Kopački rit, močvarno područje koje se neprestano mijenja pod utjecajem Dunava i Drave, a istodobno se odlikuje iznimnim prirodnim bogatstvom, postao je novo odredište znatiželjnog galeba Marka. U 14. priči iz serijala "Pustolovine galeba Marka po parkovima Hrvatske", čija je autorica dr. sc. Martina Markov, glavni junak u društvu Tene, mlade ženke orla štekavca, upoznaje čudesni svijet Parka prirode Kopački rit, njegove životinjske stanovnike i posebnosti močvarnog ekosustava.

Nova edukativna slikovnica, koju je ilustrirala Branka Hollingsworth Nara, bila je predstavljena jučer na Interliberu u Zagrebu, a tim smo povodom porazgovarali s autoricom serijala.

Što vas je inspiriralo i je li vas nešto posebno iznenadilo dok ste istraživali o Kopačkom ritu tijekom pripreme slikovnice?

- 'Marko u Kopačkom ritu' 14. je priča iz serijala u kojem nas ovaj znatiželjni galeb upoznaje s prirodnim bogatstvima Lijepe Naše. Živi me svijet, kao biologinju i ekologinju, oduvijek fascinira, a Kopački rit ima jednu sasvim posebnu, gotovo magičnu energiju. Najveća kreativna inspiracija bila mi je ta nevjerojatna dinamika vode – činjenica da Rit nikada nije isti. To je prostor čiju biologiju i geografiju na kraju knjige približavamo djeci, objašnjavajući kako Dunav i Drava neprestano mijenjaju pejzaž, stvarajući dom za tisuće živih bića. Željela sam djeci dočarati taj ritam poplava koje donose život i pokazati im kako u ritu svatko, od male barske kornjače Zlatke do moćnog jelena Arpada, ima svoju važnu ulogu u ekosustavu. Fascinantno je i kako ptice i ribe savršeno sinkroniziraju svoje cikluse s dolaskom poplavnog vala. Ono što me tijekom istraživanja i rada na slikovnici najviše iznenadilo, pa i iznova očaralo, zapravo su sitni, specifični detalji iz suživota tamošnjih vrsta. Svaki posjet Kopačkom ritu uistinu je poseban jer nikada ne znate na koga ćete naletjeti. Tako sam jednom prilikom bila posebno i predivno iznenađena kada sam u kanalu uočila i prepoznala čaplju dangubu, koja je inače vrlo plaha i vješta u skrivanju. Nju ipak u ovoj priči ne spominjem jer ima važnu ulogu u priči s Vranskog jezera, ali taj me je susret posebno razveselio.

Što ste djeci željeli približiti kroz Markovu pustolovinu u Kopačkom ritu – koje posebnosti toga prostora i njegovih stanovnika?

- Kroz Markovu novu pustolovinu željela sam djeci približiti fenomen života u ritmu poplava, a stručnim dodatkom na kraju knjige pojasniti kako je taj dinamičan prostor nastao upravo pod utjecajem Dunava i Drave. Željela sam najmlađima dočarati kako močvare nisu neka pusta, blatna mjesta, već prave prirodne kolijevke prepune života i neprocjenjivo važne za cijeli naš planet. Što se tiče njegovih stanovnika, kroz priču predstavljamo prave simbole i vladare ovog prostora. Čitajući priču djeca će kroz likove naučiti o Veličanstvenom letu i oštrom vidu orla štekavca Tene, naše najveće ptice grabljivice i simbola Kopačkog rita, golemoj snazi i ponosu jelena Arpada, simbola ritskih šuma, koji u ranojesenja praskozorja svojom rikom ispunjava cijeli Rit, te o važnosti skloništa za barsku kornjaču Zlatku ili o tome kako se u skrivenim ritskim kanalima i tršćacima skriva i štuka Zita, pokazujući bogatstvo ribljeg svijeta. Međutim, nismo bježali ni od kompleksnijih ekoloških tema. Kroz priču smo se dotaknuli i problema invazivnih i stranih vrsta. Htjela sam da djeca od najranije dobi razviju svijest o tome kako unesene biljke (poput čivitnjače) ili životinje mogu ugroziti osjetljivu prirodnu ravnotežu domaćih stanovnika močvare. Uz prirodna bogatstva, slikovnica donosi i priču o ljudima – tradicijske motive poput starog mlina suvare, prepoznatljivog čamca čikla te velebnog dvorca Tikveš. Kroz spoj prirode, ekoloških izazova i tradicije, tekstom i slikom priča uistinu zorno prikazuje Kopački rit, učeći djecu o suživotu, međusobnoj povezanosti i potrebi da taj čudesni i osjetljivi svijet poštujemo i čuvamo.

