Psi i umjetna inteligencija udruženi su u ranom otkrivanju raka - dahom
Kad se azilska kujica Chloe ne kotrlja po travnjaku farme izvan indijske tehnološke prijestolnice Bengalurua, podučavaju je da njušenjem ljudskog daha otkrije rak, uz manju pomoć umjetne inteligencije.
Opremljena je 3D printanom kacigom i pojasom punim senzora i dio je eksperimentalnih napora čiji je cilj iskoristiti izvanredan njuh pasa u razvoju neinvazivnog testa za rano otkrivanje te bolesti. Sve veći broj globalnih istraživanja pokazuje da se psi mogu dresirati za otkrivanje raka i ostalih ljudskih bolesti, od Parkinsonove bolesti do COVID-19.
Startup Dognosis, sa sjedištem u Bengaluruu, koristi se umjetnom inteligencijom za analizu moždane aktivnosti, disanja i govora tijela pasa - pretvarajući njihovu reakciju na miris u podatke.
- U sat vremena mogu obaviti tisuće njuškanja. Svako njušenje može evaluirati uzorak - rekao je AFP-u suosnivač tvrtke Akash Kulgod.
Dognosis se nada komercijalnom lansiranju sljedeće godine, čime bi njihova tvrtka postala treća tog tipa u svijetu, nakon sličnih kompanija iz Njemačke i Izraela.
Rano otkrivanje bolesti može biti ključno i pridonijeti stopi preživljavanja od raka, a u Indiji se brojnim pacijentima ona dijagnosticira tek nakon što je bolest već u uznapredovaloj fazi. Njuškanje bi moglo postati jednostavan i pristupačan prvi korak u probiru, koji bi se u dogledno vrijeme primjenjivao u većim razmjerima i otkrio potencijalne slučajeve koji bi bili podložni daljnjim testiranjima. Dok očekuje odobrenje, Dognosis - uz potporu tvrtki rizičnog kapitala, uključujući Accel Indiju - na svojim istraživanjima surađuje s vladinim medicinskim ustanovama.
Chloe, mješanka labradora, jedna je od 15 pasa koje taj startup trenira. Na sebi ima prilagođenu kacigu za prikupljanje podataka.
- To je kao pseće odijelo Iron Mana - rekao je Kulgod, mladić iz liječničke obitelji, koji je studirao kognitivnu znanost na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.
Istraživanja upućuju na to da bolesti mogu promijeniti kemikalije koje oslobađa organizam, stvarajući pritom prepoznatljive mirise. Psi imaju oko 300 milijuna receptora mirisa, u usporedbi s oko pet milijuna u ljudi. Metoda testiranja je jednostavna: pacijent diše u pamučnu masku oko deset minuta, a maska se zatim zatvara u vrećicu i odnosi u laboratorij. Pacijenti ne dolaze u dodir sa psima. U centru pod nazivom Sniffspace psi testiraju ljudske uzorke na platformama opremljenim automatskim hranilicama koje ih nagrađuju psećim poslasticama.
Suosnivač Kulgoda, 28-godišnji Itamar Bitan, koji je proveo četiri godine u izraelskoj kinološkoj jedinici specijalnih snaga, rekao je kako su psi obučeni da otkriju specifičan, neuobičajen miris i da potom za to dobiju nagradu.
- Kad otkriju neuobičajen miris, neki psi trče izravno do hranilice očekujući nagradu, neki od njih se na mjestu ukoče, a neki od uzbuđenja grebu po uzorku - rekao je Bitan.
Rezultati nedavne studije Dognosisa, koja je obuhvatila više od 1500 sudionika i šest bolnica u državi Karnataki, objavljeni su u stručnome časopisu Journal of Clinical Oncology. Tvrtka je izvijestila da je uspjela postići stopu točnosti višu od 90 posto kada je posrijedi sedam glavnih vrsta raka te sada planira obavljati testiranja u realnim programima. Specijalisti za rak u Bengaluruu, neovisni o projektu, izrazili su oprezan optimizam.
- Studija obećava, kao rani signal, no moraju provesti studiju na puno većoj grupi prije nego što donesemo bilo kakve konačne zaključke - rekao je Santhosh Kumar Devadas, voditelj Onkologije u bolnici Ramaiah Memorial.
U Indiji je rak velik problem javnog zdravstva. U svakog devetog od 1,4 milijarde stanovnika vjerojatno će se razviti bolest. Dognosis kaže da im je cilj poboljšati “proaktivnu i preventivnu medicinu” uz istodobno poboljšanje “komunikacije između ljudi i pasa”. Psi kojima se koriste u svojim istraživanjima većinom su biglovi i u nešto manjem broju mješanci belgijskog ovčara malinoisa, no odabiru se samo najbolji, rekao je Kulgod, našalivši se da svi imaju odličnu “ravnotežu između poslovnog i privatnog života” s radnim vremenom ograničenim na 30 - 45 minuta dnevno.