Idu godine, došla i 55., al´ u Požegi se i dalje pjeva. I to sve bolje!
Najljepšim tekstom proglašen je tekst pjesme "Dolazim ti majko", autora Josipa Plivelića
Tri festivalska dana Požegom je po cijele dane i do kasnih noćnih ili ranih jutarnjih sati odjekivala pjesma. Službeno, festivalska je zastava podignuta i festival proglašen otvorenim uz pjesmu Miroslava Slavka Mađera "Pjevat će Slavonija", koju je prvi put na požeškom festivalu 1969. godine otpjevao Vice Vukov.
Iako je publika bila prosječno mlađa od 55 godina, koliko je festival star, zajednički su zapjevali: "I kad umrem, pjevat će Slavonija/stara mati žita i šuma/široka ravan pradavna Panonija /kad zapjeva i sunce silazi s uma". Kako se moglo i pretpostaviti, prepunim središnjim Trg Sv. Trojstva tri dana su se razlijevali poznati hitovi, pjesme uz koje se godinama nanizalo mnoštvo veselja, ali i nove pjesme, one koje su krenule na svoj put k preobrazbi u hitove.
Otvorenju je prethodila povorka kulturno-umjetničkih i drugih društava, koja svake godine kao da je sve bogatija i ljepša, u kojoj sudionici odijevaju najljepše tradicijske nošnje i nakit i sve veselije i bolje pjevaju. Raspoloženje je ono što nosi mimohod i najavljuje trodnevno festivalsko šarenilo, u kojem neki plešu i pjevaju, neki pripremaju ukusne slavonske zalogaje uz kapljicu, a brojni u svemu tome samo uživaju.
Među devet kulturno-umjetničkih društava Požege i požeškog kraja, koji njeguju tradicijsku kulturu, folklorno nasljeđe svojih predaka u povorci su pokazala društva iz Požege, Jakšića, Biškupaca, Bekteža, Pleternice, Brestovca, Pečuha u Republici Mađarskoj, Folklorni ansambl "Turopolje" iz Velike Gorice te jahači i konjske zaprege iz Konjogojstvene udruge "Vranac" iz Gradišta. Za najgizdavije od svih gizdavih Šokica proglašene su: Mila Grace Norris iz Habjanovaca je najgizdavija, prva pratilja je Ena Mirković iz Bebrine, a druga je pratilja Petra Marić iz Jakšića. Za kraj prvog dana festivala koncert su održale Gazde, čija je glazbena karijera neraskidivo vezana uz Zlatne žice Slavonije još od 1993. godine. Ne treba niti opisivati raspoloženje koje je na Trgu Sv. Trojstva trajalo dugo u noć.
Ove godine drugi put održan je i "Zlatni mikrofon", glazbeno natjecanje za djecu. Na pozornici na Trgu sv. Terezije pokazalo se da će festival i nadalje imati odličnih pjevača. Pobjednica je u prvoj kategoriji Lucija Šeremet, u drugoj kategoriji Vanesa Begović, a posebnu nagradu stručnog suda za najveći potencijal zaslužio je Gabriel Herijan.
Na polufinalnoj tamburaškoj večeri izvedeno je šesnaest kompozicija, a jedna, D-mol s pjesmom "Jedno od nas more tuge nosi" ostvarila je pravo nastupa na završnoj večeri. Iako večer nosi naziv "polufinalna", predstavile su se pjesme koje bi ljubitelji tamburaške glazbe mogli dovesti i do hitova. Ma koliko se tužili da mladi slabo mare za tamburašku glazbu, raspoloženje u Požegi to osporava.
Ako bi trebalo izdvojiti osobu koja je dio požeškog festivala, to je svakako Veljko Valentin Škorvaga. Bio je umjetnički direktor Festivala deset godina (1990., 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999. i 2000. godine), dvije godine direktor Aurea Festa (2014. i 2015. godine) i dvije godine umjetnički direktor Aurea Festa (2016. i 2017. godine). Posebno je zaslužan za obnovu festivala, koji je jedno vrijeme nije održavan. Stoga je više nego zaslužio autorsku večer, za koju je rekao da je "večer mojih skladbi, emotivni podsjetnik na sve što sam proživio stvarajući i radeći u Požegi i za Požegu". Uz 50. godišnjicu bavljenja glazbom, ovaj neumorni pokretač festivalskih događanja, podagog, kompozitor, danas profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, podsjetio je na niz vlastitih uspješnica koje su, uz festivalski orkestar pod ravnanjem maestra Škorvage, zapjevala dobro znana tamburaška imena poput Viktorije Kulišić Đenke, Igora Delača, Miroslava Škore, Đuke Čaića, Željka Barbe, Bekrija, ali i "lokalne" zvijezde: Boris Ćiro Gašparac, Ivan Karadža iz Posegane, TS Zlatna dolina te mlada Požežanka Ružica Maurus.
Darko Ergotić i Slavonske lole ove su godine po trideset i četvrti put u nizu na festivalu Zlatne žice Slavonije, što su obilježili posebnim koncertom. Za kraj druge večeri središnji požeški trg napunio je popularni Petar Grašo. I tako su svi došli na svoje.
Finalnoj večeri prethodio je susret tamburaških orkestara "Tambura nas spaja", na kojoj su nastupili tamburaški orkestri iz Slovenije, Osijeka i orkestar ljetnog tamburaškog kampa Pleternica 2024.
Na završnoj festivalskoj večeri pjevalo se ponovno o nezaobilaznim slavonskim motivima, pa nije moglo proći bez "Baje" Miroslava Škore, "Kume, ti i ja" (Ambar i Šokci), 'Ajmo lege (Stjepan Jeršek Štef), pa "Sunce Slavonije" (Ravnica), Bećarska kuća, Bosut, Slavonka itd., uz stihove neiscrpnih ljubavnih i sličnih emocija. Predstavljene su 22 nove kompozicije od kojih deset u šarolikom pop-tamburaškom stilu. Kao poveznica s prošlogodišnjim festivalom, najljepšim tekstom proglašen je tekst pjesme "Dolazim ti majko", autora Josipa Plivelića, kojemu je nagradu predao urednik HRT Radija Osijek Davor Lončarić. Miroslavu Škori uručena je nagrada za najslušaniju pjesmu "Volim život".
Tri festivalske večeri popraćene su nizom drugih glazbenih i ostalih događanja od tradicionalne 28. Fišijade u parku pokraj Orljave, gastro i eno kutaka, kviza, programa za djecu na Trgu sv. Terezije, festivalskog sajma, promocija, panel-rasprava i dr. koje je organizirala Turistička zajednica Grada Požege s Gradom Požegom i s brojim suorganizatorima. Mnogi za sada nepoznati tamburaški sastavi zasvirali su na improviziranim pozornicama u povijesnoj jezgri Požege, pa će zasigurno uvježbavati dogodine i za glavnu festivalsku pozornicu. Uz zahvalu svima koji su godinama s ljubavlju pripremali sve festivale, gradonačelnik Željko Glavić otvorio je natječaj za skladbe idućeg festivala 2025. godine.