Zašto ste odabrali baš mladu ženku orla štekavca Tenu kao Markovu pratiteljicu i koliko su životinje važne u oblikovanju priče?

- Izbor ptice kao Markova vodiča zapravo je zlatno pravilo cijelog ovog serijala. Kroz sve dosadašnje pustolovine, Marka kroz zaštićena područja uvijek vode upravo ptice iz tog parka – jer, realno, one to jedine mogu. Ptice nemaju granica, s lakoćom prelijeću prostranstva, imaju savršen pogled iz zraka i mogu Marku, ali i malim čitateljima, najbolje pokazati sve skrivene kutke i prostranstva nekog kraja. Odabir da to u Kopačkom ritu bude baš orao štekavac bio je prirodan jer riječ je o kralju ritskog neba i istinskom simbolu ovog područja, koji se nalazi i na logotipu Parka prirode Kopački rit. Pritom treba istaknuti i jednu fascinantnu činjenicu: Park prirode Kopački rit danas je, s 90 parova, jedno od najvažnijih i najgušće naseljenih staništa orla štekavca na svijetu! Međutim, odluka da Markov vodič kroz to gusto naseljeno prostranstvo bude baš mlada ženka Tena krije u sebi važne poruke koje uvijek svjesno ugrađujem u svoje priče. Balans spolova u pričama: kroz cijeli serijal nastojim pažljivo izbalansirati zastupljenost muških i ženskih likova. Budući da je galeb Marko muški lik, kao i jelen Arpad, koji ima veliku ulogu u ovoj priči, bilo mi je iznimno važno da lik koji ga vodi i utjelovljuje mudrost te snagu ritskog neba bude snažan ženski lik – zato je izbor pao na ponosnu štekavicu Tenu. Prikaz morfoloških promjena tijekom odrastanja: kroz lik Tene željela sam djeci zorno prikazati kako se izgled ovih veličanstvenih ptica mijenja kroz faze života. Kod mladih štekavaca rep je smeđe boje, a tek s pet godina, kada postanu odrasli, rep im potpuno pobijeli. Tena u slikovnici ponosno ističe da joj je već četiri godine i da jedva čeka svoj bijeli rep, što je djeci iznimno simpatičan, a ujedno znanstveno točan detalj koji lako upamte. Očuvanje lokalnog identiteta kroz imena: veliku pozornost posvećujem odabiru imena. Uvijek se trudim koristiti autentična lokalna imena karakteristična za kraj u kojem se radnja odvija. Ime Tena duboko je ukorijenjeno u slavonsku i baranjsku tradiciju i književnost, baš kao što i jelen Arpad nosi ime koje odražava povijesne i geografske veze ovog dijela Baranje. Same životinje su u oblikovanju priče zapravo sve – one su njezino srce i pokretač. One nisu tu samo da bi bile simpatične; one su glasnogovornici svojih staništa. Kroz njihove karaktere, međusobne odnose i izazove s kojima se susreću (bilo da je to potraga za hranom, suživot s ljudima ili borba s invazivnim vrstama), djeca na najprirodniji i najemotivniji način usvajaju znanja o ekologiji i zaštiti prirode.

Koliko je zahtjevno uskladiti maštovitost i stvarne prirodoslovne činjenice u slikovnici namijenjenoj najmlađima?

