U moru brzih savjeta, "internetskih dijagnoza" i samoprozvanih stručnjaka, hrvatska publika dobila je novi podcast koji zdravlju pristupa ozbiljno i bez prečaca. Vox Medicus donosi razgovore s provjerenim sugovornicima iz svijeta medicine i zdravlja, i to s posve jasnom idejom: komplicirane teme objasniti razumljivo, bez senzacije.

Projekt je pokrenula Tomislava Vucelić, rođena Brođanka, dugogodišnja novinarka i nekadašnje prepoznatljivo lice HRT-a, gdje je radila kao reporterka emisije Dobro jutro, Hrvatska te kao urednica i voditeljica Dnevnika. U ulozi voditeljice podcasta udružila je snage s još jednom Slavonkom, Nikolinom Ćosić iz Osijeka, također bivšom voditeljicom HRT-ova Dnevnika, s kojom dijeli televizijsko iskustvo, profesionalnu disciplinu i onu nadaleko prepoznatljivu slavonsku neposrednost.

Dok smo dogovarali ovaj intervju, upravo je izišla 11 epizoda podcasta, koji je u samo mjesec dana naišao na izvrsne komentare kritike, kako publike tako i struke. Čemu možete zahvaliti za takav uspjeh, ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji?

TOMISLAVA: Vox Medicus nastao je iz želje da se o zdravlju govori jasnije i ljudskije te da to zaista bude korisno. Ljude često zbunjuju nepouzdane i neprovjerene informacije o zdravlju na internetu, te se stvorio prostor i potreba za mjestom koje je pouzdano i gdje dokazani stručnjaci imaju vremena objasniti stvari bez žurbe i senzacionalizma. Posebno nam je važno da se ne izbjegavaju "neugodna" pitanja, ona koja se rijetko pitaju naglas. Kada u jednoj epizodi gledatelji dobiju stručno i razgovorno objašnjenje od vrhunskog liječnika kojemu možda inače ne bi imali pristup, to im daje sigurnost i osjećaj da nisu sami. Mislim da je publika to prepoznala i regionalno jer su pitanja i problemi isti svagdje.

Odakle ideja o podcastu s temom zdravlja?

NIKOLINA: Zdravlje je svima na prvom mjestu. Obje smo posljednjih desetak godina novinarske karijere posvetile informativnom programu s naglaskom na unutarnjoj politici. Uza sve iskustvo, vidimo veću korist i benefit za gledatelje u zdravstvenim temama.

Na koji način birate teme i sugovornike i kako balansirate između stručnosti medicinskih sadržaja i njihove razumljivosti širim masama?

TOMISLAVA: Uvijek krećemo od pitanja što ljude stvarno muči i što bi sami pitali da sjede s liječnikom nasamo. Kod teme ovisnosti psihijatra nismo pitali samo zašto ovisnici ne mogu stati nego i za savjete za djecu i bračne partnere koji žive s ovisnikom. Endokrinologa smo tražili iskren odgovor o stvarnom učinku i nuspojavama "čarobnih" lijekova za mršavljenje. Saznali smo kada i kako nastaje menopauza, ali i zašto sa sobom donosi depresiju ili smanjenu seksualnu želju.

NIKOLINA: Pratimo aktualne teme, ali slušamo publiku i čitamo poruke koje dobivamo preko društvenih mreža. Sugovornike biramo prema kvaliteti i sposobnosti da komuniciraju jasno, bez potrebe da se koriste isključivo stručnim terminima. Urednički posao za ovakav podcast velik je kao i za svaku televizijsku emisiju, od istraživanja teme, slaganja pitanja do razmišljanja kako strukturirati zanimljiv razgovor.

Jeste li po reakcijama publike već primijetile konkretan utjecaj podcasta? Što joj je dosad bilo najzanimljivije?

TOMISLAVA: To nam je možda i najljepši dio cijelog projekta, kada gledatelji pišu da su se nakon neke epizode odlučili potražiti pomoć ili da su napokon shvatili što im se zapravo događa. Kada imate zdravstveni problem, ponekad je lakše javiti se i pitati preko društvenih mreža, često anonimno, jer to daje osjećaj sigurnosti, a onda dobijete i iskustva drugih. Velik interes pokazan je na temu bolesti prostate, jer je većini muškaraca i dalje neugodno obaviti pregled i strah ju je posljedica medicinskih zahvata. Nakon što je urolog Penezić sve detaljno i otvoreno objasnio, uz malu notu humora, reakcije su bile mnogobrojne i iznenađujuće iskrene. I tema ADHD-a u djece i odraslih privlači veliku pažnju, jer je premalo zastupljena u medijima, a sve je češća pojava u društvu.

