Kako se priroda budi iz zimskog sna, tako i čovjek počinje osjećati promjene koje se događaju ne samo u vanjskom svijetu, već i unutar vlastitog bića. Iako smo kalendarski već neko vrijeme u proljeću, tek s porastom temperatura i buđenjem prirode u punom smislu osjećamo dolazak tog godišnjeg doba – kroz više svjetlosti, duže dane i život koji se ponovno rađa u svim svojim oblicima.

Iako se proljeće često percipira kao simbol nade, obnove i vitalnosti, ovaj period može za mnoge ljude predstavljati izvor unutarnje nelagode, pogoršanja mentalnog zdravlja, pa čak i pojave depresivnih i anksioznih simptoma. U psihološkoj i psihijatrijskoj literaturi sve se češće spominje pojam proljetne depresije – specifične promjene raspoloženja koje nastupaju upravo u vrijeme kada se od čovjeka očekuje da bude najaktivniji, najpozitivniji i najenergičniji. Ta nesuglasica između unutarnjeg emocionalnog stanja i vanjskog okruženja koje diktira optimizam može dovesti do povećanog osjećaja izolacije, nedostatka motivacije i dubokog osjećaja nerazumijevanja. Proljetna depresija često se doživljava kao paradoks – kako je moguće osjećati se loše kada sve oko nas izgleda vedrije, toplije i ljepše? Upravo u toj kontradikciji leži izazov, ali i ključ za bolje razumijevanje psiholoških promjena koje ljudi doživljavaju u prijelaznim godišnjim dobima.

Cirkadijalni ritam

Znanstveno gledano, promjene u dužini dana i količini svjetlosti utječu na cirkadijalni ritam – unutarnji biološki sat koji upravlja našim spavanjem, budnošću, hormonima i raspoloženjem. Dok zimski mjeseci potiču veću produkciju melatonina, hormona koji potiče pospanost, nagla promjena u duljini dana i povećanje izloženosti sunčevoj svjetlosti mogu izazvati poremećaje u proizvodnji serotonina – neurotransmitera zaduženog za osjećaj zadovoljstva i emocionalne stabilnosti. Taj disbalans može biti odgovoran za nagle promjene raspoloženja, razdražljivost i osjećaj nesanice ili umora, čak i ako osoba dovoljno spava.

S druge strane, s dolaskom proljeća i porastom temperatura, ljudi se prirodno potiču na veći boravak na otvorenom. Taj izlazak iz zatvorenih prostora, nakon duge zime provedene pretežno u kućnom okruženju, ima značajan utjecaj na psihofizičko zdravlje. Boravak u prirodi i izlaganje sunčevoj svjetlosti poboljšavaju sintezu vitamina D, koji je usko povezan s funkcijom imunološkog sustava, ali i s regulacijom raspoloženja.

Nedostatak tog vitamina, osobito tijekom zimskih mjeseci, povezuje se s razvojem sezonskog afektivnog poremećaja (SAD), čiji simptomi često jenjavaju s dolaskom proljeća, no kod nekih osoba simptomi mogu ostati prisutni ili se čak pogoršati.

Fizička aktivnost na otvorenom tijekom proljeća i ljeta stvara dodatnu priliku za poboljšanje mentalnog zdravlja. Brojna istraživanja potvrđuju kako redovita tjelesna aktivnost potiče lučenje endorfina – prirodnih hormona sreće – koji smanjuju razinu stresa, poboljšavaju kvalitetu sna i pomažu u regulaciji emocionalnih stanja.

Hodanje, trčanje, biciklizam, joga na otvorenom, planinarenje ili jednostavno šetnja kroz park predstavljaju pristupačne načine integracije fizičke aktivnosti u svakodnevni život. Osim bioloških koristi, takve aktivnosti donose i važne socijalne komponente – susreti s drugim ljudima, osjećaj pripadnosti i uključenosti, kao i razmjena osmijeha ili riječi podrške, djeluju terapijski.

Rast ekoterapije

Upravo je ta kombinacija prirodnih podražaja – sunčeva svjetlost, svjež zrak, kontakt sa zelenilom – s fizičkom aktivnošću snažan antidepresivni alat koji se često nedovoljno koristi. U urbanim sredinama, gdje je tempo života ubrzan, a kontakt s prirodom sveden na minimum, ljudi češće zaboravljaju koliko jednostavne aktivnosti poput hodanja ili sjedenja u parku mogu imati duboki učinak na njihovo mentalno stanje.

Osjećaj ukorijenjenosti u sadašnjem trenutku, kojeg priroda i kretanje u prirodi omogućuju, predstavlja snažno sredstvo borbe protiv tjeskobe, anksioznih misli i osjećaja preopterećenosti. Važno je naglasiti da mentalno zdravlje ne postoji u vakuumu. Ono je uvjetovano mnogim čimbenicima – od genetike i osobnih trauma do životnog stila i svakodnevnih navika. Ipak, uloga okoline i sezonskih promjena često je zanemarena u svakodnevnim razgovorima o psihološkoj dobrobiti. Promatrajući promjene raspoloženja u kontekstu godišnjih doba, dobivamo širi uvid u složenost ljudskog doživljaja svijeta i mogućnost da ga bolje razumijemo.

U tom smislu, ne čudi što se sve više psihologa i terapeuta okreće tzv. ekoterapiji – obliku terapije koji koristi kontakt s prirodom kao osnovno sredstvo liječenja. Ekoterapija nije rezervirana samo za šumske prostore ili terapeutske vrtove; ona može započeti i jednostavnom šetnjom kvartom, promatranjem oblaka ili disanjem na balkonu punom biljaka.

Takva praksa može se dodatno obogatiti svjesnim kretanjem, poput mindful hoda, gdje se pažnja usmjerava na ritam koraka, osjećaj pod nogama i zvukove oko sebe, čime se potiče prisutnost i umanjuje stres.

Stigma proljetne tuge

Zanimljivo je primijetiti kako mentalne tegobe koje se javljaju u proljeće često nisu u fokusu javnosti, kao što je to slučaj zimi. Razlog tome leži u društvenoj percepciji proljeća kao razdoblja radosti, novih početaka i sveopćeg optimizma.

U takvom kontekstu, osoba koja osjeća tugu, tjeskobu ili umor može se dodatno izolirati, osjećajući se "neprikladno" ili "pokvareno". Ta društvena stigma samo pogoršava simptome, jer osoba ne dobiva validaciju svog iskustva, niti osjeća prostor za iskazivanje unutarnjih poteškoća.

Stoga je uloga medija, edukatora i zdravstvenih radnika upravo u tom osvješćivanju – da promjene raspoloženja nisu slabost, već prirodan odgovor na kompleksne unutarnje i vanjske promjene. Edukacija o sezonskim utjecajima na psihičko zdravlje trebala bi biti dostupna široj populaciji, a uključivanje fizičke aktivnosti na otvorenom u svakodnevnu rutinu poticati se kao temeljna praksa prevencije.

Na kraju, važno je prisjetiti se da zdravlje nije samo odsutnost bolesti, već stanje tjelesne, mentalne i emocionalne ravnoteže. U tom kontekstu, proljeće se ne mora doživljavati isključivo kao izazov ili rizik za mentalno zdravlje, već kao prilika za obnovu, introspekciju i svjesno povezivanje sa sobom kroz prirodu i kretanje.

Iskorištavanjem blagodati koje priroda nudi, u kombinaciji s pažnjom prema unutarnjem stanju, svaki pojedinac može učiniti korak prema uravnoteženijem, ispunjenijem i zdravijem životu.