- To je ujedno najljepši i najizazovniji dio stvaranja ovakvih edukativnih slikovnica. Pronaći pravu mjeru između mašte i znanosti zahtijeva tanku nit kompromisa – morate zadržati apsolutnu točnost prirodoslovnih činjenica, a istovremeno priču učiniti dovoljno uzbudljivom i pitkom za djecu. Kao biologinja, strogo pazim da ne skrenem u fikciju kada je u pitanju ponašanje životinja. Likovi u mojim slikovnicama, iako govore i imaju imena, ne rade ništa što ne bi radili u stvarnoj prirodi. Primjerice, orao štekavac Tena u slikovnici leti visoko i promatra rit, jelen Arpad riče u vrijeme rane jeseni, a barska kornjača Zlatka traži sunčano mjesto na deblu. Životinje ne čine čuda, niti imaju supermoći – njihove stvarne biološke prilagodbe i osobine same po sebi jesu čudo, i to je ono što želim pokazati djeci. Ipak, iza svake napisane rečenice stoji opsežna priprema. Biologinja sam i prije svake nove priče obavezno osobno posjetim Park, detaljno ga istražujem na terenu i čitam literaturu o vrstama koje tamo žive. Tijekom cijelog tog procesa blisko surađujem s kolegama iz samog Parka prirode Kopački rit kako bismo osigurali isticanje onog najvažnijeg te iznošenje isključivo točnih i provjerenih informacija. Nakon toga ključan korak je prilagodba tog sadržaja dječjoj dobi. Tu veliki doprinos daje urednica, prof. dr. sc. Irella Bogut s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Njezina stručnost u metodici i radu s najmlađima pomaže da te složene ekološke procese, poput važnosti poplavnog vala ili hranidbenog lanca, uspješno prevedemo na jezik koji je djeci potpuno razumljiv. Upravo zbog tog spoja točne znanosti i metodičke prilagodbe, ova slikovnica ima veliku važnost i potencijal za primjenu u nastavi – kako u razrednoj nastavi prirode i društva te hrvatskog jezika, tako i u izvannastavnim aktivnostima te radu školskih knjižnica. Ona učiteljima i odgojiteljima služi kao izvrstan, maštovit predložak za obradu tema zaštite prirode, zavičajne bioraznolikosti i ekologije kroz korelaciju predmeta. Tu se znanost, urednička pedagogija i mašta stapaju kroz lik galeba Marka. Na kraju, kada vidite da dijete nakon čitanja slikovnice u prirodi prepozna pravog štekavca ili shvati zašto ne smije uznemiravati ptice, znate da je taj trud potpuno uspio. Jednako tako, kroz lik kornjače Zlatke poslale smo i jednu vrlo konkretnu poruku: zašto u prirodu nikada ne smijemo pustiti egzotičnu žutouhu kornjaču koja nam je dosadila kao kućni ljubimac. Te strane, invazivne vrste mnogo su agresivnije i otpornije od naših autohtonih barskih kornjača. One im otimaju hranu, najbolja mjesta za sunčanje i prenose bolesti, čime izravno ugrožavaju opstanak domaćih vrsta.

Jeste li zadovoljni načinom na koji je ilustratorica Branka Hollingsworth Nara vizualno oživila pustolovinu vaših likova i atmosferu cijele priče?

- Iznimno sam zadovoljna, dapače, oduševljena! Suradnja s Brankom Hollingsworth Narom na ovom projektu ključna je jer izrada ilustracija za ovakav tip slikovnice nevjerojatno je zahtjevan i specifičan proces. Ovdje se ne radi o klasičnoj dječjoj fikciji gdje mašta nema granica; Branka je imala nimalo lak zadatak vizualno oživiti priču držeći se strogih prirodoslovnih okvira. Iznimno je važno da u slikovnici životinje i biljke budu prikazane točno onakve kakve jesu u prirodi, ali izvedene u njezinu prepoznatljivom, toplom umjetničkom stilu. To znači da ptice imaju ispravne oblike kljunova i boje perja, a pejzaži vjerno prikazuju ritske šume i tršćake. Posebna je vrijednost u tome što svaki motiv iz priče koji vidite u slikovnici uistinu postoji u Kopačkom ritu. Branka je uspjela maestralno prenijeti tu specifičnu, mističnu atmosferu slavonske močvare. Spajanjem znanstveno utemeljenih činjenica i vrhunske ilustracije postigle smo to da tekstom i slikom uistinu zorno prikažemo Kopački rit. Kroz taj sklad, pustolovine galeba Marka dobile su vizualnu i narativnu dubinu koja djecu ne samo da zabavlja, već ih točno uči kako Kopački rit doista izgleda i "zrači".

Što biste najviše voljeli da djeca ponesu iz ove priče? Koja je glavna poruka vaše slikovnice?

- Moja najveća želja je da djeca prigrle galeba Marka kao svog pravog, bliskog prijatelja i da s njim s radošću krenu u otkrivanje naših predivnih zaštićenih područja – najprije kroz stranice knjige, a potom i stvarni, obiteljski obilazak samog parka. Glavna poruka ove slikovnice, ali i cijelog serijala, krije se u jednostavnoj, a tako dubokoj istini: tek kada prirodu uistinu upoznate, vi je i zavolite, a ono što volite, to imate potrebu i čuvati. Ove priče nisu samo edukativno štivo; one su topla pozivnica za odlazak u prirodu. U ovom današnjem, ubrzanom digitalnom dobu, kada su djeca od najranije dobi okružena ekranima, boravak u prirodi je važniji nego ikada prije. Ona nudi mir, vraća nas ravnoteži i budi u djeci onu iskonsku radoznalost. Ako nakon čitanja ove slikovnice roditelji uhvate svoje mališane za ruku i odvedu ih u Kopački rit da osluškuju ptice i traže tragove jelena u blatu, znat ću da su ova knjiga i cijeli serijal ispunili svoju najvažniju misiju.