Utječe li ili potiče na asocijalno ponašanje i manjak empatije u mladih sve dulji boravak u virtualnom svijetu, raspravljalo se, među ostalim, na konferenciji o mentalnom zdravlju mladih "Brain Labyrinth". Psiholozi, psihijatri i liječnici predstavili su istraživanja o navikama mladih u digitalnom svijetu te iskustva prevencije i kliničkog liječenja mentalnih poteškoća. Na konferenciji "Brain Labyrinth" stručnjaci, među njima i prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić, upozorili su na opasnosti koje virtualni svijet donosi mladima.

Balon ljepote

Sve dulji boravak na društvenim mrežama povezuje se s porastom anksioznosti, depresije i poremećaja hranjenja. Istraživanja pokazuju da gotovo sva djeca mlađa od 13 godina imaju profile na mrežama, često uz pomoć roditelja. Naglašena je važnost emocionalne prisutnosti roditelja, otvorene komunikacije i dostupne stručne pomoći kako bi se spriječile dugoročne posljedice.

U Hrvatskoj ima više mobitela nego ljudi, zbog čega smo neprestano dostupni. Istraživanja pokazuju da 30 % djece na društvenim mrežama provodi od 2 do 3 sata, a oko polovine mladih ima dva ili više profila. Iako aplikacije ograničavaju otvaranje profila prije 13. godine, gotovo sva djeca te dobi već ih imaju.

- Kad ih pitamo tko im je to otvorio, kažu najčešće roditelji da bi mogli imati privid kontrole što djeca rade. Ali samo ih uvedemo u cijeli taj svijet... Zatim otvore drugi profil, nazovu se malo drukčije i koriste sve mogućnosti koje imaju - istaknula je doc. dr. sc. Sabina Mandić, Odsjek za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Zagreb.

Otkad su prije osam godina društvene mreže privukle milijune korisnika, stručnjaci primjećuju - rastu problemi povezani s mentalnim zdravljem među mladima. Virtualni svijet nova je stvarnost s ozbiljnim opasnostima.

- Nekada je možda bilo svako deveto dijete s problemima mentalnog zdravlja, sada je svako šesto. Dijagnoze su anksioznost, najviše depresivnost, ali i poremećaj hranjenja - kazao je prof. prim. dr. sc. Ivan Begovac, dr. med., Odjel za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju, KBC Zagreb.

Treba govoriti o mentalnom zdravlju, poručuju stručnjaci, kako bi svatko znao da nije usamljen te da ima gdje potražiti pomoć, pa i preko društvenih mreža.

- Slike i objave na društvenim mrežama stvorile su balon ljepote, savršenosti. U posljednjih nekoliko godina dobro je da se taj balon počeo razbijati, što kroz normalne medije, razgovore, ali i pokrete na društvenim mrežama, da ljudi trebaju prihvaćati sebe kakvi jesu, da influenceri nisu savršeni - naglasio je Karlo Juras, stručnjak za društvene mreže.

Što se prije osvijesti da je stručna pomoć potrebna, terapija će biti uspješnija. Zato ona mora biti svima dostupna, a često nije. Povratak psihologa u domove zdravlja prije dvije godine pokazao se prijeko potrebnim za sve generacije.

- U prvoj godini, s pet domova zdravlja za početak, imali smo više od 20.000 pruženih usluga. Nakon godinu i pol priključili su se drugi domovi zdravlja. Imamo više od 35.000 pruženih usluga, a nažalost već imamo liste čekanja i proširujemo projekt - izjavila je Ivana Portolan Pavić, dr. med., Uprava za zdravstvenu zaštitu, Ministarstvo zdravstva.

Briga za mentalno zdravlje važnija je od uspjeha pod svaku cijenu, naglašavaju stručnjaci. Umjesto da mlade pitamo kakvu su ocjenu dobili, pitajmo ih kako su. O ovoj temi u središnjem Dnevniku HTV-a govorila je prof. dr. sc. Štimac Grbić, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja HZJZ te profesorica na Zagrebačkom medicinskom fakultetu. O činjenici da svako šesto dijete ili mlada osoba ima određenih problema s mentalnim zdravljem, rekla je da u podacima bolničke statistike i primarne zdravstvene zaštite vidi kako se povećava broj upućivanja i psihologu i psihijatru, pogotovo mladih osoba.

- Naročito je to karakteristično za djevojčice, koje znatno češće odlaze psihijatru, bivaju upućene i češće su hospitalizirane. Imamo porast hospitalizacija u dnevnim bolnicama, a znatno manje brojke u stacionarnim posteljama, odnosno bolnicama - rekla je Štimac Grbić.

Na pitanje zašto češće djevojčice, a ne dječaci, rekla je kako oni na različite načine manifestiraju emocionalne poteškoće, rizike za mentalne poremećaje, pa i mentalne poremećaje.

