Never Let Me Go" u kojoj se dobro spaja utjecaj country-zvuka i ranih Beatlesa. Srednje brzi ritam, ali i kompleksnost u izrazu te određene doze gorčine čujemo u vrlo dobroj "Rosetta" u kojoj mu pomaže Larkin Poe, a najbolji trenutak ovih donekle bržih ljubavnih pjesama svakako je "You Want Some", pravi country plesni dvokorak, nedoljiv i zarazno plesan, čemu pridonosi i piano a la Jerry Lee Lewis.

Ringo Starr jako je dobar i u baladičnom pristupu ljubavnim temama, pogotovo kad ima potporu ženskih glasova. Ponajbolje se to vidi u sjajnoj "Thankful", u kojoj uz odlično korištenje steel gitara, starinski istaknuti bas te sasvim dobar tekst o tome kako se izgubio u slavi koja ga je okruživala, ali onda je došla ona i spasila ga, slušamo duet njega i Alison Krauss.

Ljubavni duet

U "Can You Hear Me Call" sjajno surađuje s Molly Tuttle u pravoj ljubavnoj duet country-pjesmi kroz koju se iskazuje međusobna ljubav, a u western stilu uvodnim zviždanjem određenoj "Come Back" pomažu mu anđeoskim vokalima pjevačice iz sastava Lucius. Divna je i "Time On My Hands" o gubitku ljubavi, o tome kako sad ima sve vrijeme svijeta, ali nikoga u zagrljaju. Steel gitare lagano usmjeravaju ovu odličnu baladu, ponajbolji trenutak albuma, prema country-obalama, a slična joj je po tom ozračju i "I Live For Your Love", u kojoj konstatira kako ne živi za prošlost, ne živi za budućnost – živi za nju!

U samo dvije pjesme Starr tekstom ne dodiruje temu ljubavi muškarca i žene. "String Theory" svojevrsno je veličanje glazbe kao umjetnosti, a vrlo dobra naslovna "Look Up'" u srži je religijska, pomalo i self-help pop/rock pjesma o tome da kad ti je teško, vjeruješ u nešto, pogledaš gore i kažeš sam sebi da postoji neka viša sila. Sve u svemu, albumom objavljenim punih 55 godina nakon debitantskog istupa pločom "Sentimental Journey" (1970), ujedno i prvim soloalbumom objavljenim u trećem desetljeću 21. stoljeća, 84-godišnji Starr definitivno potvrđuje kako još nije za staro željezo!