Kako vidite budućnost Vox Medicusa?

NIKOLINA: Prvu sezonu smo se ciljano fokusirali samo na podcast kako bismo dobili kvalitetan proizvod. U idućoj sezoni imamo nadgradnju u samom podcastu, ali i plan širenja na nove popularne platforme, čak i neke projekte koji će se manifestirati diljem Hrvatske uživo s publikom.

Obje iza sebe imate bogato televizijsko iskustvo. Kad ste shvatile da je vrijeme za promjenu i novu karijeru?

TOMISLAVA: Ja sam otišla, moglo bi se reći, na vrhuncu karijere za jednog novinara informativnog programa, kao urednica i voditeljica podnevnog Dnevnika. Obožavam i živim novinarstvo, ali ne patim od pozicija, kao mnogi. Odabrala sam zadržati moral i vrijednosti koje iskreno živim, s ciljem da novinarski posao primarno zadrži humani smisao.

NIKOLINA: HRT mi je dao neprocjenjivo iskustvo i na tome sam jako zahvalna, ali s vremenom sam osjetila da sam prerasla okvir u kojem sam bila. Uvijek me vodi želja za razvojem i novim formatima. Baš u trenutku kada sam donijela odluku o odlasku, javila mi se Tomislava s idejom podcasta.

Mnogo se toga promijenilo u vašim životima otkako ste otišle s HRT-a. Vi ste se, Nikolina, vratila u Osijek i zaručili, a vi ste, Tomislava, lani završili LSE u Londonu, privodite kraju doktorski studij i usto čekate treće dijete. Kako danas gledate na balans između posla i obitelji?

TOMISLAVA: Kao mlađa sam se dokazivala ne samo kvalitetom nego i količinom posla, radeći i do 16 sati u komadu. Od toga, naučila sam, nema kruha, a ni sretne obitelji. Cjeloživotno obrazovanje je bonus, tko može, ali zdrave granice u poslu možda su i važnije. I obitelj je uvijek na prvom mjestu.

NIKOLINA: Važno je raditi posao koji voliš, ali još je važnije imati život uz taj posao. Danas to vidim puno jasnije nego prije. U ovoj fazi života svjesno tražim balans, prostor za rad koji me ispunjava, ali i za obitelj, odnose i vrijeme za sebe.

Kako biste opisale svoj profesionalni odnos? Koja je najveća prednost toga što ste dugogodišnje prijateljice?

TOMISLAVA: Među TV voditeljima nerijetko postoji rivalstvo i ljubomora u situacijama kada jedan naslijedi drugoga, a nas dvije smo postale najbolje prijateljice tek nakon što smo se zamijenile na voditeljskoj poziciji u Dnevniku. Shvatile smo da smo zajedno jače i bolje!

Obje ste Slavonke. Što vam prvo padne na pamet na spomen rodnog kraja?

TOMISLAVA: Rođena sam i odrasla u Slavonskom Brodu, ali podrijetlom sam iz BiH, pa vučem svašta tipično za obje strane granice. Posebno ljubav prema hrani: kobasice, dobra masna slanina, pohani šaran (može i s rašlji), čobanac i pite. I tamburica. Što sam starija, to sam zaljubljenija u njih. Slavonija izgradi čovjeka na svoj specifičan način. Dokaz je i to što smo u Zagrebu na HRT-u bili u manjini, ali su se Slavonci brzo istaknuli među najboljima. Kad sam započela projekt podcasta, birala sam najkvalitetnije kolege za suradnju i shvatila da smo, sasvim slučajno, svi iz Slavonije!

NIKOLINA: Radeći s ljudima iz svih krajeva zemlje, moram priznati da su se određene predrasude pokazale točnima. Tako i ona da smo mi Slavonci vrijedni i skromni. Rekla bih da je to tipično i za nas dvije kada je riječ o poslu – uvijek dajemo maksimum, ali ostajemo prizemljene bez obzira na to čime se bavile i koliko uspješne bile. Osijek je za mene sinonim za sigurnost; kamo god odem, znam gdje je onaj jedini osjećaj doma.