- Dok je kod djevojčica to vrlo često povlačenje u sebe, odnosno nekakvi očekivani simptomi koje prepoznajemo kao depresivne ili anksiozne simptome, kod mladića se to vrlo često manifestira i kao nekakvo devijantno ponašanje ili kao agresija, često posezanje za nekakvim sredstvima ovisnosti - objasnila je Štimac Grbić.

Dodala je kako se nažalost kod dječaka zna dogoditi da prije zdravstvenog sustava reagira nekakav penalizirajući sustav.

- Nedavno je bilo obilježavanje Svjetskog dana prevencije suicida i moglo se vidjeti iz podataka da je stopa suicida kod muškaraca četiri puta veća nego kod djevojčica i žena. Stoga posebno treba obratiti pozornost na mentalno zdravlje dječaka, pogotovo na rizična ponašanja koja zapravo mogu prikriti nekakav mentalni poremećaj - naglasila je Štimac Grbić.

Mladi i djeca sve su češće uronjeni u bespuća interneta, društvenih mreža, raznoraznih aplikacija za upoznavanje. Štimac Grbić objasnila je koliko je lako u svemu tome izgubiti se, osjećati ranjivo, zbunjeno, možda čak i zlostavljano.

- Vjerujem da i kada mi odrasli pretražujemo po tim silnim sadržajima i društvenim mrežama, da se vrlo često osjećamo zbunjeno i ne znamo točno diferencirati kvalitetne informacije od onih manje kvalitetnih i točnih. Pogotovo za mlade ljude društvene mreže doista su nekakva bespuća. Tema današnje konferencije bila je Brain Labyrinth, i to je doista jedan labirint u kojem je vrlo, vrlo lako izgubiti se i u kojem prijete različite opasnosti. Zbog toga je jako važno da nekakva sigurna luka, utočište za dijete bude obitelj, da iz obitelji zapravo budu usađene, da kažemo, sve one i vrijednosti i načini ponašanja koji preveniraju ovakve opasnosti koje se nažalost ne mogu uvijek izbjeći, a pogotovo se ne mogu uvijek prevenirati mentalni poremećaji. No ono što se može, to je otvoreno razgovarati s djetetom, posvetiti mu vrijeme, a ne dopustiti da ga odgajaju ni društvene mreže, ni televizija, ni drugi sadržaj, već zapravo djetetu posvetiti onu pažnju koja je potrebna - savjetovala je Štimac Grbić.

Postoji rizik

Komentirala je i činjenicu da roditelji svome djetetu, da bi ga smirili, daju u ruke mobitel ili tablet.

- Ne možemo roditelje osuđivati jer, za možda i najvažniju socijalnu ulogu u našem životu, nemamo adekvatne pripreme, odnosno nemamo škole i nije lako biti roditelj. Prema tome i roditeljima treba pomoć te moraju imati mjesto ili osobe koje mogu priupitati za savjet, gdje se mogu informirati o tome što znači biti odgovoran roditelj - rekla je Štimac Grbić.

Dodala je da su sva istraživanja pokazala kako je najvažniji zaštitni čimbenik za mentalno zdravlje djece prisutnost roditelja u životu djeteta.

- Kada kažem prisutnost, ne misli se samo na fizičku nego se prije svega misli na emocionalnu prisutnost. Jako je važno da s djetetom roditelji grade odnos gdje će dijete imati apsolutno povjerenje u roditelja i gdje će upravo roditelji biti sigurno utočište, odnosno osobe od povjerenja s kojima može razgovarati - istaknula je.

Djeca sve češće nemaju povjerenja ni u svoje roditelje, ni u nastavnike, pa možda čak ni u zdravstvene stručnjake. Obraćaju se umjetnoj inteligenciji i jezičnim modelima, otkrivaju im svoje tajne, emocije, sve ono što im je na duši. Štimac Grbić odgovorila je postoji li rizik u tome.

- Naravno da postoji rizik. Umjetna inteligencija izgrađena je od svih informacija koje su proizašle iz istraživanja i rada različitih stručnjaka. I naravno da uz sve zaštitne mehanizme koje danas imamo ili nemamo, umjetna inteligencija nikako ne može zamijeniti stručnjaka, taj neposredni kontakt. Ne može se pristupiti na onaj način kako bi se trebalo pristupiti u rješavanju takvih problema - rekla je Štimac Grbić i navela zašto se djeca, mladi i odrasli češće javljaju umjetnoj inteligenciji.

- Umjetna inteligencija, odnosno takva vrsta povjeravanja, jamči anonimnost. I na konferenciji je dosta govora o tome, o ulozi srama vezano uz mentalne poremećaje, uz stigmu te o sramu kao riziku za mentalno zdravlje djece. To nemanje srama pred umjetnom inteligencijom je nešto što onda otvara vrata potencijalnim opasnostima - kaže Štimac Grbić.