Zoran Pavelić se djelima uvijek vraća - Baranji
O vrijednosti prostora koji često ostaju izvan središta društvene pozornosti
U osječkoj Galeriji Waldinger u srijedu je otvorena izložba "Centar Periferije – Privilegija Ravnice" autora Zorana Pavelića, samostalnog umjetnika koji se u svojim djelima vraća Baranji, zavičaju, koji čini posebno simbolično mjesto kojim se iznova bavi.
Izložbu je otvorio autor performansom, čitajući ispod instalacije "Centar periferije", postavljene na Vodena vrata u osječkoj Tvrđi, jedini sačuvani izvorni ulaz u nekadašnju baroknu utvrdu, imena svih osoba koje su mu na bilo koji način pomogle u stvaranju ovog djela. Pavelić objašnjava da se projekt bazira na radu/sintagmi "Centar Periferije", kojom se u obliku transparenta interveniralo na ruševnim i devastiranim objektima u još postojećim baranjskim pustarama, na pročeljima napuštenih i devastiranih baranjskih tvorničkih hala te na pročeljima drugih zapuštenih i devastiranih industrijskijh i kulturnih objekata u Baranji.
Ističe da je sintagma "centar periferije" prvi put upotrijebljena kao naziv za performativnu intervenciju izvedenu 2005. u Baranji (BUK – Baranjska umjetnička kolonija). Na oranicu u blizini rodnog sela Branjin Vrh autor je zabio pozlaćeni drveni mač referirajući se na povijesno značenje mjesta (vojna utvrda Baranya Var iz 18. stoljeća). U idućim intervencijama natpis "Centar Periferije" postavljen je 2006. na pročelje zgrade kulturnog centra u Koprivnici kao reakcija na njegovo skoro zatvaranje. Isti je natpis postavljen i na pročelje zgrade Atelijera Žitnjak u Zagrebu, kao prepoznatljiva geokulturološka odrednica. U okviru projeta "Močvara 1990 - 2020" transparent s natpisom "Centar Periferije" 2020. postavljen je na pročelje bivše Tvornice šećera - Šećerane i na Dom kulture u Branjinu Vrhu. Autor tvrdi da svi odabrani lokaliteti postaju svojevrsni utopijski centri periferije bez naznake svog prvog sadržaja, ali s namjerom da i dalje "djeluju" u prostoru iz kojega su nastali.
Izložbom "Centar Periferije – Privilegija Ravnice" Pavelić poziva publiku na promišljanje o vrijednosti prostora koji često ostaju izvan središta društvene pozornosti, ali upravo u svojoj prividnoj marginalnosti čuvaju snažne slojeve povijesti, identiteta i kolektivnog pamćenja.
Marijan Špoljar, povjesničar umjetnosti iz Koprivnice, kaže da je u slučaju izložbe u Waldingeru na prvi pogled riječ o iskazu društvene odgovornosti autora i o njegovu "apelu" za spas arhitektonske, pretežno industrijske graditeljske baštine u domicilnoj sredini.
- U umjetničkim akcijama i intervencijama koje je nekoliko mjeseci izvodio na zapuštenim i napuštenim objektima u Baranji Pavelić je metodom "označavanja" objekata signalizirao njihovo rapidno propadanje - rekao je Špoljar.
Navodi također da je za autora tipičan i jedan proces aproprijacije, prisutan u svim njegovim fazama ili elementima rada.
- Konstrukcija nekog rada, pa onda dekonstrukcija. Dakle, jedan proces koji je uvijek dinamičan, otvoren, zanimljiv, neočekivan, s masom, zapravo, mogućnosti interpretacije. Nikad jedan tip dovršenog djela - ističe Špoljar i dodaje kako je jedan aspekt njegova rada upravo ono što je vezano uz lokalni kontekst Baranje, i da se, u tom smislu, on zapravo uvijek vraća u Baranju. Podsjeća da je "centar periferije" sintagma kojom se Pavelić koristi već 20-30 godina, prije svega u Baranji, a onda i u Zagrebu i u Koprivnici.
- Uostalom, njegov atelijer i njegov radni prostor s prostorom drugih umjetnika centar je periferije. To je pokušaj da se nečem periferijskom - što je iza, marginalno, odbačeno, manje važno te je u nekom sustavu umjetnosti manje prisutno - da neka dimenzija - zaključio je Špoljar.
Izložbu posjetitelji mogu razgledati do 26. studenoga.
