U svakodnevici punoj obaveza, pritisaka i neizvjesnosti unutarnji mira sve češće dolazi u prvi plan. Mnogi se pritom pitaju gdje pronaći ravnotežu i što nam doista može pomoći da se osjećamo stabilnije i smirenije.

Odgovor se često ne krije samo u brizi za mentalno zdravlje nego i u duhovnoj dimenziji čovjeka. O toj povezanosti govorio je prof. dr. Josip Bošnjaković, svećenik, teolog, psiholog i psihoterapeut te izvanredni profesor na Odjelu za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u podcastu PSIHOLOGiJA na Radiju Sljeme, ističući kako duhovnost može biti važan oslonac u odnosu prema sebi, drugima i životu općenito.

Život promatra kao dar

Bošnjaković ističe kako duhovna perspektiva život promatra kao dar. Takvo shvaćanje nosi i odgovornost, ali i poziv na brigu o sebi, prenosi HRT.

- Ako nam je život darovan, onda imamo i odgovornost prema tom daru. Kao što smo pažljivi prema darovima koje dajemo drugima, jednako je važno da vodimo brigu i o daru koji smo mi sami. Bog nam je darovao nas same - naglašava.

U tom kontekstu duhovnost pomaže čovjeku razviti zdrav i pozitivan odnos prema sebi. Prema logoterapijskom pristupu, čovjek je biće koje je sposobno nadilaziti samo sebe, a to znači vidjeti druge, smisao i vrijednosti izvan vlastitih granica. No, da bi se to moglo dogoditi, važno je imati temeljno prihvaćanje sebe.

- Da bismo mogli sebe nadilaziti, važno je imati pozitivan stav prema sebi, a duhovnost u tome svakako pomaže - ističe profesor.

Takav stav prema sebi, dodaje, stvara stabilizirajući okvir za život. Hrvatska riječ "priseban" posebno mu je draga jer u sebi nosi ideju uravnoteženosti, ne savršenstva, nego realne, ljudske stabilnosti.

- Nema idealnih osoba ni idealnih roditelja. Važno je biti dovoljno dobar, dovoljno uravnotežen. A da bismo to bili, potreban nam je dobar stav prema sebi - kaže Bošnjaković.

U tom smislu, duhovna poruka da je čovjek duboko voljeno biće ima snažan psihološki učinak. U biblijskim tekstovima, podsjeća profesor, više se puta ponavlja poruka: "Ne boj se, ljubljeni, mir s tobom." Takve poruke mogu postati temelj unutarnjeg mira i osjećaja vlastite vrijednosti. Ali uravnoteženost ne znači izostanak kriza.

- Uravnoteženost ne isključuje trenutke tjeskobe, nemira i neuravnoteženosti, koji ponekad traju i duže. Kroz takve situacije se borimo kako bismo ponovno bili usklađeni sa sobom i na koncu prisebni - objašnjava.

PEXELS

Pozitivan stav

Važnim smatra i to što se čovjek "ima kome vratiti" – sebi, drugome, Bogu ili zajednici. Uz osmijeh Bošnjaković prenosi i riječi jednog studenta teologije na KBF-u u Đakovu: "Ujutro se pogledam u ogledalo i kažem: A vidi, ima još nešto dobro na ovome svijetu."

Za Bošnjakovića to je jednostavan, ali snažan primjer pozitivnog stava prema sebi koji pridonosi unutarnjoj ravnoteži. Govoreći o odnosu psihologije i duhovnosti, prof. dr. Bošnjaković naglašava njihovu duboku povezanost. Suvremena neuroznanost sve češće govori o četiri međusobno isprepletene dimenzije čovjeka: biološkoj, psihološkoj, socijalnoj i duhovnoj.

- Teme koje su važne u psihologiji poput motivacije, pamćenja, percepcije ili uvjerenja vrlo su snažno utkane i u duhovnost - ističe.

Duhovnost je za mnoge ljude snažan motivirajući čimbenik, a temeljna uvjerenja imaju izravan utjecaj na psihičku stabilnost. Primjerice, osoba koja vjeruje da su drugi ljudi dobronamjerni lakše će se nositi sa životnim izazovima.

- Isto vrijedi i za uvjerenje da je Bog ljubav. Ako živim s takvim uvjerenjem, ono se odražava na moju psihu, na moju uravnoteženost i unutarnji mir - zaključuje Bošnjaković.

U tom svjetlu, briga za mentalno zdravlje i duhovni život ne stoje jedno nasuprot drugome, nego se dopunjuju kao dva važna oslonca na putu prema cjelovitijem i mirnijem životu.